utorak, 31.07.2007.

Rađala se potiho ta ljubav u nama
Pojavila se sasvim tiho
U žamoru Drave što teče
A ni slutio nije niko, da ljubavi nam nema veće.

ponedjeljak, 30.07.2007.

Udružiše snagu osječki „oci“
Da ljubav pravu u srca usade
Iz dječaka malog kad izraste momak
U srcu KOHORTU da nositi znade.

nedjelja, 29.07.2007.

Iz krvi na suhoj zemlji slavonskoj,
Kao cvijet iz puste zemlje kad klije,
Na mjestu presušenog mora panonskog
Nova generacija rođena bje.

subota, 28.07.2007.

Ubrzo stigla i devedes`prva,
Pa krenuše momci iz KOHORTE-garde,
Da obrane Osijek, dom, al tad´
Zadnje su riječi sa usana pale – ne daj se, Nepokoreni grade!

petak, 27.07.2007.

Gradski vrt postao je hram
Molilo se za naš klub
Nije tada bilo sram
„Osiiek!“ glasno da odjekne svud.

četvrtak, 26.07.2007.

Pojavila se sasvim tiho
U žamoru Drave što teče
A ni slutio nije ni`ko
Da ljubavi nam nema veće..

srijeda, 25.07.2007.

poezija by: maja

1-9-8-8, četiri su čarobna broja,
te godine, nastala je ljubav moja.

utorak, 24.07.2007.

nastavak na jucerasnji post

oko 1 min pocinje ludilo

ponedjeljak, 23.07.2007.

pusti price.navijaj!

Moj Osječe,
Daj nam pobjede,
Pobjede za sve,
Tvoje Slavonce,
ooooooooooo tebe bodrimo,
ooooooooooo do groba zajedno !







decki za bubnjevima svaka cast

nedjelja, 22.07.2007.

djorde balasevic

Pijani momci prolaze
Duz nase tihe ulice.
Oni u vojsku polaze,
Prate ih tuzne curice,
Brinu ih slutnje sulude-
Da rata ne bude.

Ne mogu da me ne sete
Suze na vrhu nosica,
Devetsto-osamdesete,
Ulice Brane Cosica
I voza crnog k'o da s njim
Zauvek odlazim.

Znas sta,
Neka mora sve potope,
Nek' se gleceri rasture,
Vecni snegovi otope,
Pa sta,
Neka kise ne prestaju,
Neka gromovi polude,
Samo rata da ne bude.

Znas sta,
Nek' se doba preokrenu,
Nek' se zvezde uznemire,
Nek' se planine pokrenu,
Pa sta,
Vetri nek pomahnitaju
Nek' se vulkani probude,
Samo rata da ne bude.

K'o zlatni prah
Oreol sna,
Oklopnih malenih glavica,
I tvoja ljubav ranjiva,
Cuva ih kao lavica,
Lose te vesti uzbude,
Da rata ne bude.

Znas sta,
Neka mora sve potope,
Nek' se gleceri razvale,
Vecni snegovi otope,
Pa sta,
Kise neka ne prestaju,
Neka gromovi polude,
Samo rata da ne bude.

Znas sta,
Nek' se doba preokrenu,
Nek' se zvezde uznemire,
Nek' se planine pokrenu,
Pa sta,
Vetri nek pomahnitaju,
Nek' se vulkani probude,
Samo rata da ne bude.

SAMO DA RATA NE BUDE,
LUDILA MEDJU LJUDIMA,
VELIKI NUDE ZABLUDE,
PLASE NAS RAZNIM CUDIMA
I SVAKOJ BAJCI NAUDE,
DA RATA NE BUDE.

petak, 20.07.2007.

--samo je jedan grijeha vrijedan--

ZA TEBE SE RODILI




ZA TEBE CEMO UMRIJET

četvrtak, 19.07.2007.

IDEMO SVI...

sorry majo al morao sam ueti ovaj post od tebe
i procitajte ga
i vidimo se u nedjelju na istoku
ako ovaj vreli sudnji dan uzmemo u obzir, još 5 dana i počinje ono zbog čega se svakom navijaču uzburka krv u venama i pojavi sjaj u očima.

nova sezona.

22.07.2007. _Osijek - Slaven Belupo
rijeka ljudi slit će se niz grad na dravi sve do Gradskog vrta.
parat će se grla a pjesma će puknuti i izvan zemljine orbite.
bubnjevi će odzvanjati istokom.
podići ćemo zastave da osvoje visine.
svemir će stati na 90min i dospustiti da postanemo njegovi vladari.
Bog će učiniti čudo i Osijek neće izgubiti

ugl. ono što sam htjela reći je:
ima svi da se nacrtate na istoku u nedjelju! zaboravite bojkot! zaboravite sve! radite ono što našem životu daje smisao, i činite to najbolje što možete! navijajte!

srijeda, 18.07.2007.

splite zasto places?

splite zasto places
zar su ti o nama pricli
danas bit ce samo mali neredi
splite zasto places
reci mi

utorak, 17.07.2007.

karta za finale

Kadeti osječke Krune, igrači rođeni 1993. i mlađi, postigli su povijesni uspjeh slavonskog vaterpola. Naime, u dvije utakmice dodatnih kvalifikacija odigranih u Osijeku bili su ukupno bolji od vršnjaka iz riječkog Primorja, rezultatima 6:6 i 7:5, i zasluženo se plasirali na finalni turnir koji će se održati u Zagrebu od 19. do 22. kolovoza. Ovo je prvi put da jedan drugoligaš (Cavtat i Galeb su također bili drugoligaši, ali tada nije postojala 1. B liga) sudjeluje na finalnom turniru za mlađe uzrasne kategorije. Čestitamo.
fico sjeti me se za jedno 2,3 godine
isli smo zajedno u razred
finale ce se odigrat u zagrebu od 19.7-22.7.

ponedjeljak, 16.07.2007.

bijela ptica

evo knjige koju upravo citam
i fico sorry za post Bijela ptica je duhovni izazov za one koji su nasljedstvom tijela i duše povezani s ovim prostorima.
Može li umjesto mržnje, osvete i nesnošljivosti naša budućnost biti oblikovana prenošenjem mudrosti koju smo stekli na vlastitom teškom iskustvu? Možemo li svoju patnju pretvoriti u svjetlo znanja koje nudi novu viziju ne samo nama već i cijelom čovječanstvu? Ova knjiga opisuje tragičnu pogibiju jedanaestogodišnjeg dječaka u Sarajevu, pogođenog snajperskim metkom. Uz mladu novinarku koja je svjedočila njegovoj smrti, te njegovog djeda koji se nakon toga prepušta mržnji, taj je događaj neobičnim podudarnostima povezao sudbinu dvojice suprotstavljenih ratnika i njihovih porodica u Zagrebu i Beogradu, a u živote drugih ljudi doveo Bijelu pticu, anđela s porukom za sve nas.

nedjelja, 15.07.2007.

…ČOVJEK MORA MNOGO ZNATI DA BI DOZNAO KAKO MALO ZNA…

PROMJENAEh…u zadnje vrijeme počeo sam dosta čitati. Nikad prije nisam volio čitati knjige, pogotovo lektire. Ali jednostavno nakon jedne velike svoje pogreške, dobio sam neopisivu volju za knjige. Koji neznaju o čemu pričam, nije ni važno samo mi je jako žao što prije nisam počeo. Iz knjiga se može puno toga naučiti… o svemu baš svemu.


Evo vam par mudih izreka iz knjiga:
Rad na sebi je kao veslanje u čamcu prema izvoru rijeke protiv riječne struje. Čim prestaneš veslati, tj. raditi na sebi neizostavno ideš natrag i sve si dalje od svog izvora i sebe samoga. (Britten-parafrazirano)Čovjek je nerazuman,nelogičan,sebičan. Nije važno,voli ga!Ako činiš dobro,pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno,čini dobro!Ako ostvaruješ ciljeve svoje,nači ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. Nije važno,ostvaruj ciljeve svoje!Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno. Nije važno,čini dobro!Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim. Nije važno,budi iskren i pošten!Ono što si godinama stvarao u času bi moglo biti razrušeno. Nije važno,stvaraj!Ako pomažeš ljudima,možeš loše proći. Nije važno,pomaži im!Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima. Nije važno,daj najbolje od sebe! (Majka Terezija)
Mnogi trče za srećom jer ne primjećuju da sreča strči za njima,ali ih ne dostiže jer oni tako brzo trče! (Bert Hellinger)

subota, 14.07.2007.

oth prva sezona

1.SEZONA 2003-2004
Tree Hill je mali grad u sjevernoj Carolini,dom poznate srednjoškolske košarkaške momčadi „The Tree Hill Ravens“ i dva polubrata Lucas Scott (Chad Michael Murray) i Nathan Scott (James Lafferty).Dva su brata odrasla u istom gradu,ali su imali malo ili nimalo kontakta između zbog zajedničkog oca Dana Scotta (Paul Johansson).
Dan je hodao sa Lucasovom majkom Karen Roe (Moira Kelly) u srednjoj školi ali je ostavio nju i njegovo nerođeno dijete da dobije košarkašku školarinu.Na koledžu sreće Nathanovu majku Deb (Barbara Woods)koja je također ostala trudna.Dan se oženio s Deb i osigurao njoj i Nathanu stabilnu obitelj i lakodan život.Iako nikada nije pokušao postatio dio Lucasova života.Lucas je odrastao uz Karen,uz pomoć njegovog ujaka Keitha (Craig Sheffer),očinsku figuru u njegovu životu.
Nathan igra za Ravense,kao što je i Dan u njegovim godinama.Lucas također pokazuje svoj dar te ga Keith preporučuje trenarz Ravensa.To doda napetost između Lucasa i Nathana.Nathan,ohrabren Danom,pokušava Lucasu otežati život u ekipi,posebice otkad je Lucas bacio oko na Nathanovu curu Payton Sawyer.Payton napuca Nathana zbog njegovog odnosa prema njoj,prema Lucasu i prema činjenici da Nathan iskorištava Lucasovu naj frendicu Haley James (Bethany Joy Lenz)da se osveti Lucasu.Na Nathanovo iznenađenje,zaljubljuje se u Haley te una u njega,iako njihova veza stavlja lance na Lucasovo i Haleyino prijateljstvo.
Lucas počinje izlaziti s Paytoninom naj frendicom Brooke Davis (Sophia Bush) ali se njegovi osjećaji prema Peyton otkriju i on postane nevjeran prema Brooke,koja ne želi imati posla niti s jednim od njih dvoje kad to sazna.
Brooke se boji da je trudna,stavljajući Lucasa u Danovu poziciju,Lucas po prvi put razumije Danove postupke i odluči da neće učiniti isto što i on već će biti uz Brooke i bebu,nakon čega Brooke prizna da je sve izmislila da kazni Lucasa jer ju je prevario s Peyton.Peyton se zbliži sa samohranim ocem Jakeom Jagielskim i njegovom bebom,Jenny,ali povrata Jennyne majke Nicki i njezine odluke da oduzme Jenny natjera Jakea da zajedno s Jenny napusti Tree Hill a tako i Peyton.
Karen odlazi u Italiju te ostavlja Lucasa kod Keitha.Lucas zamalo umire u prometnoj nesreći koja je uzrokovana Keithovim opijanjem.Nakon što Nathan sazna da je Deb imala aferu dok je bila u braku ode sam u svoj apartman.Karen i Deb se sprijatelje te uđu u posao za Karen's cafe a Keith je morao prodati svoj Auto-Shop Danu da plati Lucasovo liječenje.Keith zaprosi Karen te ga ona odbije a on napusti Tree Hill te ode u Charleston.
Na kraju sezone,dolazi doigravanje a trener Whitey mora na operaciju oka,stoga Dan trenira momčad.Lucas i Nathan ae ujedine protiv njihova oca i završe tako da izgube u doigravanju što znači da im je sezona gotova.Lucas se odluči preseliti u Charleston sa Keithom te se on i Nathan rastanu pod dobrim uvjetima.Haley odluči spavati s Nathanom.Naprave plan da to učine poslije utakmice.Dan uhvati Keitha i Deb u krevetu te ujutro pretrpi snažni srčani udar.Brooke i Peyton se ujedine i smišljaju plan kako da se riješe Nicki.Brooke kaže Nicki kako je Jake Jenny odveo u Seattle (a ustvari su otišli u Savanah) te Nicki ode za njima,ostavljajući Brooke i Peyton zadovoljnima.Dogovore se da nijedan dečko ne smije stat između njih.Lucas dođe u Nathanov apartman da se oprosti od Haley te sazna da su njih dvooje spavali zajedno.Prvo je izgrdi te sazna da su se oni noć prije vjenčali.Lucas i Keith napuštaju Tree Hill.

petak, 13.07.2007.

OZ

Oz je jednosatna dramska serija od šest sezona američke televizijske kuće HBO. U SAD-u je emitirana od 1997. do 2003. godine; na HRT 2 je emitiranje počelo 7. veljače 2005., a posljednja epizoda serije je prikazana 17. svibnja.

Oz je skraćeni naziv za Oswald State Correctional Facility, strogi zatvor smješten negdje u SAD-u, vjerojatno na istočnoj obali. Većina radnje se odvija u tzv. Smaragdnom gradu (Emerald City, Em City), eksperimentalnoj zatvorskoj jedinici gdje se pokušava rehabilitirati zatvorenike. No, i Smaragdni grad je mjesto brojnih sukoba i zločina. Česti elementi serije su psovke, konzumiranje droge, nasilje, ubojstva, muška golotinja, homoseksualizam, silovanje, etnički i vjerski konflikti.

Većina epizoda je popraćena komentarima Augustusa Hilla, paraliziranog zatvorenika. U nadrealističkim ulomcima između scena on se obraća izravno gledateljima i daje općenite komentare vezane uz temu epizode ili prikazane scene.

Emerald City, Oz, zatvor je koji vodi idealist koji vjeruje da će preobratiti zatvorenike. Moderan, čist, uređen i osvijetljen, Emerald City je eksperimentalni odjel zatvora Oswald. Usprkos modernom izgledu i naglasku na pokajanju i rehabilitaciji zatvorenika, zatvor je i dalje opasno mjesto i prva je zadaća u njemu preživjeti, a strah je svima stalan pratilac.

Ernie Hudson glumi upravitelja zatvora Lea Glynna, poštenjaka koji igra po pravilima. Njegova je zadaća održavati mir među zatvorenicima, ali i osobljem te ispunjavati zakonske zahtjeve guvernera Devlina (Ž. Ivanek). Tim McManus (T. Kinney) vjeruje u mogućnost preobraćenja zatvorenika, komentari zatvorenika Augustusa Hilla (H. Perrineau) otkrivaju mnogo o životu u Ozu, a karizmatični musliman Kareem Said (E. Walker) smatra se političkim zarobljenikom. Kao u svakome zatvoru tako i ovdje postoje grupe. Jednu čine Talijani odani Schibetti (T. Mussante), kralju droge u zatvoru, a drugu muslimani odani Saidu, čovjeku koji zagovara mir i vjeru i koji se brine za crne zatvorenike, posebice za Jeffersona Keanea (Leon) koji je zbog nasilnog ponašanja već više puta ugrozio svoj boravak u Ozu. Bijelci mrze Latinoamerikance, crnce i židove. Tu je i nasilni irski kriminalac O’Raily (D. Winters) koji ne zaboravlja uzvratiti svaki udarac, potom Latinoamerikanci među kojima je i zatvorenik kojemu su i djed i otac u Ozu (K. Acevedo), Groves koji je ubio roditelje i počinio zločin kanibalizma te Beecher, bijeli odvjetnik koji je u pijanom stanju skrivio smrt djevojke u prometnoj nesreći. Neki čuvari pomažu u očuvanju mira, a neki imaju nešto drukčiji plan. Časna sestra Peter Marie (R. Moreno) u zatvoru pruža psihološku pomoć. Tu su i katolički svećenik Ray Mukada (B. D. Wong), zatvorska liječnica Gloria Nathan (L. Valez), te čuvarica (E. Falco) koja od male plaće pokušava uzdržavati obitelj.

četvrtak, 12.07.2007.

NEMOGU PRIVESTI 19 GODINA PONOSA

pogledajte ovo majo svaka cast

srijeda, 11.07.2007.

paok 80 xronia paok

ooooo poustarades o mpampas sas einai arianoooos
o lagos malakes panta tha nai aspromavrooooooos
mia zwi tha trexete den ginete alliooooos
GAMIETE O PAOK K I TOURKIAAAAAA

utorak, 10.07.2007.

mi Osječani...

"Svi mi, nas 2-3000 navijača koji dolazimo na svaku tekmu, dolazimo iz ljubavi prema svom gradu i klubu. Mogli smo ići linijom manjeg otpora pa navijati ua Dinamo ili Hajduk. Automatski nam je osigurano navijanje za klub koji igra u Europi, za klub koji osvaja Kup ili prvenstvo, uvijek u vrhu, rijetko kad gube pa nema razočaranja, dio smo velike vojske navijača, imamo dresove i šalove svojih ljubimaca na svakom čošku. Umjesto toga, izabrali smo mali klub iz svog grada koji nema nikakve rezultate, vrh Europe nam je Intertoto, sretni smo ako u prvenstvu uđemo u" Ligu za prvaka", dok ovi klubovi za koje smo mogli navijati kupuju igrače na sve strane, razbacuju se novcem, naš klub muku muči kako platiti račune za struju,vodu,plin. Al' opet, mi smo Osječani, navijamo za naš Osijek koji možda nikada neće biti prvak ali je naš klub, naš grad, naša sirotinja i neuspjeh. I kad samo damo gol na nekoj bezveznoj tekmi, urlik i grljenje ljudi, oduševljenje kao da smo neznamšto napravili, pa poslije skandiranje "Osijek,Osijek" nekoliko tisuća ljudi ništa mi ne može zamijeniti. Nikakav Dinamo, svjetla Zagreba, osvojeni kupovi i prvenstva, službene tekme sa Manchesterom..."

ponedjeljak, 09.07.2007.

pavlicka i komentar

malo sam bio na svom proslom blogu i naisao na ovaj komentar
pa komentar sve govori

ee
...
da..tak je to...kad te ljudi krivo protumače
...
stadioni su prazni zbog jada i bijede hrvatskog nogometa...
e baš to...
i zbog namještenih rezultata....
i zato što nogomet uopće nije ono što je nekad bio...
...navodno...
al kad pogledaš...
koliko ljudi uopće neide na tekme zbog nogometa...
nego idu zbog te atmosfere...
zbog navijanja...
zbog kohorte...
sam da vide šta su novo smislili...
samo da čuju pjesmu...
samo da čuju to srce tisuću navijača koje kuca ko jedno za Osijek...
samo da vide ono nešto što postoji samo u kohorti...i onda kad ti neko prisere da si huligan...
de propucaj se
dođe ti da ga ubiješ
možda nisam najbolja osoba da o tome pričam...
al...
ma ugl....
ajd
pozz

nedjelja, 08.07.2007.

došo je i taj dan...

...umro je Partizan, umro je, umro, umro je on, nece biti šampion!font>Iako smo u Zenicu krenuli misleci da aemo biti kanta za napucavanje iz Zenice se vracamo kao pobjednici Memorijalnog turnira "Jasmin Hajduk".
No krenimo redom. Nakon što su propale neke kombinacije puno ljudi je odustalo od odlaska u Zenicu. Tako da u Zenicu krece samo 1 auto Kohorte. I mi smo krenuli tamo misleei da ae nas Likee "napucati", te da cemo se vratiti odmah kuci. Nakon laganog "zagrijavanja" u birtiji krecemo na tekmu i otvaranje turnira. Ulazimo na stadion i iznena?eni smo brojem gledatelja, a pogotovo brojem Robijaša (s obzirom da je rijec ipak o prijateljskim utakmicama vrlo zavidan broj onih koji su navijali!). Pri predstavljanju ekipa opet sam ugodno iznenaden jer kod nas definitivno pri predstavljanju ekipa ne bi sve ekipe bile nagradene pljeskom.
Pocetkom utakmice još jedno iznenadenje, ovaj put iznenadili su nas borbenost, zalaganje i trka naših igraca. Možda bi to trebalo biti uobicajeno, ali zadnjih godina i nismo mogli puno puta uživati u tim dijelovima nogometne igre. Prilicno "umorni" na tribini se nakon par puta otpjevanog "Kol'ko nas ima, jebote kol'ko nas ima" brzo rasipamo okolo. Jedan je otišao srknuti još jedno pivo viška, pa mu zabranjuju povratak na tribinu, jedan ga ostaje "euvati", treeeg svladava "umor" itd. Pobjedujemo cEelik 1:0, te cekamo drugu tekmu u kojoj Partizan tek nakon nepostojeeeg penala dolazi do 2:2 i izvo?enja penala u kojima su bili uspješniji od Rijeke.
Nakon naše pobjede i dobre igre odlueili smo ostati negdje u Zenici do sutrašnje utakmice. Prva je ideja bila spavati vani na terasi hotela, ali nas nadopunjavanje goriva nakon utakmice ipak odvodi u drugom smjeru, te nakon dosta rundi u gradu s Robijašima završavamo kod jednog u stanu. Kako su mu ujutro starci dolazili rano ujutro napuštamo tu lokaciju i bacamo se u potragu za aevapima ili burekom. Tražeai aevape idemo od jedne do druge peeenjarnice i u svakoj nas šalju po stotinjak metara dalje jer kod njih ae biti tek kasnije. Tako smo obišli podosta peeenjarnica i prešli koji kilometar dok napokon nismo našli aevape. Vea smo se dogovorili da nakon toga idemo na kup(spav)anje na bazene. Kako nismo imali ostanak u planu nitko nije imao kupaee, pa odlueujemo na piji kupiti 5 potpuno istih kupaeih za nas. Nakon uspješne kupovine odlazimo na bazene, ali i tamo ne rade još nego moramo eekati sat vremena. Vea prilieno komirani ulazimo na bazene, uskaeemo u bazen. Voda je u bazenu bila ledena te smo malo došli sebi. Malo skaeemo sa skakaonice(3, 5 i 10m), a jedan hrabri se odlueuje na skok indijanera (bez ruku, tj. s rukama na le?ima) s 5 metarske skakaonice. Nakon skoka malo ležemo uz bazen, a jedan samo što je legao na beton vea hree. Ubrzo mu se pridružuje i drugi. Onaj prvi se naglo budi i kreee prema hladovini s obzirom da je sunce vea pristojno poeelo grijati. Kasnije smo ipak utvrdili da je malo zakasnio jer je vea pocrvenio svuda osim na mjestu gdje je na prsima držao ruke, te je na sebi imao "otiske svojih dlanova"! Nakon još eorke i malo kupanja polako kreeemo prema stadionu ponoviti jueerašnje zagrijavanje za tekmu, te kasnije doeekati nove snage koje su najavile svoj dolazak na finale. Polako dolazi i vrijeme naše tekme, te tridesetak(-) Kohortaša kreee prema tribini. U me?uvremenu je Rijeka osvojila 3.mjesto boljim izvo?enjem penala, a ja razmišljam da ne bi bilo loše da i mi do?emo bar do penala. Inaae recimo da jedan ne najbolji igrae Partizana ima godišnje po sezoni 300.000€, dok smo mi ipak ostali bez najboljih igraea prošle sezone, a mislim da bi nam cijeli proraeun za sezonu "pojela" primanja tek par igraea Partizana. Zato sam i penale smatrao velikim uspjehom.

No poeinje utakmica i naši igraei me ponovo pristupom igri i zalaganjem ubrzo "prisiljavaju" da ipak poenem razmišljati o eistoj pobjedi. U 1.poluvremenu izjednaeena igra, tek jedna ozbiljna prilika za Partizan, ali Skender je nakon odlienih obrana protiv Eelika ponovo potvrdio sjajnu formu i loptu koju sam ja vea vidio u golu izbija u korner. Mobitelom cijelo vrijeme javljam tijek utakmice, a broj poziva i poruka mi pokazuje da je vrijeme da se to poene prenositi i na forumu. Samo dvije minute nakon toga Osijek ima slobodnjak kojeg odlieno izvodi Balatinac, a golman Partizana jedva uspijeva kratko odbiti loptu, a na pravom mjestu je Primorac i to je 1:0 za Osijek i ludilo na tribini.

Do kraja susreta Partizan nam nije uspio ozbiljnije zaprijetiti, te jedva da stignu i do našeg šesnaesterca. Tek u sudaekoj nadoknadi nas uspijevaju malo stisnuti na našu polovicu, ali ipak kraj i pobjeda Osijeka. Igraei odmah dolaze do "naše" tribine i pozdravljaju navijaee, pa odlaze po pehar i vraeaju se s peharom ponovo pozdraviti navijaee.

Izlazimo van i docekujemo igrace te se slikamo s osvojenim peharom, pa polako kreeemo nazad u veselom raspoloženju. Pjevalo se sve do Osijeka, a i na podosta smo se mjesta zaustavljali obnoviti zalihu "goriva"!

Sada nam ostaje nadati se da ae i u prvenstvu pristup igraea biti isti takav na svim utakmicama, pa sam siguran da ae i tribine Gradskog vrta bez obzira na krajnje rezultate biti pune!!!!

OSIJEK - PARTIZAN 1:0 (Primorac 53')

| komentari (5) | print | # |

subota, 07.07.2007.

dajemo ti slavu,cast i hvalu...jer velik si cinis djela velika niko nije kao ti Isuse

NE PSUJ BOGA
STVORITELJA SVOGA
SOTONA NAS TRUJE
ONA ŠTO CRNO ZLO ŠTUJE

A BOG NAS JE STVORIO
I ŠIROM NAM OČI OTVORIO
DA NE PADAMO NA SOTONSKE SPLETKE I LAŽI
DA ŽIVOT U GRIJEHU NE BUDE DRAŽI
SVETU KRV SVOJU JE PROLIO
ZA NAS KOJE JE VOLIO

A KAKO MU MI VRAĆAMO???
PSUJEMO GA... GRIJEHA SE LAĆAMO

IZGLEDA DA DOVOLJNA NIJE
NJEGOVA BOL I ŽRTVA ZA NAŠE OTKUPLJENJE,
ZA OPROST NAŠIH GRIJEHA, ZA NAŠ SPAS...
PROKLETIM SMRTNICIMA POPUT NAS

OD NAŠIH ZA NAS
VEĆE SU BILE KRISTOVA MUKA I TUGA
PA I DALJE VRIJEĐAMO,PSUJEMO, NE POŠTUJEMO BOGA
DAJEMO SOTONI DA NAM SE RUGA

BOGA NAS NIJE STRAH
A OSTAT ĆE OD NAS PEPEO I PRAH
KAD SUBINA DANE ODBROJI
TEK TAD BIT CEMO SVIJESNI GRIJEHA SVOJIH

TEK TAD ĆEMO PREKLINJAT I MOLIT ZA OPROST GRIJEHA
ZAZIVATI IME BOŽJE I KAJAT SE ZBOG SVEGA...


Nema pravedna ni jednoga,
nema razumna,
nema ga tko bi Boga tražio.
Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše
nitko da čini dobro-
nijednoga nema.
Grob otvoren grlo je njihovo,
jezikom lažno laskaju,
pod usnama im je otrov ljutičin,
usta im puna kletve i grkosti;
noge im hitre da krv proliju,
razvaline i nevolja na njinim su putima,
put mira oni ne poznaju,
straha Božjeg nemaju pred očima

| komentari (7) | print | # |

petak, 06.07.2007.

OSIJEK NEPOKORENI GRAD

EVO STA BRACA IZ VINKOVACA MISLE O NASEM GRADU
OSIJEK POKORENI GRAD
UZALUD TI SLAVE NEPOKORENI GRADE
KAD SI DOMAĆIN FOLK PARADE
KAD SE SLUŠA CECA I RADE
I OSTALI IDIOTI SA FOLK ESTRADE

KAD SU U TEBI SLAVONSKE PJESME
ODAVNO ZABORAVLJENE I VEĆ DUGO MRSKE
KAD SU U MODI RAZNE KURAVE
KAD SU U MODI PESME SRPSKE

KAD NARODJNACI UDARAJU U SVAKOJ KAVANI
KAD SU ZABORAVLJENI PONOSNI DANI
KAO DA SE KRV NIKAD PROLILA NIJE
U NAŠEM GLAVNOM GRADU U SRCU SLAVONIJE

E PA MOJ LIJEPI NEPOKORENI GRADE
POKORIŠE TE CECA,MILE,SINAN I RADE
I ONI KOJI SU SE PRODAVALI ZA VELIKE USTAŠE
ONI MEĐU PRVIM PROTIV TEBE USTAŠE

SLUŠAJUĆI SRBE I RAZNO-RAZNE STOJE
I POŠTUJUĆI TUĐE A PLJUJUĆ NA SVOJE...

NEKA MISLE STA OCE PICKE LJUBOMORNE
OSIJEK JE GLAVNI GRAD SLAVONIJE KO NIJE NEKA PATI
PICKE VINKOVACKE
LJUBOMORNE
I SAD NEK CUJE HRVATSKA

OSIJEK NEPKORENI GRAD

ALE ALE NEKA NAS NE VOLE...

| komentari (30) | print | # |

četvrtak, 05.07.2007.

Marin Skender

Ime i prezime: Marin Skender
Broj igrača: 1
Pozicija: Vratar
Rođen: 12.08.1979., Osijek
Visina [cm]: 199
Težina [kg]: 88

| komentari (13) | print | # |

srijeda, 04.07.2007.

zašto smo bolji od svih?

| komentari (12) | print | # |

utorak, 03.07.2007.

POVIJEST KOHORTE

Nakon sto je NK OSIJEK izborio prvoligaški status u bivšoj drzavi Gradski vrt je bivao sve puniji i polagano je stasala skupina najbučnijih navijača.
Od 1972. do 1978. godine navijačka skupina djeluje kao ŠOKCI, od 1986. (na uzoru po tada najstariju i najpozantiju navijačku skupinu Torcidu) pod imenom OSIJEK TORCIDA, a 1988. dogovorilo se da se uzme neko jedinstveno ime, izbor je pao na KOHORTA. Pojam "Kohorta" dolazi od latinske riječi cohors koja ima dva objašnjenja. Prema prvom bila je to osnovna pješadijska taktička jedinica Rimske vojske - deseti dio legije. U vrijeme rimskih careva cohors je brojio 400 do 600 ljudi i bio je stacioniran u gradu. Druga verzija Kohortu predstavlja kao vrlo čvrstu, povezanu skupinu ljudi.

Prvo nogometno ludilo Osječane je protreslo sedamdesetih godina. Kvalifikacijska groznica u gradu na Dravi vladala je u doba drugoligaškog "haračenja" Lukačevića, Čordaša i Grnje, kada se za Gradski vrt morala gotovo danima unaprijed rezervirati i ona najlošija ulaznica, a kako bi se uživo vidjelo kako bećari svima trpaju po pet-šest komada. Isto se tako i kolektivno plakalo i prešutno su objavljivani pravi gradski dani žalosti kada se tragično, nespretno i nezasluženo ispadalo iz prvoligaških kvalifikacija. Posebno se, dakako, pamte one već legendarne sa Zagrebom 1973. godine kada je u uzvratnom susretu u Maksimiru i postavljen još danas važeći rekord najvećeg hrvatskog stadiona. Više od šezdeset tisuća ljudi pratilo je dramatični rasplet nakon neodlučenih 2:2 i rulete penala koja je odvela zagrebaše u Prvu ligu, a po upornom srpanjskom zagrebačkom pljusku te večeri je plakalo i više od trideset tisuća osječkih navijača koji su se tužnom karavanom vraćali u svoju Slavoniju
Potkraj sedamdesetih, zapravo točno 6. svibnja 1979. zapamćena je najveća blamaža koja je tada na dugo vrijeme, ako ne i trajno udaljila navijače iz Gradskog vrta. Također već čuvena, ali po lošem, bila je tadašnja prozirna namještaljka Osijek - Crvena Zvezda (2:2), Zvezdin izjednačujući pogodak već nakon isteka vremena iz nepostojećeg jedanaesterca. Opća blamaža koju je isceniralo klupsko rukovodstvo, a koje je bilo preslikano gradsko političko, dakle (veliko)srpsko, a prisilno nametnuto igračima. Ali, nikako nije sjelo navijačima od kojih su se mnogi tada i trajno ohladili od dolazaka na osječki stadion. A bili su taman dobili svog prvoligaša i svog mezimca.

"Početkom osamdesetih, kao i svuda na ovim prostorima, začeto je organizirano navijanje ljubitelja nogometa. Prethodno smo se nazivali Šokci - Slavonci. Stariji navijači su se razišli nakon blamaže sa Zvezdom, a mlade snage su se organizirale po uzoru na ipak najjaču i tradicijom najbogatiju splitsku Torcidu, pa smo se i mi nekako spontano isprva prozvali Osijek Torcida. Tijekom 1988. godine sazrela je i svijest o nužnoj originalnosti naziva i izabrali smo ime Kohorta" - prisjeća se Davor Runac. Zanimljivo je da je negdje u sezoni 1989./90. za gostovanja Osijeka u Ljubljani praćena manja skupina navijača koji su, između ostalog, nosili i transparent "Vesele ustaše", što je potom bilo sa znanih instanci oštro osuđeno, a i u klubu su se neke struje jasno distancirale od takvih "navijačkih elemenata". Pratila je Kohorta svugdje Osijek, negdje u većem, negdje u manjem broju. Najnapetije utakmice bile su sa Srbima. Gostovanja u Beograd imala su posebnu draž, ali i u Novi Sad gdje je Kohorta uvijek išla u velikom broju i cijeli Novi Sad je znao što je to kad dolazi Kohorta.

"Domovinski oslobodilački rat je, razumljivo, ozbiljno prorijedio navijačke redove. Velika većina momaka se uključila u ZNG i HV, mnogi su poginuli ili bili ranjeni. Nogomet je zaista opravdano bio u drugom planu. Smirivanjem situacije smo se malo po malo oporavili. Istina, prava reanimacija i navijačka renesansa "poklopljena" s klupskom uslijedila je sezone 1994./95., ponajviše zahvaljujući Branimiru Glavašu koji je izdigao klub do Europe, a s njim i nas ponovo okupljene i organizirane navijače." - govori Davor Runac. Plod suradnje jest i to da je Kohorta tada jedna od najbrojnijih navijačkih skupina koja prati svoju momčad na gostovanjima (najviše se pamte gostovanja u Zagrebu, kada je u Maksimir ili Kranjčevićevu Osijek pratilo i više od 1000 navijača).

Navijačke skupine se međusobno ne moraju voljeti, uostalom raritetno i jest kada se ponekad zavole. Nekog se ne mora voljeti, ali ga se ipak može cijeniti. Najlošiji su odnosi s BBB (posebno se pamti paljenje mrtvačkog sanduka s natpisom 'Dinamo' na utakmici u Osijeku 1996. godine) i vinkovačkim Ultrasima.
Nakon domovinskog rata, Kohorta je doživjela svoje drugo rođenje... Bijelo-plavih navijača ima sve više i više, i Kohorta spada među najbolje, najvjernije i najbrojnije navijačke skupine u Hrvatskoj.

Godine 1998. i 1999. su označile navijačku renesansu u gradu na Dravi. Proljeće 1998. godine je značilo Osijekovu borbu za drugi ulazak u Kup UEFA. Naime, bijelo-plavi su se borili za treće mjesto u prvenstvu, na kraju ga i osvojili, a to je pratio i odgovarajući dekor na tribinama Gradskog vrta, te na gostovanjima.
U Osijeku je odigrana i ljepotica prvenstva, Osijek - Croatia (Dinamo). To je bila prva noćna utakmica u Gradskom vrtu, pod novopostavljenim reflektorima, pred velikim auditorijem (15 000 gledatelja), začinjena odličnim navijanjem, i miroljubivim rezultatom 1:1, iako su Osječani vodili do 3 minute prije kraja.Kup UEFA je osiguran utakmicom u Zagrebu (Croatia - Osijek), kada su se bijelo-plavi, unatoč porazu 2:4, plasirali u Kup UEFA zahvaljujući ostalim rezultatima. Desetak autobusa osječkih navijača je toga dana stiglo u metropolu...
Sezona 1998/99 je počela spektakularnom utakmicom u pretkolu Kupa UEFA, gdje je Osijek ugostio slavni belgijski klub Anderlecht. Opet pred 15000 navijača Osijek je odigrao briljantnu utakmicu i slavio sa 3:1, a Kohorta se predstavila u svom najboljem svjetlu. Konstantno navijanje svih 90 minuta nije moglo ostati nenagrađeno - Osijek je ostvario svoju prvu europsku pobjedu.

Ostatak sezone je Osijek odigrao sa oscilacijama, a šlag je stigao na kraju - plasman u finale Kupa. Proljeće 1999. je proteklo u znaku pripremanja i kluba i navijača za to povijesno finale sa vinkovačkom Cibalijom i mogući prvi trofej nogometnog kluba Osijek! Već od prije Kohorta je imala veliku bijelo-plavu zastavu (40x9 metara), mnoštvo transparenata, a neposredno prije finala, na utakmici Osijek - Croatia (Dinamo) predstavljeno je desetak novih bijelo-plavih zastava. Kohorta je na finalu u Maksimiru bila maestralna... Oko 2600 navijača je doputovalo u Zagreb i smjestilo se na južnoj tribini najvećeg hrvatskog stadiona. Malo su posustali u drugom poluvremenu, sputani očajnom igrom Osijeka, ali ih je izjednačenje u 90. minuti opet podiglo na noge, a nakon zlatnog gola Davora Lasića u 97. minuti slavlju nije bilo kraja... U Kupu Uefa igrali smo protiv slavnog londonskog West Hama. Prva utakmica igrala se u Londonu. Kohorta je otišla u London jednim autobusom. Cijelu utakmicu ludo navijanje unatoč negativnom rezultatu. Po završetku utakmice cijeli stadion oduševljen navijanjem Kohortaša nam je zapljeskao. U uzvratu Osijek je opet poražen, ali atmosfera je bila pakelna, pjesma nije prestajala 1.5h prije utakmcie pa sve do kraja. Pobacano je puno papirića i papirnih traka, a na stadionu je bilo i 500-tinjak navijača West Hama.

Ipak sezona 1999/2000 (jesenski prvaci I. HNL) ostavlja najljepša sječanja, NK Osijek hara I HNL, prolazi 2 kola Kupa UEFA, te nes(p)retno ispada u 3 kolu od praške Slavije. Kohorta masovno odlazi u Wien (više od 1000), još masovnije u Prag sa 10-tak autobusa, ali i mnoštvom osobnih automobila (>1500). Na domaćoj utakmici protiv Slavije bio je krcat Gradski vrt. To je bila sezona Nenada Bjelice (najbolji igrač I HNL), ali i svih ostalih igrača, dok financijska situacija u klubu nije naprasno prekinula osječku nogometnu bajku! Još i danas na nekim utakmicama ćete čuti JEDAN JE BJELICA NENAD, kao sječanje na nedovršenu osječku bajku.

Nakon te nedovršene "nogometne bajke" sve je u Gradskom vrtu krenulo naopako. Ali nažalost i među navijačima, slaba gostovanja, navijanje samo na derbijima, skoro nikakva organizacija..
NK Osijek se bori za ostanak u prvoj ligi. Proljeće 2002. donosi malo nade među navijače. Ćiro nam je trener, izvlačimo se sa dna, a i kreće se sa organiziranim gostovanjima. Posebno u sjećanju ostaje gostovanje u Velikoj. Preko 200 Kohortaša i pobjeda Osijeka 2:4! U sezonu 2002./2003. NK Osijek opet ulazi katastrofalno, ali ta sezona donosi reorganizaciju Kohorte. Ponajprije zahvaljujući ovoj stranici, organiziramo se, prave se prvi naši bar šalovi, i selimo se na jugoistočnu dio stadiona. Novi mali transparenti, bakljade, zastave na 2 koplja, novi rekviziti. Problem su gostovanja na koja se opet ide samo neorganizirano pa je teže skupit malo veći broj ljudi. Odlična fešta na proslavi 15-tog rođendana (proljeće 2003.) još su svima u pamćenju, na toj tekmi zapalili smo 150 baklji. Navijanje sa jugoistoka nije dugo izdržalo, na početku sezone 2003/2004. vratili smo se na naše tradicionalno mjesto. Te i iduće sezone u Kohorti je trajala smjena generacija, dosta novih stvari se radilo, išlo se na gostovanja, međutim još je to bilo slabo, događalo se da na neko gostovanje ode svega par ljudi, bilo je oscilacija dosta, no napredak je iz sezone u sezonu bio očit.

Sezona 2005.2006. donijela je pravu renesansu Kohorte. Dobili smo dugo očekivane prostorije koje su nam uvelike pomogle u radu. Na domaćim utakmicama redovite su koreografije, bakljade, izrađeno je mnogo novih zastava, a i od utakmice s Rijekom na početku sezonu imamo napokon i udarni transparent. Na gostovanja se odlazi u dobrom broju, a svakako treba izdvojit gostovanje u Vinkovce gdje nas je otišlo 600! 02.04.2006. slavimo 18. rođendan na utakmici protiv Dinama. Trodnevna fešta završila je na stadionu velikom i lijepom koreografijom i uz mnoštvo pirotehnike, ni dobro navijanje nije izostalo.
Nakon par godina rada, smjene generacije, Kohorta je opet jedna respektabilna grupa!

| komentari (10) | print | # |

ponedjeljak, 02.07.2007.

POVIJEST NK OSIJEK

Nogometni sport u Osijeku ima veliku tradiciju. Počeli su ga igrati đaci već 1904. godine. Hrvatski sokol 1913. godine osniva nogometnu sekciju, a veliki broj igrača omogućuje da se iste godine osnuje i NK Slavonija. Đaci osnivaju 1916. godine HŠK Slavija, a značajno je i osnivanje Hrvatskog građanskog športskog kluba u srpnju 1918. godine. Tri skupine igrača ovog kluba obnavljaju 1919. godine Slaviju i osnivaju Slogu i Amater. Građanski i Slavija dobivaju zajedno 1919. godine igralište kraj Drave koje je 1923. godine ograđeno, a godinu dana kasnije podignute su i tribine. Uspješan razvoj nogometa i brojnost klubova dovode 1924. godine do osnivanja nogometnog podsaveza Osijek za područje Slavonije. Od više osječkih klubova 1945. godine osnovan je NK Proleter koji 1961. godine postaje NK Slavonija. 1968. godine NK Slavonija mijenja ime u NK Osijek.

Osječki nogomet je pravi rasadnik talentiranih igrača. Nažalost, ponajbolji igrači napuštaju Osijek u potrazi za afirmacijom, pa se u jednom vremenskom razdoblju klub natjecao u drugoligaškoj konkurenciji. Od 1977. godine pa sve do današnjih dana (s izuzetkom natjecateljske godine 1980/81) NK Osijek stalno nastupa u prvoligaškom društvu. Nastankom neovisne hrvatske države i osnivanjem Hrvatske nogometne lige NK Osijek već u prvoj službenoj utrci za bodove osvaja 3. mjesto, iako ostaje za pamćenje da ni jednu utakmicu zbog ratnih okolnosti klub nije odigrao u svom Gradskom vrtu. U klupskoj povijesti ostat će upisani veliki uspjesi u natjecateljskoj sezoni 1994/95. godine - na kraju prvenstva 3. mjesto i izboren prvi nastup u Kupu UEFA.

Zatim, u natjecateljskoj godini 1997/98. ponovno je osvojeno 3. mjesto i plasman u Kup UEFA. U prepunom Gradskom vrtu gostuje slavni Anderlecht i u velikoj utakmici Osijek pobjeđuje sa 3:1. Najveći klupski uspjesi su zasigurno osvajanje Hrvatskog nogometnog Kupa 1998/99. godine, kada su bijelo-plavi u finalu u Maksmiru svladali Cibaliju iz Vinkovaca sa 2:1 zlatnim golom Davora Lasića, te odlične igre i pobjede u Kupu UEFA 2000/01. godine.

Na malom je prostoru nemoguće istaknuti sve sportske uspjehe u dugoj klupskoj povijesti, a posebno je nezahvalno izdvajati pojedince koji su oduševljavali publiku na brojnim stadionima. Ipak, spomenimo bar nekolicinu igrača koji su pronijeli slavu i grada na Dravi i svog kluba... Gustav Lechner, Ernest Dubac, Franjo Glaser, Franjo Rupnik, Andrija Vekić, Vladimir Šal, Josip Gucmirtl, Boris Čulina, Ivica Grnja, Ivan Lukačević, Stjepan Čordaš, Mile Dumančić, Davor Šuker, Goran Vlaović, Igor Cvitanović, Robert Špehar, Petar Krpan, Nenad Bjelica i tako dalje...

Brojne generacije osječkih nogometaša nastupale su na igralištu kraj Drave. Preseljenjem u Gradski vrt znatno su poboljšani uvjeti, a 1977. godine, povratkom među prvoligaše, stadion je osvanuo u novom ruhu. 1998. godine uređene su i obnovljene klupske prostorije, postavljeni su rasvjeta i sjedalice, i NK Osijek zadovoljava sve kriterije za organizaciju službenih međunarodnih utakmica. Posebno poglavlje klupske povijesti su vjerni navijači, čija podrška nikad nije izostala. I danas Kohorta bodri svoj klub, a posebno i ponosno možemo zaključiti kako našem Davoru Šukeru, najboljem strijelcu Svjetskog prvenstva u Francuskoj, skandiraju diljem Europe i svijeta.

Najveći uspjeh u klupskoj povijesti usljedio je u sezoni 2000./20001. U prvom dijelu prvenstva Osijek je bio vodeći na tablici 1.HNL, a u Kupu UEFA došli smo do trećeg kola di smo nesretno ispali od Praške Slavije. Pali su te sezone Brondby (Danska) i Rapid (Austrija). Nije lijepo je iz kolektiva izdvajat pojedince, ali Nenad Bjelica to svakako zaslužuje! Bio je pravi vođa te ekipe, a i zbog svojih kvaliteta (igračkih, ali i ljudskih) bio je idol Kohorti (još uvijek i je). Nažalost nakon ispadanja od Slavije, financijski lom uništio je u zimskoj stanci sve dobro iz prvog dijela prvenstva. Rasprodani najbolji igrači, svađe razne... na kraju sezone smo završili tek na trećem mejstu tablice.
Te godine (sezona 01/02) smo još igrali u kupu Uefa (izbacili Dinaburg i HIT Goricu, pa ispali od AEK-a). Ali od te sezone Osijek više nije onaj što je priej bio, stalno se borimo za ostanak u prvoj ligi, predsjednik Novalić završava u zatvoru... Naša nogometna škola svake sezone stvori par vrsnih nogometaša, ali nažalost čim pokažu kolko vrijede odma ih se proda zbog loše financijske situacije u klubu.

| komentari (12) | print | # |

nedjelja, 01.07.2007.

pomozite

OVO PROCITAJTE NEMOJTE SRAT DA JE DUGACKO
SKORO SAM SE RASPLAKO PROCITAJTE


Dragi, prijatelji, braćo sa Sjevera!

Nakon par godina radosti i tuge na tribini, uživanja u svakoj sekundi provedenoj s vama došlo je do toga da Vas molim za pomoć.
Potrudit ću se opisati Vam cijelu situaciju koja nije nimalo zavidna.
Krenut ću od onda kad mene još nije bilo...Mama i tata od mog tate su se razveli dok on još nije krenuo u školu i od onda on tatu nije više vidio; mama mu je otišla radit u Njemačku i on je ostao sa svojom bakom. Kroz to vrijeme je on završio školu, zaposlio se i uzdržavao sebe i baku, dok bi njegova mama dolazila par puta godišnje iz Njemačke te mu ostavila nešto novca. S vremenom je upoznao moju mamu, vjenčali su se, pa sam i ja došao na ovaj prokleti Svijet. Sve to vrijeme je moja baka bila u Njemačkoj i dalje bi dolazila nekoliko puta u Hrvatsku, no ne mareći previše na svog sina, snahu i unuka. U tom vremenu je i tatina baka umrla, opet je on preko svojih leđa sve riješio oko pokopa i nastavio se brinuti o obitelji. Uz sve to, tata je kao i većina Vas pohodio utakmice Dinama i tu ljubav meni prenio i tako sam ja krenuo na utakmice, pun volje i želje za radom na tribini jer sam vidio koliko je tu ljudi raznih generacija sa istim ciljem. I sada dolazi onaj glavni dio priče. Baka se iz Njemačke vratila prije dvije godine, i ja sam u tome vidio jedan veliki plus za našu obitelj jer će biti nešto više novca i lakše će se živjeti. Sve to vrijeme sam aktivno išao na utakmice, krpajući nekako novac od škole da se nađe za utakmice, tata je radio kao zaštitar( i uz malu plaću uvijek bi mi dao da imam za tekmu), a mama je bila doma. S dolaskom bake iz Njemačke kroz neko vrijeme se počelo pokazivati da od tog suživota neće biti ništa. Ona je svakodnevno vrijeđala mamu, tatu, tjerala nas iz kuće, no svaki bi se put to nekako riješilo (bilo je 4-5 takvih situacija). A sada je situacija takva da se moramo iseliti iz kuće u kojoj je moj tata rođen, iz kuće u kojoj sam proveo svoje bezbrižne danje djetinjstva..rođenog sina tjera iz kuće. Ja za sada tražim posao i ne znam hoće li skoro biti nešto od toga. Stvar je takva da kredit koji tata može podići na svoju zaštitarsku plaću nije dostatan za kuću koju bismo kupili (iznos kredita je oko 10000€, kuća je oko 17000€). Nešto ćemo novaca posudit tako da će se taj iznos za kuću najvjerojatnije sakupiti. Ako Bog da da se to kupi, u tu kuću ulazimo bez kreveta, peći, stolice pa Vas ovim putem molim da ako imate kakav krevet, peć, stol ili bilo što da može poslužiti za normalan život da se javite meni ili Iveku.
Evo to je cijela moja priča, priča dečka koji nikad nije htio probleme pokazivati van svoje obitelji, no sada ne vidim drugog izlaza. I danas prije no što sam išao riješiti stvari oko biroa i rade knjižice činilo se da će s nekako riješiti to sve…Dođem doma, uplakani i mama i tata, i tata je samo rekao „Danijel, pitaj svoje dečke s tribine jel mogu kak pomoć.“


Unaprijed Vam hvala, Danijel!

| komentari (10) | print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.