OVO PROCITAJTE NEMOJTE SRAT DA JE DUGACKO
SKORO SAM SE RASPLAKO PROCITAJTE
Dragi, prijatelji, braćo sa Sjevera!
Nakon par godina radosti i tuge na tribini, uživanja u svakoj sekundi provedenoj s vama došlo je do toga da Vas molim za pomoć.
Potrudit ću se opisati Vam cijelu situaciju koja nije nimalo zavidna.
Krenut ću od onda kad mene još nije bilo...Mama i tata od mog tate su se razveli dok on još nije krenuo u školu i od onda on tatu nije više vidio; mama mu je otišla radit u Njemačku i on je ostao sa svojom bakom. Kroz to vrijeme je on završio školu, zaposlio se i uzdržavao sebe i baku, dok bi njegova mama dolazila par puta godišnje iz Njemačke te mu ostavila nešto novca. S vremenom je upoznao moju mamu, vjenčali su se, pa sam i ja došao na ovaj prokleti Svijet. Sve to vrijeme je moja baka bila u Njemačkoj i dalje bi dolazila nekoliko puta u Hrvatsku, no ne mareći previše na svog sina, snahu i unuka. U tom vremenu je i tatina baka umrla, opet je on preko svojih leđa sve riješio oko pokopa i nastavio se brinuti o obitelji. Uz sve to, tata je kao i većina Vas pohodio utakmice Dinama i tu ljubav meni prenio i tako sam ja krenuo na utakmice, pun volje i želje za radom na tribini jer sam vidio koliko je tu ljudi raznih generacija sa istim ciljem. I sada dolazi onaj glavni dio priče. Baka se iz Njemačke vratila prije dvije godine, i ja sam u tome vidio jedan veliki plus za našu obitelj jer će biti nešto više novca i lakše će se živjeti. Sve to vrijeme sam aktivno išao na utakmice, krpajući nekako novac od škole da se nađe za utakmice, tata je radio kao zaštitar( i uz malu plaću uvijek bi mi dao da imam za tekmu), a mama je bila doma. S dolaskom bake iz Njemačke kroz neko vrijeme se počelo pokazivati da od tog suživota neće biti ništa. Ona je svakodnevno vrijeđala mamu, tatu, tjerala nas iz kuće, no svaki bi se put to nekako riješilo (bilo je 4-5 takvih situacija). A sada je situacija takva da se moramo iseliti iz kuće u kojoj je moj tata rođen, iz kuće u kojoj sam proveo svoje bezbrižne danje djetinjstva..rođenog sina tjera iz kuće. Ja za sada tražim posao i ne znam hoće li skoro biti nešto od toga. Stvar je takva da kredit koji tata može podići na svoju zaštitarsku plaću nije dostatan za kuću koju bismo kupili (iznos kredita je oko 10000€, kuća je oko 17000€). Nešto ćemo novaca posudit tako da će se taj iznos za kuću najvjerojatnije sakupiti. Ako Bog da da se to kupi, u tu kuću ulazimo bez kreveta, peći, stolice pa Vas ovim putem molim da ako imate kakav krevet, peć, stol ili bilo što da može poslužiti za normalan život da se javite meni ili Iveku.
Evo to je cijela moja priča, priča dečka koji nikad nije htio probleme pokazivati van svoje obitelji, no sada ne vidim drugog izlaza. I danas prije no što sam išao riješiti stvari oko biroa i rade knjižice činilo se da će s nekako riješiti to sve…Dođem doma, uplakani i mama i tata, i tata je samo rekao „Danijel, pitaj svoje dečke s tribine jel mogu kak pomoć.“
Unaprijed Vam hvala, Danijel!
Post je objavljen 01.07.2007. u 04:08 sati.