"Svi mi, nas 2-3000 navijača koji dolazimo na svaku tekmu, dolazimo iz ljubavi prema svom gradu i klubu. Mogli smo ići linijom manjeg otpora pa navijati ua Dinamo ili Hajduk. Automatski nam je osigurano navijanje za klub koji igra u Europi, za klub koji osvaja Kup ili prvenstvo, uvijek u vrhu, rijetko kad gube pa nema razočaranja, dio smo velike vojske navijača, imamo dresove i šalove svojih ljubimaca na svakom čošku. Umjesto toga, izabrali smo mali klub iz svog grada koji nema nikakve rezultate, vrh Europe nam je Intertoto, sretni smo ako u prvenstvu uđemo u" Ligu za prvaka", dok ovi klubovi za koje smo mogli navijati kupuju igrače na sve strane, razbacuju se novcem, naš klub muku muči kako platiti račune za struju,vodu,plin. Al' opet, mi smo Osječani, navijamo za naš Osijek koji možda nikada neće biti prvak ali je naš klub, naš grad, naša sirotinja i neuspjeh. I kad samo damo gol na nekoj bezveznoj tekmi, urlik i grljenje ljudi, oduševljenje kao da smo neznamšto napravili, pa poslije skandiranje "Osijek,Osijek" nekoliko tisuća ljudi ništa mi ne može zamijeniti. Nikakav Dinamo, svjetla Zagreba, osvojeni kupovi i prvenstva, službene tekme sa Manchesterom..."
Post je objavljen 10.07.2007. u 16:44 sati.