|
i bio loš ili prvi za nas ti si vječno šampion
Nad nama nebo Hrvatsko, pod nama zemlja Slavonska, između živi Kohorta, Šokačka neuništiva
Osijek, Bog i Mi nepobjedivi.
Osijek, Bog i Mi neuništivi.
Osijek, Bog i Mi nepokorljivi.
Neka neka dobro znaju svi da smo
Osijek, Bog i Mi nepobjedivi.
Osijek, Bog i Mi neuništivi.
Osijek, Bog i Mi neponovljivi.
Neka neka dobro znaju svi
Potaknuti događajima koji su se desili u Vukovaru, došli smo do ideje kako bi organizirali miran prosvjed svih hrvatskih navijača u Vukovaru. Sramotno je ono šta se dešava našem narodu u našoj zemlji, u našem gradu Vukovaru, za koji su mnogi naši očevi, prijatelji, sugrađani dali svoje živote. Nije to bilo tako davno i dan danas nisu zacjelile rane u našim srcima, ali ono šta nas najviše boli je situacija u kojoj naši Vukovarci danas žive. Uz tešku svakodnevnicu, nezaposlenost i siromaštvo još moraju strahovati da li će im djeca živa doči iz škole. Oni koji ih trebaju zaštiti ih ne štite, to ne rade, i to je sramota. Mi nećemo, niti želimo priječi preko toga, zato želimo napraviti miran prosvjed kako bi pokazali da je nama stalo, i da nećemo dopustiti da hrvatski građani žive u strahu u vlastitoj Domovini. Vjerujem da tako nešta možemo napraviti, da možemo pokazati našu snagu i našu veličinu. Zaboravimo sve sukobe koji smo imali godinama, sve sukobe na reprezentaciji, sve niske udarce koje smo zadali, a ne služe nam na našu navijačku čast. Ako ništa drugo,barem da to zaboravimo na TAJ DAN! I da to sve ispadne dostojanstveno, bez razbijanja grada,bez primitivizma, bez međusobnih sukoba, bez obilježja klubova za koje živimo, SVI ZAJEDNO ISPOD JEDNOG HRVATSKOG BARJAKA, pokažimo ono šta svi zajedno nosimo u našim srcima.
"...pa da ko na prvoj crti zapjevamo protiv smrti!"
Masa ljudi hrlila je na večernju tekmu, a ja sam bio klinac, tek prvi srednje, ali već žestoko inficiran virusom navijačkog pokreta koji je tada u cijeloj bivšoj državi bio u neviđenom usponu. I tako, došavši na ulaz na istočnu tribinu sa strane Maksimirske, čekao sam u redu s još nekoliko prijatelja. Pregled je vršila tadašnja milicija, uglavnom veliki brkati tipovi iz pasivnih krajeva, žestoko indoktrinirani komunističkom ideologijom. U džepu sam imao navijački šal milanskog Intera, a frend iz razreda koji je bio sa mnom, imao je šal Napolija. Naime, tada su bili popularni talijanski šalovi s natpisima, a onaj tko ih je uspio nabaviti iz Trsta, bio je faca. Po stranom šalu si se kao ultras i pripadnik navijačke grupe razlikovao od ''običnih'' navijača, koji su - koliko god to danas neobično zvučalo, nosili obilježja Dinama ili pletene plavo-bijele šalove koje su im splele mama ili baka. Došao je red da me Brko pregleda, iz džepa mi je izvadio šal od Intera, trebalo mu je jedno pola minute da zamuckujući pročita ''F-o-r-z-a I-n-t-e-r'', a onda me za ruku brzo odvukao sa strane.
Naravno uplašio sam se, ne toliko njega, više činjenice da bih mogao propustiti derbi, a da uopće nisam znao zašto. Dva milicajca ljutito su proučavala moj šal, kao da sam otprilike pokušao unijeti ručnu bombu. Onda je ovaj drugi rekao kako je sve u redu jer šal ima socijalističko obilježje. Naime na šalu je bila zvijezda koju na moju sreću Inter ima na grbu. Iako to nije bila zvijezda koju je on želio, ironije li - Inter je desničarski klub, to je zadovoljilo Brkine prohtjeve i on me pustio na tekmu. Frend koji je imao Napolijev šal nije bio te sreće, šal su mu uzeli, a kad se pobunio, dobio je par udaraca, te je izbačen sa stadiona.
Idiotima je neki komandir partijske milicije dao zadatak da plijene šalove koji nemaju socijalistička obilježja. Ovo zasigurno izaziva smijeh i čuđenje kod čitatelja koji se ne sjećaju vremena bivše države i tadašnje milicije, ali to je bio jedan od njihovih benignijih zločina. Bila je to partijska formacija koja je osim zakona morala provoditi i nekakve sulude političke ideje i štititi totalitarni sustav svim sredstvima. Onda je došla '90., i mi smo na stadionima prvi pokazali zube toj miliciji, nalupali ju i poslali u ropotarnicu povijesti, a s njom simbolički i državu Jugoslaviju i zločinački totalitarni sustav.
Onda su nam rekli: ''Sada je stvorena slobodna Hrvatska - demokratska država, lišena jednopartijske kontrole, stranačke milicije i kojekakvih ružnih stvari karakterističnih za totalitarne režime!''. Naravno, do '93. sam već bio na jedno 7, 8 informativnih razgovora u Đorđićevoj, a isti inspektor koji me koju godinu ranije pitao da li imam kakve veze s, baš me pogodio - ustaškom emigracijom, sad me ispitivao da li mi je netko u obitelji bio u oficirskom kadru JNA. Da, tata mi je Blagoje Adžić!
Pozicija navijača nije bila puno bolja, iako smo neovisnu Hrvatsku sanjali, opet smo bili državni neprijatelji, uglavnom radi našeg opiranja promjeni imena Dinamo i miješanju politike u sport. Ubrzo si na tekmu smio nosit Interov i Napolijev šal, ali nisi smio Dinamov! Šalove smo švercali u gaćama, a kada smo nekoliko puta uspjeli unijeti transparent ''Dinamo Svetinja'', na tribini smo vodili prave bitke. Ovaj put sa stranačkom policijom umjesto s partijskom milicijom.
Onda je došla 2000. godina, na vlast su se popele stranke koje su tobože srušile HDZ, iako su se zapravo cijelo vrijeme ponašale kao jazavci, te se barem u Zagrebu, mašući Dinamovim zastavama skrivale iza nas koji smo bili jedina prava oporba Tuđmanu i HDZ-u. Bez obzira što naši motivi nisu bili politički, nego smo se jednostavno borili za pravdu.
Rekli su nam: Sad zaboravite i totalitarizam i autokraciju, sad će vladat idila, i bit će proganjani samo oni koji krše zakon. I stvarno, na prvi pogled bilo je bolje, mogao sam nositi i Dinamov i Interov i Napolijev šal i transparente kakve hoćeš. Policija je uglavnom ostala ista, tukla je ljude vezane lisicama, iživljavala se i redovito ponašala kao treća navijačka skupina. Kada nije bilo incidenata, oni bi se pobrinuli da ih bude. Nisam se toliko obazirao, jer ipak je bilo bolje nego prije, i nitko ti nije branio da navijaš za klub koji hoćeš, a da se pritom tobom ne bave nekakvi partijski komiteti ili stranačka vijeća.
A onda je došla nedavna tekma s Cibalijom i policajac na ulazu na sjever zabranio je da dečki unesu koreografiju i transparente kojima bi odali počast Vukovaru, i što je najgore - na stotine hrvatskih zastava. Tupan je očito dobio zapovijed da pazi da se ne unose transparenti protiv uprave i veliki transparenti iza kojih bi se mogle palit baklje. Možda bi bilo dobro da na tribinu dolazimo goli, kako bi policiji olakšali posao hvatanja tih okorjelih kriminalaca koji pale baklje? Zbog baklji nećemo dobiti EP? O tome nevjerojatnom razlogu za povećanu represiju nad navijačima ću nekom drugom prilikom.
Hoće li itko snositi posljedice što se mi navijači nismo mogli prisjetiti Vukovara i svih onih, pa i poginulih navijača, koji su stvorili ovu državu? Hoće li se naša policija, koju svi mi plaćamo, ikada početi ponašati kao profesionalna i čvrsto hijerarhizirana struktura u kojoj svaki primitivac s pendrekom ne smije i ne može provoditi svoju volju i maltretirat ljude kad god poželi? Hoće li napokon netko iz današnje policije, ako nije iz onih prošlih, odgovarati za svoja zlodjela nad navijačima? Za konstantu prekomjernu uporabu sile nad djecom od 15 ili 16 godina, za zabranjivanje hrvatskih zastava kojima smo se trebali sjetiti Vukovara, za laži u istragama zbog kojih mnogi nevini navijači dobivaju zabrane ili stroge kazne. Jesmo li se uopće maknuli iz vremena Brke milicionera i Canjuginih pendrekaša?
U drugim društvenim sferama itekako jesmo! Danas obični građanin uglavnom nema straha od državne represije: gradom paradiraju homoseksualci, održavaju se Dani srpske kulture, a sigurnosni problem su čak i zaštitnici životinja. S druge strane policija se uglavnom pravi mutava kad je u pitanju pravi kriminal - korupcija, trgovina drogom, obiteljsko nasilje, reket, nošenje oružja...
A navijači, oni čiji je bunt bio pokretač borbe za slobodnu i demokratsku Hrvatsku? Oni koji su u prošlosti na stadionima, unatoč ogromnoj represiji, imali hrabrosti skandirati ono što su drugi samo mislili. Oni koji su u Hrvatskoj, za razliku od ostalih europskih država, u velikoj većini slučajeva stradali jer su bili etiketirani kao protudržavni element, a tek onda kao huligani i vandali. Niti danas policija uopće ne radi distinkciju između onih nekoliko postotaka pravih huligana, i navijačke većine koja je uglavnom nesklona nasilju.
Navijači su danas proglašeni najvećim problemom ovog našeg bolesno licemjernog društva koje stalno žmiri nad zlom koje mu se događa pred očima, a zgražava se nad benignim navijačkim vandalizmom i ritualnim nasiljem koji su u medijima napuhani do nevjerojatnih razmjera. Otprilike kao da imate leukemiju, a zabrinuti ste zbog karijesa...
Netko je duhovito rekao da je protiv BBB, ali i drugih navijača, upravo pokrenuta Treća neprijateljska ofenziva. U prve dvije smo pobijedili mi - više nema niti SFRJ, niti NK Croatije, a mi smo još uvijek tu.
Gospodo, mislite li da ste jači od nas? Pitajte Brku milicionera i Zlatka Canjugu što misle o tome...
OSIJEK NEPOKORENI GRAD
Ale aleeoo....
Novi zakon ste napisaLI
Da bi vasu bruku sakriLI
Dok gradom vladaJU
Razni likoVI
Auto-Mafija i dileRI
U Ovoj nasoj smjesnoj drzaVI
Mi smo kao problem najveCI
Kazne placaMO
Sto baklje paliMO
I naseg zelju ludo voliMO
ale alea....
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
a na tribini, arapski šeik zamotan u bijelu plahtu, veselo cupka i plješće svojim ljubimcima. Dvadesetak sekundi kasnije, sjeda natrag u udobnu crvenu fotelju s izvezenim grbom kluba i domahuje hostesi; žedan je. Ne razumiješ prijatelju moj. I ne krivim te.
Ne znaš ti da preko puta u pubu sjedi čovjek s pivom u ruci i krvavih očiju dere se na televizor, urla, navija; i ne shvaća kako se nakon 20 godina našao s pogrešne strane stadiona. Nema "spektakla" za takve, nikad više. Ostali su mu treninzi i rezerve; i TV. Ukrao si mu mjesto prijatelju, sa svojom udobnom crvenom foteljom s izvezenim grbom, gdje se on nekada smrzavao na betonu, poliven pivom uz pjesmu cijelog stadiona. A opet nikad sretniji. Delirij na 0:3, 0:4, nije bitno, van pameti, kontra svake logike. Sve si mu to ukrao, prijatelju, tu atmosferu i poznata lica, drugi dom, ili prvi, subotu popodne, i onaj osjećaj...kad grotlo podivlja. Osjećaj za uspomene, i ništa više.
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
kohorta sluzbene stranice
'…ne znamo što se gore događa, jer pažnja nam je usmjerena na akciju
neposredno ispred, uši su nam se zažarile od buke, pokreta i udaraca,
muklih sudara šaka i cipela s tijelima; čelična šipka ili nešto slično me dohvaća po glavi.
Odjednom ostajem sam. Izoliran. Potrbuške ležim na ulici i jedem govna.
elo mi je u lokvi. Kamenčići mi grebu ruke. Uza zid. Smrad razbijene cigle i mokrog betona.
Brojčana nadmoć gura frontu dalje niz ulicu. Prema nogometu. Bliže utakmici Millwall-Chelsea.
Nogometnoj utakmici. To je samo sport.
To bi trebala biti lijepa utakmica dvaju timova koji vole napadati. No, ne bih rekao da ću ju gledati,
jer udarci stižu sa svih strana, okružuje me nekoliko tipova, udaraju tamo gdje najviše boli,
umrtvljuju mi tijelo, ruju, lome krvne žile. Udarci mi se odbijaju od glave i ramena, po kralježnici,
savijam se kako bih se zaštitio na jedini mogući način, a Millwall udara gdje stigne, ciljaju mi jaja,
no sklupčao sam se i stisnuo u loptu, pokušavam se zaštititi najbolje što mogu.
Oko mene sve zvoni kako se masa kreće ulicom i odnosi sa sobom onaj duboki urlik,
sad razabirem pojedine riječi, uglavnom besmislice i mržnju, jebena pičkica, jebeni Chelsea,
jebena pičkica, jebena pičkica, jebena pičkica, jebena pičkica, ritam udaraca usporava,
no sad su precizniji, prokletnici biraju gdje će udariti, odlaze dalje,
ostavljaju jadnike neka dovrše posao, najvjerojatnije žgoljavi klinci bez muda.
Sekunde se pretvaraju u minute i ne pada mi na pamet ustati i pobjeći, jer ne bih
uspio i samo bih se rastvorio i izložio udarcima jaja i lice, bijeg je nemoguća misija,
uopće ne razmatram tu mogućnost, moram podnijeti kaznu kao pravi muškarac,
kao što su me učili u školi, kao što su me učili mama i tata, udari ih jače nego oni tebe,
ne plači, ne tužakaj, brani se kad te napadnu, budi pravi muškarac, budi ponosan,
poštuj samoga sebe, nasilje bez sretnog završetka.
Iz ovoga nema izlaza i poželim vrisnuti, no ništa mi ne izlazi iz grla. Vrat mi je ozlijeđen,
a glasnice prenapete. Hvata me strah kao nikad prije, jer shvaćam da sam sad sam
protiv čitavog jugoistočnog Londona, oko mene je ostalo jedva deset pičkica,
no očito me namjeravaju spojiti s betonom. Pokušavaju me procijediti kroz
kanalizacijski otvor u podzemni kanal. Udarci ne prestaju. Loše mi je.
Imam osjećaj da umirem. Usrao sam se od straha, a strah se polagano pretvara u paniku.
Najčišću, slijepu paniku koja me grabi iznutra dok mi se udarci odbijaju od glave,
leđa, čak i jaja, jer se prevrćem i rastvaram. Osjećam rigotinu u ustima dok se
pokušavam ponovno sklupčati u loptu. Štitim jaja. Skrivam glavu.
No, udarci i dalje praskaju po tjemenu i leđima. Zamišljam se u invalidskim kolicima,
u mrtvačkom sanduku koji se spušta na remenima, izgaram u velikoj peći,
plaćam svoje grijehe, leš se rastapa kao da je voštana lutka, sve su žice još jednom prerezane.
A gdje su drugi, u pičku materinu? Gdje je ostatak ekipe? Zašto mi te pičkice ne pomognu?
Nisu me smjeli ostaviti samog. Ne smije biti ovako sjebano. Nogomet bi se trebao svoditi
na manje tučnjave i nekoliko modrica. Ništa ovako ozbiljno. Brz ulet i malo preseravanja.
Ostavili su me da se brinem za sebe. Gubim dodir sa stvarnošću, lebdim u nekakvom
narkomanskom svijetu snova, misli mi se lome i teku dalje, lebde, i dalje osjećam udarce,
ali ne i bol, potpuno sam otupio, kao da sam pijan. No, još uvijek, uza sve ovo,
sačuvao sam dostojanstvo, monoton glas u glavi govori mi da smo obavili što smo morali.
Možemo biti ponosni jer smo pokazali da možemo izazvati Millwall i izdržati i kad su brojčano
nadmoćni. Ako preživim, nakon ovoga mogu hodati uzdignute glave, ali noge su mi mrtve,
a glava mi puca od boli.
Dosta mi je.
Hvala Bogu na sirenama...''
(football factory)
moj bivsi razred
ja,raska i dino
izlazak iz skole
Osijek:Varteks
Zagreb:Osijek
Slaven Belupo:Osijek
Osijek:Zagreb rukomet
Osijek:Rijeka
Osijek:Medjimurje
Osijek:Rijeka
Osijek:Kamen Ingrad
Osijek:Varteks
Osijek:Inter
Osijek:Rijeka
Osijek:Hajduk
Osijek:Hajduk
Osijek:Hajduk
Osijek:Hajduk
Osijek:Dinamo
Osijek:Dinamo
Osijek:Hajduk
Osijek:Cibalia
Osijek:Cibalia
Kamen Ingrad:Osijek
Cibalia:Osijek
Osijek:Brondby
zivi nemoj stati,voli ali nemoj ponos dati
kohorta osijek
Osijek
OSIJEK-NEPOKORENI GRAD
Osijek:Cibalia
Osijek:Dinamo
Osijek:Hajduk
Osijek:Dinamo
znaj da najljepse uspomene za tebe me vezu
wellcome
zauvijek s nama
mrzim dinamo
Grad na dravi, danas slavi, naprijed naši bijelo-plavi,
cijeli Osijek kliče, zove: Naprijed naši momci po bodove!
Mi smo bolji, mi smo jači, bodrite nas navijači,
nek se svuda čuje odjek: OSIJEK, OSIJEK, OSIJEK!
Iz Osijeka, četa mala, krv je naša bijelo-plava.
Hrvatske smo mi sinovi, odani smo bijelo boji!
Bijela boja, boja znana, to je ponos Osječana!
Mi Slavonci,
uz Osijeka smo svi,
i kad gubiš ti znaj,
nikad nećeš bit sam,
volimo te mi!
Sa istoka ori jedan odjek OOOOOO
Šampione ime ti je Osijek OOOOO
Sa istoka ori jedan odjek OOOOO
Bože čuvaj Kohortu i Osijek OOOOO
Mi smo svojoj općini obećanje dali,
da ćemo izjebati sve živo na Dravi..
IDE NASTUPA, NE BOJI SE SEXA,
OSIJEK, OSIJEK JEBE BEZ KOMPLEKSA!
Inati se Slavonijo, ljepota nek tvoja boli,
nema onog tko te ne zna, tko te ne zna, a ne voli!
Pjevaj majko, ratara i bekrija,
pjesmu onu što nam život stvara,
konje vrane kad odsedla šokadija,
vrisen pjesma od plamena i žara!
I krcat stadion, baklje se pale, i rulja bodri bijelo-plave,
ja volim Osijek i Kohortu, ja volim grad pokraj Drave!
Ale, ale, ale, ale.... jebem ti život bez rakije!
Moj Osijek pun je sunca, uz Dravu miran i tih,
za sve nas ostat će uvijek najljepša pjesma i stih!
Moj grade pored Drave, tu mladost moja je sva,
na svakom kamenu tvome, krije se ljubav bez dna!
Kad svijetla gasnu, i mjesec se pojavi mlad,
na obali Drave umoran odmara grad!
Ti nikad nećeš biti sam, mi smo uvijek uz tebe,
ti si ponos našeg grada, ja te volim Osječe!
Kad te vidim tuga nestaje,
sija sunce trava miriše,
srce moje kuca za tebe,
samo tebe volim Osječe,
volim Osječe!
Kohortaš stari ulicama luta,
purgera traži cijeli dan i noć,
i kad ga nađe razbit će mu pičku,
u Osijek više nikad neće doć!
Ići ćemo daleko, svladat ćemo prepreke,
zbog Osijeka i Kohorte!
Samo tebe volim ja, ti si ljubav najveća,
moj Osječe, o kako volim te!
OOOOOOO
I kad utihne svaka pjesma
i prazna bude svaka ulica,
znaj da i tada moje srce kuca,
kuca samo zbog Osijeka!
OOOOOOO
nananana
Ajde Osječe, ajde Osječe, ajde Osječe,
zabijaj golove do nove pobjede...
Mi smo Kohorta
Ponos istoka
Znaj da živimo
Svi za Osijeka
OOOOOOOO
Nikoga nisam volio tako,
dušom i tijelom beskrajno lako,
kao tebe, Osijek kao tebe!
oooooo
jedinoooooo
na svijetu tebe volimo,
i bio loš, ili prvi, za nas ti si vječno šampion!
idemo svi, gdje god si ti, ekipa lega će te pratiti
kohorta je, znaj da je, uvijek bila i biće uz tebe
idemo svi,
gdje god si ti,
ekipa lega će te prati,
kohorta je,
znaj da je,
uvijek bila i biće uz tebe,
o osječe,
sa tobom smo,
jedini samo tebe volimo,
o osječe,
ja volim te,
znaj da tu sam uvijek uz tebe
wallpaperi
kaka
koreografije
Možda je prošao život cijeli od onog dana kad sam ju sreo,kad ugledah oči plave i kosu boje pokošene trave...
Al pomislih lijepa je ona i nečuh zvukove onih zvona što u smrt zovu ju polako a da sam znao vječno bih plakao…
Ruke mi pruža kao da pita:"Vidiš li šume,polja i žita???"
I pružih ruku ruci što drhti i pružih ruku vapaju smrti.Spazih tada pred kim stojim i provodim noći i dane u dimu marihuane...
Htio sam ljubavlju otjerati drogu koju je ona uzimala.Zvala je zvijezde i noći da joj sude,željela je da voli i voljena bude.
Uzalud bijahu molitve moje,umriješe oči plave boje.Prokleh sve toga dana i zlo koje donosi marihuana.
Ana je djevojka plave kose i imena koje mnoge djevojke nose koje će isto jednoga otići gdje i moja Ana...
Na grobu njenom zaplakah prvi i ispisah riječi kapima krvi:"Umrla je u smiraj jednoga dana,bila je lijep ai zvala se Ana."
A znala je da narkomani dugo ne žive i da se oni kratkim snovima dive,voljela je bosti svoje vene,voljela je drogu a možda i mene
1. U pivu možeš uživati cijeli mjesec.
2. Mrlje od piva se lako peru.
3. Pivo ne moraš izvoditi na piće i večeru.
4. Tvoje pivo će te strpljivo čekati u autu dok skićeš okolo.
5. Kad tvoje pivo splasne sve brige su ti prošle.
6. Pivo nikada ne kasni.
7. Pivo ne izluđuje ako tražiš drugo pivo.
8. Ako je ružno, pivo možeš skloniti bilo gdje.
9. Sa piva se skida etiketa vrlo lako.
10. Kad odlaziš u bar, siguran si da možeš trgnuti bar jedno pivo.
11. Pivo nikada nema glavobolju.
12. Pošto popiješ pivo, za bocu uvijek možeš dobiti još neki novčić.
13. Pivo se neće rasplakati ako dođeš kući sa još jednim pivom.
14. Ako uživaš u pivu na pravi način, uvijek će ti biti bistra glava.
15. Pivo uvijek legne lako.
16. Pivo možeš dijeliti sa svojim prijateljima.
17. Za noć možeš skinuti i više piva, a da se osjećaš dobro.
18. Uvijek možeš biti siguran da si prvi koji otvara bocu piva.
19. Pivo je uvijek vlažno.
20. Pivo nikada ne insistira na jednakosti.
21. Pivo možeš priuštiti javno.
22. Pivo se ne brine ako se vraćaš kasno.
23. Hladno pivo je dobro pivo.
24. Pivo se ne mora prati da bi imalo dobar ukus.
25. Ako promijeniš pivo ne moraš plaćati alimentaciju.
26. Ljepota piva nije samo površinska.
27. Suštinski kvaliteti piva lako se prepoznaju po etiketi.
28. Kad pivo pjeni znaš da nema bjesnilo.
29. Intelektualne vrijednosti piva su nebitne.
30. Nijednom pivu ne smeta dim.
31. Nijedno pivo nema pokvaren zub.
32. Kad želiš pivo znaš da te neće odbiti.
33. Preko piva ne možeš dobiti ni jednu veneričnu bolest.
34. Pivu je potpuno svejedno koju muziku slušaš dok ga ljuštiš.
35. Što si deblji to ti pivo bolje leži.
36. Ako pivo ostaviš nedovršeno nećeš imati bolove.
37. Pivo nema rođendan ni Dan piva.
38. Svako pivo je lako i jeftino.
39. Pivu ne smeta ako si ružan i glup.
40. Pivu ne smeta ako nisi materijalno situiran.
41. Ako imaš tremu konobar će ti rado servirati pivo.
42. Pivo se ne linja.
43. I u najgoroj kavani se može naći dobro pivo.
44. Kada ostaviš pivo siguran si da te neće ogovarati kod drugih piva.
45. Pivo nikada nije masno.
46. Svako pivo pada na isti pokret ruke.
47. Pivu je potpuno svejedno kada ćeš ga popiti.
48. Pivom možeš nekažnjeno gađati prolaznike sa prozora.
49. Pivo uvijek ima kondiciju i raspoloženje.
50. Svako pivo ima uzak grlić.
51. Zbog piva mlađeg od 18 godina se ne ide u zatvor.
52. Ako si na ulici grub sa pivom nitko te neće premlatiti.
53. Pivo možeš da vodiš i na kartanje.
54. Pivo nikada neće poželjeti igrati preferans.
55. Pivo se može koristiti odmah pošto se proizvede.
56. Pivo ne lupeta gluposti dok ga ljuštiš.
57. Kada spavaš sa pivom možeš i hrkati.
58. Pivo nema roditelje ni agresivne prijatelje.
59. Ne moraš da staviš gumicu u usta kada piješ pivo.
60. Ako prospeš tuđe pivo, vlasnik će rado prihvatiti da ga častiš drugim.
61. Ako imaš dva piva istovremeno, ne moraš gledati na sat.
62. Pivu ne smeta ako si pivopija.
63. Pivo nikada ne može da zaglavi.
64. Na pivo se nikada ne skupljaju muhe.
65. Pivo uvijek ima vremena i nikada nema obaveza.
66. Pivo nikada nije suviše maljavo.
67. Ako piješ crno pivo nećeš imati problema sa skinsima
68. Uvijek možeš dobiti pivo od prijatelja.
69. Nijedno pivo ne doživi da bude staro i ružno.
70. Pivo nema ništa protiv muških šovinista.
71. Pivo je uvijek u prozirnoj ambalaži.
72. Pivo ne gunđa ako si sadista.
73. Od jednog piva još nitko nije dobio infarkt.
74. Pivo se ne buni kad si pijan.
75. Pivo nema usađene moralne norme.
76. Pivo je gluhonijemo i povodljivo.
77. U slučaju potrebe možeš upotrebiti i staro pivo.
78. Pivo nikada samo sebi ne diže cijenu.
79. Pivo nikada ne suprotstavlja svoje mišljenje tvom.
80. Pivo te nikada neće dovesti u iskušenje da ga prospeš.
81. Za otvaranje svakog piva potrebno je sasvim malo napora vremena i živaca.
82. Pivo uvijek zna što hoće (da bude popijeno) i to ne skriva.
83. Pivo uvijek ispunjava sve što od njega možeš očekivati i pri tome se ne buni.
84. Kad piješ pivo sve držiš u svojim rukama.
85. SAM određuješ dinamiku.
86. Pivo se neće uobraziti ako mu pokažeš koliko ti je stalo do njega.
87. Pivo možeš kad hoćeš, a ženu kad možeš.
88. Loše pivo uvijek možeš zamijeniti boljim.
89. Pivo će biti zadovoljno neovisno od poze u kojoj ga cijepaš.
90. Ako ti se pivo ne sviđa možeš nekažnjeno da ga prospeš.
91. Nijedno pivo se ne otima kad ga poželiš popiti.
92. Pivu ne smeta ako neko promatra dok ga obrađuješ.
93. Pivo ne poplavi kad ga prospeš po podu.
94. Da bi popio pivo potreban i dovoljan uvjet je da odstraniš čep.
95. Nije protuzakonito biti vlasnik gajbe piva.
96. Ako žestoko navališ, pivo ti neće sasuti suzavac u lice.
97. Uz pivo ti nikad ne može biti dosadno.
98. Pivo možeš piti uvijek, bez obzira na starost.
99. Pivo ne može da te izblamira u društvu.
100. Pivu je dovoljna jedna boca.
101. Pivo ne insistira na romantici prije nego što ga otvoriš.
