...umro je Partizan, umro je, umro, umro je on, nece biti šampion!font>Iako smo u Zenicu krenuli misleci da aemo biti kanta za napucavanje iz Zenice se vracamo kao pobjednici Memorijalnog turnira "Jasmin Hajduk".
No krenimo redom. Nakon što su propale neke kombinacije puno ljudi je odustalo od odlaska u Zenicu. Tako da u Zenicu krece samo 1 auto Kohorte. I mi smo krenuli tamo misleei da ae nas Likee "napucati", te da cemo se vratiti odmah kuci. Nakon laganog "zagrijavanja" u birtiji krecemo na tekmu i otvaranje turnira. Ulazimo na stadion i iznena?eni smo brojem gledatelja, a pogotovo brojem Robijaša (s obzirom da je rijec ipak o prijateljskim utakmicama vrlo zavidan broj onih koji su navijali!). Pri predstavljanju ekipa opet sam ugodno iznenaden jer kod nas definitivno pri predstavljanju ekipa ne bi sve ekipe bile nagradene pljeskom.
Pocetkom utakmice još jedno iznenadenje, ovaj put iznenadili su nas borbenost, zalaganje i trka naših igraca. Možda bi to trebalo biti uobicajeno, ali zadnjih godina i nismo mogli puno puta uživati u tim dijelovima nogometne igre. Prilicno "umorni" na tribini se nakon par puta otpjevanog "Kol'ko nas ima, jebote kol'ko nas ima" brzo rasipamo okolo. Jedan je otišao srknuti još jedno pivo viška, pa mu zabranjuju povratak na tribinu, jedan ga ostaje "euvati", treeeg svladava "umor" itd. Pobjedujemo cEelik 1:0, te cekamo drugu tekmu u kojoj Partizan tek nakon nepostojeeeg penala dolazi do 2:2 i izvo?enja penala u kojima su bili uspješniji od Rijeke.
Nakon naše pobjede i dobre igre odlueili smo ostati negdje u Zenici do sutrašnje utakmice. Prva je ideja bila spavati vani na terasi hotela, ali nas nadopunjavanje goriva nakon utakmice ipak odvodi u drugom smjeru, te nakon dosta rundi u gradu s Robijašima završavamo kod jednog u stanu. Kako su mu ujutro starci dolazili rano ujutro napuštamo tu lokaciju i bacamo se u potragu za aevapima ili burekom. Tražeai aevape idemo od jedne do druge peeenjarnice i u svakoj nas šalju po stotinjak metara dalje jer kod njih ae biti tek kasnije. Tako smo obišli podosta peeenjarnica i prešli koji kilometar dok napokon nismo našli aevape. Vea smo se dogovorili da nakon toga idemo na kup(spav)anje na bazene. Kako nismo imali ostanak u planu nitko nije imao kupaee, pa odlueujemo na piji kupiti 5 potpuno istih kupaeih za nas. Nakon uspješne kupovine odlazimo na bazene, ali i tamo ne rade još nego moramo eekati sat vremena. Vea prilieno komirani ulazimo na bazene, uskaeemo u bazen. Voda je u bazenu bila ledena te smo malo došli sebi. Malo skaeemo sa skakaonice(3, 5 i 10m), a jedan hrabri se odlueuje na skok indijanera (bez ruku, tj. s rukama na le?ima) s 5 metarske skakaonice. Nakon skoka malo ležemo uz bazen, a jedan samo što je legao na beton vea hree. Ubrzo mu se pridružuje i drugi. Onaj prvi se naglo budi i kreee prema hladovini s obzirom da je sunce vea pristojno poeelo grijati. Kasnije smo ipak utvrdili da je malo zakasnio jer je vea pocrvenio svuda osim na mjestu gdje je na prsima držao ruke, te je na sebi imao "otiske svojih dlanova"! Nakon još eorke i malo kupanja polako kreeemo prema stadionu ponoviti jueerašnje zagrijavanje za tekmu, te kasnije doeekati nove snage koje su najavile svoj dolazak na finale. Polako dolazi i vrijeme naše tekme, te tridesetak(-) Kohortaša kreee prema tribini. U me?uvremenu je Rijeka osvojila 3.mjesto boljim izvo?enjem penala, a ja razmišljam da ne bi bilo loše da i mi do?emo bar do penala. Inaae recimo da jedan ne najbolji igrae Partizana ima godišnje po sezoni 300.000€, dok smo mi ipak ostali bez najboljih igraea prošle sezone, a mislim da bi nam cijeli proraeun za sezonu "pojela" primanja tek par igraea Partizana. Zato sam i penale smatrao velikim uspjehom.
No poeinje utakmica i naši igraei me ponovo pristupom igri i zalaganjem ubrzo "prisiljavaju" da ipak poenem razmišljati o eistoj pobjedi. U 1.poluvremenu izjednaeena igra, tek jedna ozbiljna prilika za Partizan, ali Skender je nakon odlienih obrana protiv Eelika ponovo potvrdio sjajnu formu i loptu koju sam ja vea vidio u golu izbija u korner. Mobitelom cijelo vrijeme javljam tijek utakmice, a broj poziva i poruka mi pokazuje da je vrijeme da se to poene prenositi i na forumu. Samo dvije minute nakon toga Osijek ima slobodnjak kojeg odlieno izvodi Balatinac, a golman Partizana jedva uspijeva kratko odbiti loptu, a na pravom mjestu je Primorac i to je 1:0 za Osijek i ludilo na tribini.
Do kraja susreta Partizan nam nije uspio ozbiljnije zaprijetiti, te jedva da stignu i do našeg šesnaesterca. Tek u sudaekoj nadoknadi nas uspijevaju malo stisnuti na našu polovicu, ali ipak kraj i pobjeda Osijeka. Igraei odmah dolaze do "naše" tribine i pozdravljaju navijaee, pa odlaze po pehar i vraeaju se s peharom ponovo pozdraviti navijaee.
Izlazimo van i docekujemo igrace te se slikamo s osvojenim peharom, pa polako kreeemo nazad u veselom raspoloženju. Pjevalo se sve do Osijeka, a i na podosta smo se mjesta zaustavljali obnoviti zalihu "goriva"!
Sada nam ostaje nadati se da ae i u prvenstvu pristup igraea biti isti takav na svim utakmicama, pa sam siguran da ae i tribine Gradskog vrta bez obzira na krajnje rezultate biti pune!!!!
OSIJEK - PARTIZAN 1:0 (Primorac 53')
Post je objavljen 08.07.2007. u 19:25 sati.