četvrtak, 02.08.2007.

Pogled s prozora…

Predivan je ovaj sumrak. Tonovi su zelenkasti, pa svijetloplavi, pa tirkizni, pa modri.
Sjećam se da sam kao mala voljela zaroniti i otvorenih očiju gledati tik ispod površine vode. Čak sam mogla i disati. Nebo je izgledalo divno, sve okolo je bilo puno zraka i nekog posebnog blještavila. Još ako je bio pokoji oblačić…I tu se dojam pretvara u osmijeh.

Danas sam se rasplakala. I rekla tati da mi nedostaje. I u njegovim očima sam vidjela suze. Nismo bili na istoj valnoj duljini. Ali spojile su nas suze. Ponekad je i to dovoljno snažno. Snažnije od riječi. Svejedno je da li je suza na dlanu ili na oblaku. One se međusobno prepoznaju.
- 21:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Arhiva
< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Komentari On/Off

Opis bloga
svega pomalo, mene najviše

LivecamCroatia
Sročenice
Asimov, Isaac
(1920-1992) b. Petrovichi, Russia.
At two-tenths the speed of light, dust and atoms might not do significant damage even in a voyage of 40 years, but the faster you go, the worse it is--space begins to become abrasive. When you begin to approach the speed of light, hydrogen atoms become cosmic-ray particles, and they will fry the crew. ...So 60,000 kilometers per second may be the practical speed limit for space travel.

Isaac Asimov, Sail On! Sail On! In The Relativity of Wrong, Kensington Books, New York, 1996, p 220.

Churchill, Winston S.
...man will occasionally stumble over the truth, but usually manages to pick himself up, walk over or around it, and carry on.

Quoted in: Irving Klotz, Bending perception, a book review, Nature, 1996, Volume 379, p 412 (1).

Phoenix II.
Danas sam zavukao ruku u srce i izvukao jedan strah i bacio ga u smeće, par snova i spremio ih džep jer nikad ne znaš kad će ti
zatrebati, malo nade i vratio je nazad, šaku oktarinske osobnosti i bacio je u vjetar, hrpu gluposti i samo se nasmijao.

janisamindigo.blog.hr, utorak, 27.05.2008.

E. A. Poe
When music affects us to tears, seemingly causeless, we weep not, as Gravina* supposes, from 'excess of pleasure'; but through excess of an impatient, petulant sorrow that, as mere mortals, we are as yet in no condition to banquet upon those supernal ecstasies of which the music affords us merely a suggestive and indefinite glimpse.

"Nešto iz mudrih glava" (courtesy of V.K.):
Ne znam koliko imam godina, to se stalno mjenja.

Linkovi i brojilo
Blog.hr
Monitor.hr


[

getting code to count


target="_blank" style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;
font-size: 9px; color: #6A7175; text-decoration: underline ;">Visitors
]