utorak, 25.09.2007.
Nastavak na moj komentar anastazijii...
|
... to bi značilo da mogu iz svog kvarta vodenim putem do novog ureda. Ionak su vodeni putovi najjeftiniji i ekološki najprihvatljiviji. Osim toga, ne moraš stiskat međunožje kad ti je sila piškiti. Mislim da je cestama oko Kupske ionako odzvonilo. Usmena predaja govori da je Zagreb većim dijelom ionako na poroznom tlu. Bolje je razmišljat o kupovini brodice ili skutera. Sigurno ima još podzemnih voda na toj trasi. Sad mi je jasno zašto u Linsinskom nikad nije jako ozvučenje. Samo jedan pravi rock koncert i da vidiš!!! Raskršće vodenih puteva u smjeru zapad-istok i sjever-jug metropole. Zagreb - Venecija Jugostočne Europe!!! Ured na sojenicama. - Oprostite, kako da dođem do sojenice Vatroslava Lisinskog? A Eurohercova sojenica je još niže? - Da, da samo ravno, no gužva Vam je na vezovima u ovo doba. - Je, je, sjećam se... Tak je bilo i s autima! .. Da ne kažem da bi ljudi bili zdraviji i u boljoj fizičkoj kondiciji. Treba se popet na sojenicu! Nema lifta! Ili bi to tek bio pravi izazov za genijalce. Ma, ljudi, mi smo u epohalnom razdoblju povijesti naše metropole, a samo kukamo. Treba stvari sagledati i s one vedrije strane. Sve sam uvjerenija da je do jezera u Kupskoj došlo zbog sabotaže neke avangardne skupine izumitelja koji nikako nisu mogli svoje zamisli progurati na svjetlo dana. I razljutili se. Kao što se razljutio i vlasnik zolje. A možda i on u svemu tome ima svoje prste. Možda je jezero nastalo i zato da bi se pokazalo kako je voda na Vrbanima već mjesecima zagađena upravo zato što želi postati jezero usred Zagreba. I voda ima svoj energetski omotač. Nije to za zanemarit. Dosta smo mi ljudi brljali po ovom svijetu, red je da voda preuzme stvari u svoje ruke, odnosno valove. I da se ponovno uspostave pravila prirode, bar u Zagrebu. Opet ćemo biti prvi na svijetu!!! Kaj to nije kul? Evo, htjedoh post poslati na rubrike: osobno, politika, zdravlje i znanost, a on meni da mogu birati samo tri kategorije. Ajde dobro! Odbacit ću osobno. A rado bi ga objavila i pod putopisi. Ono, budući putopisi. |
DILEMA...
|
Ne znam da' l da kupim zolju kojom je ubijen Sliško (nudi se preko Interneta) ili kupim dionice svog najvećeg (bivšeg) neprijatelja HT-a? Ako netko ima nešto reći za i protiv svake kontemplirane transakcije, neka svoje viđenje dostavi na razmatranje do četvrtka ujutro. |
četvrtak, 20.09.2007.
Saturn i ADSL
|
Od kad imam ADSL i od kad je "planet učitelj" napustio nešto u mom znaku, stvari se odvijaju tako brzo da ne stignem na blog. Brzo se razbolim, brzo ozdravim, brzo idem zubaru, brzo napišem domaću zadaću, brzo trošim novce, brzo jedem, brzo spavam - brzo vozim po ovozemaljskoj broadband cesti. Malo prebrzo po mom ukusu. Ne stignem se osvrnuti na krajolik. Tek pred spavanje mi se neke sličice pojave na mentalnom ekranu i onda brzo utonem u san. Pa brzo spavam i sanjam. Pa brzo ustanem. Pa... Joj, idem radit!!! |
srijeda, 12.09.2007.
Ha, evo mene na ADSL-u....
|
... Ti bokca, koja brzina. Skoro pa sam malo tužna. Na koga da se sad izgovaram? Idem još brzo kupit neki kabel i onda natrag u rudnik.... |
utorak, 11.09.2007.
PALA JE PRVA PETICA...
 ... a padalo se i u drugim vidovima. Nisu ni cure danas što su nekad bile. Pokušajte ih dočekati u ženskom WC-u (koji, BTW, "smrdi gore od muškog") iza vratiju kako biste ju uplašili. Ne samo da nje nema, nego vas dočeka iza vratiju muškog WC-a i - naravno, uplaši do srži. Osim toga, ima jedinki koje se već u toj dobi veoma vješto služe karateom, a imaju i oštar jezik. "Stalno šilji olovke i to mi ide na živce!". Djeca indigo-generacije. Što se mora, mora se znati zašto. Inače... Budući da mi je radna noć, sigurno ću nabacit još koji post ili komentar na koji blog. K'o lijeno i zločesto đače. Moram se poistovjetit s novom ulogom. Ono, da ne zaspim. |
srijeda, 05.09.2007.
O ŠKOLI… 1. GLAVU DOLJE, RUKE NA LEĐA – iliti HRVATSKA ŠUTNJA
|
Pa, evo, mislim da ću se baciti na ovu temu i da ću je prezentirati u nastavcima. Tko ne bi u školu, kad prvi dan dobi lizalicu. Ono što začuđuje je da se od djece u 1. razredu očekuje da mirno sjede, skače se već ako dijete ustane ne bi li si "popravilo" svoje hlače. Gotovo svako drugo dijete je proglašeno hiperaktivnim. Iako ja mislim da su neki učitelji hiperaktivni jer ne mogu prihvatiti činjenicu (koja je, zanimljivo, dio njihovog službenog opisa radnog mjesta) da je djeci škola nešto novo, a prema roditeljima se ponašaju krajnje bahato i arogantno (o kojoj je stilskoj pogrešci riječ?). Za vrijeme priredbe za prvaše je najvažnije šutjeti. I za izvođače i za prvaše. Nije važno to što učenici-govornici na priredbi nisu nekoliko uvodnih rečenica naučili napamet (a gdje se to uči napamet nego u školi?). Zbog nemira, majci nemirnog djeteta nije upućeno, recimo, pitanje "Recite, možemo li porazgovarati sada nakon predstave?", nego "Ne, ne, mi moramo odmah sad razgovarati. Nemoguće, ni jednu sekundu nije bio na miru (obraćajući se pedagoginji, defektologinji i direktorici)". Iako dijete uopće nije ometalo samu priredbu!!! Nitko ga nije niti zapazio!!! Ono što ne uspiju s djecom, pokušavaju s roditeljima. Nemojte mi sad reć' da djeci fali kućnog odgoja. Najgore je kad kućnog odgoja nema među populacijom koja je ZADUŽENA za odgoj i obrazovanje u ZAKONOM PROPISANOM SUSTAVU ZA OBVEZNO OBRAZOVANJE. A da ne govorim o tome da je komentiranje djetetovog ponašanja na javnom mjestu pred roditeljima i stručnim timom apsolutno neprofesionalno i u potpunosti neprihvatljivo. Ako već uče djecu reda i poštivanju pravila, trebali bi ih se prvo sami pridržavati. Ali, zato će vas rado pitati jeste li sebi nešto krasno kupili u trgovini s rubljem (gdje se, inače, mogu povoljno kupiti i dječje pidžame, i jeftine pamučne sportske čarape, talijanske, a ne kineske!!, proizvodnje i za djecu duljih stopala – tri para 17 kn). Veoma važna informacija koja će osobi koja postavlja pitanje uvelike pomoći da s novim školarcem uspostavi kvalitetan odnos s ciljem kvalitetnog obrazovanja. I da, kupila sam sebi jedan grudnjak, pamučni, bijeli!!!! Ukratko, po našem sustavu, odgoj znači ŠUTJETI. BITI MIRAN. NE SVAĐATI SE kao podloga za kasnije NE SUPROTSTAVLJATI SE. GLAVU DOLJE, RUKE NA LEĐA (v. moje prethodne blogove na temu izumiranja Hrvata). Tek sad smo u fazi britanskih internata. Roditeljima naređuju suradnju. Ali, pokušate li na telefon dobiti nadležne osobe u školi, bit će problema jer članovi stručnog tima, koji ne sjede na nastavi, nemaju direktne linije. Pa onda lijepo maltretirate nastavnike za vrijeme odmora koji se moraju razletjeti po školi ne bi li ih negdje našli za dva dana. Jer su najčešće tu negdje, odnosno na placu. I onda vas, u konačnici, optužuju za nedostatak suradnje. Nebrigu. Ali, zato je jako važno gdje vi kao roditelj kupujete odjeću. I za koga. I po kojoj cijeni. Eto, to je posljedica nepromišljenog muško-ženskog odgoja. Ženski rod čini gro populacije učitelja i odgajatelja, ali tek njih 10% izučava tu struku iz ljubavi prema čovjeku. Za ostale je motivacija – što manje raditi. Imaš puno godišnjeg, verglaš jedno te isto godinama, ne moraš se pripremat (osim prije polaganja stručnog ispita), a da o nekom dodatnom ili daljnjem obrazovanju niti ne govorim. Individualni pristup? To se maže na kruh? I još maltretiraš tuđu djecu i vrištiš kak ti je plaća premala za TAKO VELIKU ODGOVORNOST. Plaće jesu male, ali onda, molim, ako hoćete veće plaće, idite u druge profesije. Dok se u državi hrvatskoj sustav ne promijeni. Ako ikad. Budući da sami Hrvati intenzivno rade na vlastitom izumiranju. Mlada populacijo koja još ne radi, dobro si razmislite da li su odgoj i obrazovanje ono čime se istinski želite baviti u životu u takvom jednom sustavu. Nemate li ogromnu ljubav prema čovjeku, a time i prema djeci općenito, idite radije prodavati kokice. Tu se dobro zaradi, a time i djeci možete priskrbiti mnogo veselja. Razgovarala sam o toj temi s jednim kolegom s posla, koji je iz jedne novopečene EU-države. Rekao je da je i kod njih bilo tako dok se stvari nisu srezale oštro prije samog pristupanja. Ima li nade za nas? Ima i požrtvovnih odgajatelja i učitelja. Ovime odajem počast teti Kati iz vrtića "Bajka" koja je uspjela da u službenu vrtićku evidenciju uđe njeno izvješće u kojem govori O SUSTAVNOM ZLOSTAVLJANJU DJECE U VRTIĆU OD STRANE ODRASLIH. Za NAGRADU JE IPAK NAKON 30 GODINA DOBILA STATUS MENTORA – BEZ ULIZIVANJA. Nadam se da neke mlade ipak neće pustiti da se bave strukom koja im ne leži. Teška zadaća budući da smo naviknuti da poslove dijelimo na one s više i one s manje godišnjeg odmora. Razmislite si dobro. Jer, u suprotnom, naletjet ćete na neku majku koja će se itekako boriti za svoje dijete. Pa štogod vam pisalo u diplomi i koliko god kafića i restorana imao vaš suprug, u kojima valjda ugošćava štemere i mafijaše pa je zato faca. A doma mlati svoju ženu, koja je, usput, defektolog po struci. Pa misli da može i drugdje mlatit. Druga defektologinja, pri nadležnom ministarstvu, je veoma jasna: "Oni bi svi 'brigo moja pređi na drugoga'. Ne dajte se maltretirati. Neka rade svoj posao." Koja je dala stručne, a ne bapske preporuke (tipa, moja prijateljica vam je divna s djecom i radi privatno). Bravo ministru za sastav tako stručnog i profesionalnog tima. A hrvatski roditelj šuti i šuti… Ovo me navodi dalje na temu komunikacije pomoću usvojenih i ukorijenjenih predrasuda i raznih predmnijevanja. O njoj nekom drugom prilikom - ako je bude zbog školskih obveza. To vam je ono: što ste si kupili u dućanu. Zaključak umjesto pitanja. Jer, eto, dost je toga pročitala i dost toga zna (iz kojeg je to hrvatskog filma, molit ću lijepo?). |
