srijeda, 05.09.2007.
O ŠKOLI… 1. GLAVU DOLJE, RUKE NA LEĐA – iliti HRVATSKA ŠUTNJA
|
Pa, evo, mislim da ću se baciti na ovu temu i da ću je prezentirati u nastavcima. Tko ne bi u školu, kad prvi dan dobi lizalicu. Ono što začuđuje je da se od djece u 1. razredu očekuje da mirno sjede, skače se već ako dijete ustane ne bi li si "popravilo" svoje hlače. Gotovo svako drugo dijete je proglašeno hiperaktivnim. Iako ja mislim da su neki učitelji hiperaktivni jer ne mogu prihvatiti činjenicu (koja je, zanimljivo, dio njihovog službenog opisa radnog mjesta) da je djeci škola nešto novo, a prema roditeljima se ponašaju krajnje bahato i arogantno (o kojoj je stilskoj pogrešci riječ?). Za vrijeme priredbe za prvaše je najvažnije šutjeti. I za izvođače i za prvaše. Nije važno to što učenici-govornici na priredbi nisu nekoliko uvodnih rečenica naučili napamet (a gdje se to uči napamet nego u školi?). Zbog nemira, majci nemirnog djeteta nije upućeno, recimo, pitanje "Recite, možemo li porazgovarati sada nakon predstave?", nego "Ne, ne, mi moramo odmah sad razgovarati. Nemoguće, ni jednu sekundu nije bio na miru (obraćajući se pedagoginji, defektologinji i direktorici)". Iako dijete uopće nije ometalo samu priredbu!!! Nitko ga nije niti zapazio!!! Ono što ne uspiju s djecom, pokušavaju s roditeljima. Nemojte mi sad reć' da djeci fali kućnog odgoja. Najgore je kad kućnog odgoja nema među populacijom koja je ZADUŽENA za odgoj i obrazovanje u ZAKONOM PROPISANOM SUSTAVU ZA OBVEZNO OBRAZOVANJE. A da ne govorim o tome da je komentiranje djetetovog ponašanja na javnom mjestu pred roditeljima i stručnim timom apsolutno neprofesionalno i u potpunosti neprihvatljivo. Ako već uče djecu reda i poštivanju pravila, trebali bi ih se prvo sami pridržavati. Ali, zato će vas rado pitati jeste li sebi nešto krasno kupili u trgovini s rubljem (gdje se, inače, mogu povoljno kupiti i dječje pidžame, i jeftine pamučne sportske čarape, talijanske, a ne kineske!!, proizvodnje i za djecu duljih stopala – tri para 17 kn). Veoma važna informacija koja će osobi koja postavlja pitanje uvelike pomoći da s novim školarcem uspostavi kvalitetan odnos s ciljem kvalitetnog obrazovanja. I da, kupila sam sebi jedan grudnjak, pamučni, bijeli!!!! Ukratko, po našem sustavu, odgoj znači ŠUTJETI. BITI MIRAN. NE SVAĐATI SE kao podloga za kasnije NE SUPROTSTAVLJATI SE. GLAVU DOLJE, RUKE NA LEĐA (v. moje prethodne blogove na temu izumiranja Hrvata). Tek sad smo u fazi britanskih internata. Roditeljima naređuju suradnju. Ali, pokušate li na telefon dobiti nadležne osobe u školi, bit će problema jer članovi stručnog tima, koji ne sjede na nastavi, nemaju direktne linije. Pa onda lijepo maltretirate nastavnike za vrijeme odmora koji se moraju razletjeti po školi ne bi li ih negdje našli za dva dana. Jer su najčešće tu negdje, odnosno na placu. I onda vas, u konačnici, optužuju za nedostatak suradnje. Nebrigu. Ali, zato je jako važno gdje vi kao roditelj kupujete odjeću. I za koga. I po kojoj cijeni. Eto, to je posljedica nepromišljenog muško-ženskog odgoja. Ženski rod čini gro populacije učitelja i odgajatelja, ali tek njih 10% izučava tu struku iz ljubavi prema čovjeku. Za ostale je motivacija – što manje raditi. Imaš puno godišnjeg, verglaš jedno te isto godinama, ne moraš se pripremat (osim prije polaganja stručnog ispita), a da o nekom dodatnom ili daljnjem obrazovanju niti ne govorim. Individualni pristup? To se maže na kruh? I još maltretiraš tuđu djecu i vrištiš kak ti je plaća premala za TAKO VELIKU ODGOVORNOST. Plaće jesu male, ali onda, molim, ako hoćete veće plaće, idite u druge profesije. Dok se u državi hrvatskoj sustav ne promijeni. Ako ikad. Budući da sami Hrvati intenzivno rade na vlastitom izumiranju. Mlada populacijo koja još ne radi, dobro si razmislite da li su odgoj i obrazovanje ono čime se istinski želite baviti u životu u takvom jednom sustavu. Nemate li ogromnu ljubav prema čovjeku, a time i prema djeci općenito, idite radije prodavati kokice. Tu se dobro zaradi, a time i djeci možete priskrbiti mnogo veselja. Razgovarala sam o toj temi s jednim kolegom s posla, koji je iz jedne novopečene EU-države. Rekao je da je i kod njih bilo tako dok se stvari nisu srezale oštro prije samog pristupanja. Ima li nade za nas? Ima i požrtvovnih odgajatelja i učitelja. Ovime odajem počast teti Kati iz vrtića "Bajka" koja je uspjela da u službenu vrtićku evidenciju uđe njeno izvješće u kojem govori O SUSTAVNOM ZLOSTAVLJANJU DJECE U VRTIĆU OD STRANE ODRASLIH. Za NAGRADU JE IPAK NAKON 30 GODINA DOBILA STATUS MENTORA – BEZ ULIZIVANJA. Nadam se da neke mlade ipak neće pustiti da se bave strukom koja im ne leži. Teška zadaća budući da smo naviknuti da poslove dijelimo na one s više i one s manje godišnjeg odmora. Razmislite si dobro. Jer, u suprotnom, naletjet ćete na neku majku koja će se itekako boriti za svoje dijete. Pa štogod vam pisalo u diplomi i koliko god kafića i restorana imao vaš suprug, u kojima valjda ugošćava štemere i mafijaše pa je zato faca. A doma mlati svoju ženu, koja je, usput, defektolog po struci. Pa misli da može i drugdje mlatit. Druga defektologinja, pri nadležnom ministarstvu, je veoma jasna: "Oni bi svi 'brigo moja pređi na drugoga'. Ne dajte se maltretirati. Neka rade svoj posao." Koja je dala stručne, a ne bapske preporuke (tipa, moja prijateljica vam je divna s djecom i radi privatno). Bravo ministru za sastav tako stručnog i profesionalnog tima. A hrvatski roditelj šuti i šuti… Ovo me navodi dalje na temu komunikacije pomoću usvojenih i ukorijenjenih predrasuda i raznih predmnijevanja. O njoj nekom drugom prilikom - ako je bude zbog školskih obveza. To vam je ono: što ste si kupili u dućanu. Zaključak umjesto pitanja. Jer, eto, dost je toga pročitala i dost toga zna (iz kojeg je to hrvatskog filma, molit ću lijepo?). |
