|
|
| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
nezelim vise imati blog u kojem ce svi znati tko sam ja...zelim imati nesto privatno..nesto poput dnevnika...gdje ce mi nepoznati ljud pomoci..jer lakse se povjeriti nepoznatom nego onome tko te zna...
o meni
ja sam jedna petnaestogodišnjakinja...
plavkaste kose...tužna...željna samoće...željna ljubavi i pažnje...
voljela bi imati frendicu koja bi me stvarno razumjela i koju bi ja mogla razumjeti..
voljela bih imati normalan zivot..to mi ili okolina ili ja sama sebi nedozvoljavam...
voljela bih zavrsiti srednju skolu u koji tek sad u devetom mejsecu trebam zapoceti...i toga me je malo stah...bojim se novih prijatelja...novog okruzenja..nove okoline...novih nastvanika...jednostavno novih prostorija gjde cu boraviti vecinu svog vremena...
volim:
a ponekad sebe...
svoju obitelj...
svoje prijatelje...koliko god mi losih stvari napravili...
oprastati..
svoju sobu...ah...to ne da volim tu prostoriju obozavam...izmedu tih cetri zida kriju se sve moje tajne svi moji "dokumenti"uspomene...u njoj sam plakala kad mi je bilo najteze...u njoj sam prvi put u svom zivotu zaspala...prvi put se probudila...prvi rodendan proslavila...itd...
plišane medvjedice
dnevnik:tu su sve moje tajne i dogadaji...tu sam ja...
kupaonicu:tko bi reko..hehe...al tu provodim isto vecinu vremne...hh..
kosarku:ah o tome da nepricam...to obozavam...uzivam u tom...to mi popunjava slobodno vrijeme...i kad se osjecam tuzno i ostavljeno najlakse mi je razmisljat pucajući na kos..to me opusta
komp...
msn..
kisu...
nanosit sama sebi bol...
nevolim:
isto...ponekad sebe...
umisljene osobe...
ogovaranje...
previse sretne ljude...e ovo je bolesno...al jednostvano nemogu podnjet kad je netko previse sretan ili previse hiperaktivan...
svadu
...narodnjake...
zimu...sunce...
biti u malom prostoru..odma se uspanicarim
rat...ili bilo sto vezano uz to..
zivcane i nervozne ljude
MOJ MOTO JE
ZIVOT JE PRIJE BIO BOLJI..
VESELI SE DANASNJEM DANU JER CE SUTRASNJI SIGURNO BITI GORI...
mi živimo da bi umrli...
to sam vec odavno shvatila...
ali jos nisam shvatila zašto živjeti ako ćemo umrjeti...
svi znamo što nas ceka...djetinstvo,mladost,starost,smrt...
samo kad pomislim na to razdoblje starosti...nezivi mi se vise...zar trebamo zivjeti za to da se kasnije nebi mogli pokreniti iz kreveta...zar trebamo zivjeti za to da znamo kako ce ljudi za nama plakati na pogrebu,kako ce nas poleci u crni ljes i spustiti duboko u zemlju...zar za to trebamo zivjeti??
i kad gledam sve oko sebe..sve nam kad tad dosadi...npr.igramo neku igricu i mozemo je igrati mjesec dana i dosadi...i zviot se toliko ponekad cini dosadnim...pa se pitam zbog cega zivjeti zbog dosade i smrti...a ono ljepo kratko traje...dali mora sve biti tako...sjebano...dosadno...
ponekad se u meni probudi nada da ce sve biti dobro...i kada sve krene prema dobrom dogodi se nesto lose...
i ja ocito zivim za to...za lose...
