istina je kad kažeš da sve brzo dosadi... po sebi znam da je to istina... to valjda znači da su to sve trivijalne stvari, sitnice koje nam ne trebaju u životu, njih smo prerasli i idemo se nečim novim zabavljati pa kada to opet dosadi krenemo dalje....
i nemoj biti tako tužna, nemoj toliko razmišljati o smrti... neću ti sad tu pisati neke obećavajuće riječi ili kojekakve gluposti, ne znam što... ali nije sve tako crno, vjeruj... imala sam i ja takvih dana kada mi nije bilo ni do čega, razmišljala sam o smislu života, našoj svrsi u svemu tome.. i onda sam shvatila da zapravo ništa nema smisla.. sve ovisi o nama, o našim mislima... misli su jako moćne.. na neki način upravljaju našim tijelom... ne kažem da trebaš postati optimist pa da pri prvom padu odustaneš već pokušaj malo drukčije ramišljati o životu i smrti... uvijek nam nekad dojadi sve i pitaš se zašto živim, gdje je tu moja svrha? kako si stvari posložiš u glavi, tako će i biti...
ako ne odmah, jednoga sata, dana, godine ćeš naći nešto što te čini sretnom i što ne želiš pustiti da ode iz tvoga života... nečemu ćeš se posvetiti... jer mislim da je jedna od biti života i davanje ljubavi jer koliko daš i ako daješ na pravim mjestima vratit će ti se dvostruko... zapravo je davanje i najvažnija bit života.. tako ćeš naći "sreću"...
i razumijem tvoju potrebu za samoćom... i ja nekada želim biti sama, zapravo svaki dan želim par trenutaka za sebe jer je to potrebno da održim neki unutarnji mir sama sa sobom...
posjeti moj blog i pročitaj najnoviji post, možda ti neke riječi pomognu... stare postove nemoj čitati :) jer dugo nisam pisala...
šaljem puse i pozdrave i ajde, glavu gore... ( jedino što ne želim da ti se ikada dogodi jest smrt drage osobe, a to je neizbježno..)
28.08.2008. (20:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...iskreno kada sam vidjela naslov posta nisam ga imala namjeru čitat... ...već sam krenula prema iksiću, al sam se predomislila... ...ne volim pričati ni pisati o smrti...al ajd... ...istina je da ćemo svi kad tad umrijet... ...neće svi doživjet ni 18-tu...neće svi bit stari i naborani s puno životnog iskustva...nikad ne znamo što će nam se dogoditi sutra... i ja sam nekada olako shvaćala život, dar s neba... ...sve dok se nisam našla tako blizu, a tako daleko njegovog kraja... ...od tad drugačije gledam na svijet...cjenim svaki dan, sat i minutu... ...ljude oko sebe...nekad sam bila depresivna osoba... ...sve mi je bilo crno i vrlo često nisam vidjela izlaz iz svega toga...mislila sam da je jedino smrt pravi izlaz... ...sad sam skroz pozitivna i uživam... ...dečko me danas ostavio...i iskreno baš me zaboli... ...plakala jesam...al nije jedini...budala ima svugdje... ...još sam mlada i bit će ih još...a da mi se to dogodilo prije kojih mjesec umirala bi...bila bi u depri i bla, bla...
...život je jedan...zato živi ga što bolje znaš i umiješ... ...iskoristi svaku priliku koja ti se pruži...ne kaj se radi ničega... ...na greškama se uči...
...živi...jer jednom to nećeš moći...
05.09.2008. (20:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hmm..to ti je jako teško pitanje i kat tad nas svih zapadne.. i ja sam o tome razmišljala..dugo sam razmišljala.. ali od tog dugog razmišljanja i muke što je pravi odgovor shvatila sam da nisam ništa dobila. ali nakon nekog vremena sam shvatila da ne živimo zbog dosade i zbog toga što ćemo ionako umrijeti. možeš slobodno zanemariti ovaj komentar ali ja mislim da je život predivan, da moramo biti sretni što ga uopće imamo jer neki ni to nemaju.. neki pate..bolesni su..invalidi..hendikepirani.. ili progonjeni u nekim zemljama.. želiš li to?? budi sretna što si živa ali i zdrava.. ja sam zahvalna na tome.. ok..shvaćam te..svi imamo probleme.. ali kad prerasteš tu fazu i kad shvatiš bit života.. kad shvatiš kako je on lijep.. kako je lijepo što se družiš sa ljudima, zaljubljuješ.. oh..da..zaljubljivanje..meni je to predivna stvar.. makar i kad sam nesretno zaljubljena.. ali sama činjenica da i u meni ima ljubavi u meni budi neku strast i željom za životom... zanima me što će biti sad u srednjoj, s kim ću se spetljati.. tko će biti moj, tko neće biti moj.. kakve će mi ocijene biti, na koji ću faks dalje ići.. za koga ću se udati.. djeca.. bla bla.. sve me to zanima.. i jednostavno uživam u svakom danu.. neki nisu lijepi..ali ima i lijepih.. jučer sam recimo bila toliko ljuta na sebe.. nisam se mogla smisliti..bila sam si tako glupa..grrr.. al danas sam opet dobro.. jedva čekam školu da vidim neke ljude.. i tako..
inače..moje raspoloženje skače.. malo gore..malo dole.. =P al ubiti..kad odrastemo..vrijeme kao da će stati.. i onda ćemo uživati u ostatku.. pitaj malo bakice okolo da li bi htjele još živjeti.. ;) vidjet ćeš mnogo pozitivnih odgovora =P
aj idem ja sad.. hehe..moj komentar je duži od tvog posta =D heh.. aj papa kissy
06.09.2008. (17:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bok, nadam se da se uspjevas donekle snac u novoj sredini...ja sam ti trenutno u njemackoj,na 2 ipo mj, tu idem u sk, ima svakakvih, al najvise bezveznih ljudi koji se ne zanimaju uistinu za mene i boli ih ona stvar sto moram non stop pricat samo njemacki(inace volim taj jezik, ali nije lako stalno ga pricat, cijelo vrijeme,i tako 2 ipo mj), sto sam bez ikog svog, sto se nalazim u kuci s jednom mladom droljicom koju je mamica razmazila i koja ne zna drzat metlu u ruci,a kamoli sto konkretnije od sminkanja,ogovaranja i seksanja... i tako
17.09.2008. (21:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hm..........postavila jedino bitno ali i najteže pitanje koje si možeš kao čovjek postaviti........ osobno mi su mi se zadnje dvije godine života u cijelosti vrtile oko tog pitanja.... ali ni sada nema dovoljno dobar odgovor........a mislim da pravi odgovor nijedan čovjek neće moći ni shvatiti dok je čovjek.......ponekad sam ljubomorna na ljude koji mogu živjeti isključivo od materijalnog svijeta i biti sretni bez postavljanja takvih pitanja.....ali nikada me ništa materijalno nije moglo zadovoljiti...... smrt je doista stvar koja je izvan naše kontrole ....i čini nas samo prividnim vlasnicima svojih života....ali ako već razmišljaš tako o tome da moraš umrijeti i da sve oko tebe umire, onda probaj malo to pogledati i s neke druge strane.....jer kad shvatiš da će ionako svi oko tebe umrijeti , uključujući i tebe onda te to nekako izjednačava sa svima.....i shvatiš da su svi jednako bitni ili jednako nebitni.....i ako doista shvatiš što ti pokušavam reći onda ti takvo razmišljanje može djelovati jako oslobađajuće........jer ispadne da će ti se na kraju ionako cijeli život činiti kao san kad budeš trebala umrijeti pa se stoga možeš i početi ponašati kao da sanjaš...odnosno raditi samo ono što ti želiš dokle to ne ugrožava druge naravno..... ne znam koji je smisao svega ovoga življenja.....ali jedan dio je traženje samoga smisla.... a najgore što ti se može desiti u životu je da se prestaneš pitati premda ti to ponekad donosi više lošega nego dobroga...... neka ti smisao života bude pronaći sebe .......saznati za što si sve kao čovjek sposobna....nađi ono što te čini da se osjećaš živom..... ja to još pokušavam pronaći........premda baš i nije lako.....trebaš biti oprezna da pritom ne izgubiš sebe.... ah.......ja sam se raspisala......uglavnom..... do čitanja!
p.s. : ako ti kažu da ne razmišljaš o tome nemoj ih slušati, nije bitno da ne razmišljaš o tome nego da to naučiš iskoristiti a ništa te neće naučiti više cijeniti život nego razmišljanje o samoj smrti....
26.09.2008. (23:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga djevojko. U potpunosti razumijem kako se osjećaš. Ja sam prije godinu i pol došla do nečeg novog za mene, do teške depresije i naposlijetku do netipične promjene dijela ličnosti. Odjednom mi se življenje učinilo besmisleno, svo to previranje dobrog i lošeg, kao da ne postoji nikakav mir i spokoj onkraj i unutar života i njegovog smisla. Ljudi sam počela viđati kao nevrijedne, jako mi se snizila osnovna osjećajnost i savjest, i počela sam smatrati da je svako zlo, svaki zločin dozvoljen. Pala sam u neizrecivi oča j kad sam shvatila da se to odnosi i na moju familiju, da nemam osjećajnosti prema njima, kao ni prema drugim ljudima. Nemam ih ni sada, ni suosjećanja ni savjesti, iako sam opet postala svjesna ljudske vrednote. Ni sad nisam "izliječena". Ali dogodila se golema promijena. Veoma bitna. Prihvatila sam činjenicu da sam možda poremećena osoba. I shvatila da se smisao ne nalazi samo u sreći i lijepim okolnostima i emocijama, već i u njihovoj potpunoj suprotnosti, u zlu, nesreći, lošim i glupim osobinama. Ono čemu se opireš opstaje, jer mu dajemo snagu, a kad se s time suočimo i to prihvatimo, (neovisno o čemu je riječ) tada to nešto gubi snagu. A zatim ako još odlučimo da ćemo to što smo prihvatili ostaviti sastrane i okrenuti se bilo čemu drugom, shvatit ćemo da je smisao u svemu, groznom i divnom, i da je ključ mira u prihvaćanju i okretanju novim mogućnostima. Smrt je samo prelazak iz postojanja u nepostojanje, nemoj da te ona deprimira, ona je samo nešto prirodno, i ništa drugo. A ljudi su prije svega oblici, čija je svrha sama činjenica da postoje u praznini. Samo oblici i nakon toga osnova za karakter, um, itd. Ništa na svijetu ne postoji osim opipljivih oblika, bilo ljudskih ili nekih drugih, te beskraja praznine u kojem vlada mir. Zato ako ikako možeš pokušaj na svijet gledati tako. Na sebe kao jedan mladi ljudski oblik, samo jednu mladu djevojku koja jednostavno postoji i omogućava postojanje svojim osobinama i mislima koje prihvaća takve kakve jesu, i u svakoj sekundi svoga života, dokle god je ima, može se okrenuti nečem drugom, bilo čemu što joj donosi mir i zadovoljstvo. A na svijet oko sebe probaj gledati kao na jednu beskonačnu svemirsku prazninu, (što on doista i je) u kojoj postoji milijun milijuna mogućnosti, za sve i svakoga. Pokušaj barem malko razmisliti o tome. :)
02.10.2008. (20:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sajmona
istina je kad kažeš da sve brzo dosadi... po sebi znam da je to istina... to valjda znači da su to sve trivijalne stvari, sitnice koje nam ne trebaju u životu, njih smo prerasli i idemo se nečim novim zabavljati pa kada to opet dosadi krenemo dalje....
i nemoj biti tako tužna, nemoj toliko razmišljati o smrti... neću ti sad tu pisati neke obećavajuće riječi ili kojekakve gluposti, ne znam što... ali nije sve tako crno, vjeruj... imala sam i ja takvih dana kada mi nije bilo ni do čega, razmišljala sam o smislu života, našoj svrsi u svemu tome.. i onda sam shvatila da zapravo ništa nema smisla.. sve ovisi o nama, o našim mislima...
misli su jako moćne.. na neki način upravljaju našim tijelom... ne kažem da trebaš postati optimist pa da pri prvom padu odustaneš već pokušaj malo drukčije ramišljati o životu i smrti... uvijek nam nekad dojadi sve i pitaš se zašto živim, gdje je tu moja svrha?
kako si stvari posložiš u glavi, tako će i biti...
ako ne odmah, jednoga sata, dana, godine ćeš naći nešto što te čini sretnom i što ne želiš pustiti da ode iz tvoga života... nečemu ćeš se posvetiti... jer mislim da je jedna od biti života i davanje ljubavi jer koliko daš i ako daješ na pravim mjestima vratit će ti se dvostruko... zapravo je davanje i najvažnija bit života.. tako ćeš naći "sreću"...
i razumijem tvoju potrebu za samoćom... i ja nekada želim biti sama, zapravo svaki dan želim par trenutaka za sebe jer je to potrebno da održim neki unutarnji mir sama sa sobom...
posjeti moj blog i pročitaj najnoviji post, možda ti neke riječi pomognu... stare postove nemoj čitati :) jer dugo nisam pisala...
šaljem puse i pozdrave i ajde, glavu gore... ( jedino što ne želim da ti se ikada dogodi jest smrt drage osobe, a to je neizbježno..)
28.08.2008. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sajmona
i sori ako imam nekih gramatičkih pogrešaka, već ćeš shvatiti što sam htjela napisati, reći.. ( perfekcionist sam :)))
28.08.2008. (20:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
***izgubljena***
...iskreno kada sam vidjela naslov posta nisam ga imala namjeru čitat...
...već sam krenula prema iksiću, al sam se predomislila...
...ne volim pričati ni pisati o smrti...al ajd...
...istina je da ćemo svi kad tad umrijet...
...neće svi doživjet ni 18-tu...neće svi bit stari i naborani
s puno životnog iskustva...nikad ne znamo što će nam se dogoditi sutra...
i ja sam nekada olako shvaćala život, dar s neba...
...sve dok se nisam našla tako blizu, a tako daleko njegovog kraja...
...od tad drugačije gledam na svijet...cjenim svaki dan, sat i minutu...
...ljude oko sebe...nekad sam bila depresivna osoba...
...sve mi je bilo crno i vrlo često nisam vidjela izlaz
iz svega toga...mislila sam da je jedino smrt pravi izlaz...
...sad sam skroz pozitivna i uživam...
...dečko me danas ostavio...i iskreno baš me zaboli...
...plakala jesam...al nije jedini...budala ima svugdje...
...još sam mlada i bit će ih još...a da mi se to dogodilo prije kojih mjesec
umirala bi...bila bi u depri i bla, bla...
...život je jedan...zato živi ga što bolje znaš i umiješ...
...iskoristi svaku priliku koja ti se pruži...ne kaj se radi ničega...
...na greškama se uči...
...živi...jer jednom to nećeš moći...
05.09.2008. (20:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
realm of darkness
zasto zivjeti?
svatko na to ima drugaciji odgovor...
zato znaj da si sretna ako mozes ga dati jer ima nekih koji nisu ni pitanje stigli cuti...
navrati,novi post
06.09.2008. (02:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sweet Luki
hmm..to ti je jako teško pitanje
i kat tad nas svih zapadne..
i ja sam o tome razmišljala..dugo sam razmišljala..
ali od tog dugog razmišljanja i muke što je pravi odgovor
shvatila sam da nisam ništa dobila.
ali nakon nekog vremena sam shvatila da ne živimo zbog dosade
i zbog toga što ćemo ionako umrijeti.
možeš slobodno zanemariti ovaj komentar
ali ja mislim da je život predivan,
da moramo biti sretni što ga uopće imamo
jer neki ni to nemaju..
neki pate..bolesni su..invalidi..hendikepirani..
ili progonjeni u nekim zemljama..
želiš li to??
budi sretna što si živa ali i zdrava..
ja sam zahvalna na tome..
ok..shvaćam te..svi imamo probleme..
ali kad prerasteš tu fazu
i kad shvatiš bit života..
kad shvatiš kako je on lijep..
kako je lijepo što se družiš sa ljudima, zaljubljuješ..
oh..da..zaljubljivanje..meni je to predivna stvar..
makar i kad sam nesretno zaljubljena..
ali sama činjenica da i u meni ima ljubavi
u meni budi neku strast i željom za životom...
zanima me što će biti sad u srednjoj,
s kim ću se spetljati..
tko će biti moj, tko neće biti moj..
kakve će mi ocijene biti,
na koji ću faks dalje ići..
za koga ću se udati..
djeca..
bla bla..
sve me to zanima..
i jednostavno uživam u svakom danu..
neki nisu lijepi..ali ima i lijepih..
jučer sam recimo bila toliko ljuta na sebe..
nisam se mogla smisliti..bila sam si tako glupa..grrr..
al danas sam opet dobro..
jedva čekam školu da vidim neke ljude..
i tako..
inače..moje raspoloženje skače..
malo gore..malo dole.. =P
al ubiti..kad odrastemo..vrijeme kao da će stati..
i onda ćemo uživati u ostatku..
pitaj malo bakice okolo da li bi htjele još živjeti.. ;)
vidjet ćeš mnogo pozitivnih odgovora =P
aj idem ja sad..
hehe..moj komentar je duži od tvog posta =D
heh..
aj papa
kissy
06.09.2008. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emily Zola
bok, nadam se da se uspjevas donekle snac u novoj sredini...ja sam ti trenutno u njemackoj,na 2 ipo mj, tu idem u sk, ima svakakvih, al najvise bezveznih ljudi koji se ne zanimaju uistinu za mene i boli ih ona stvar sto moram non stop pricat samo njemacki(inace volim taj jezik, ali nije lako stalno ga pricat, cijelo vrijeme,i tako 2 ipo mj), sto sam bez ikog svog, sto se nalazim u kuci s jednom mladom droljicom koju je mamica razmazila i koja ne zna drzat metlu u ruci,a kamoli sto konkretnije od sminkanja,ogovaranja i seksanja...
i tako
17.09.2008. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
what would you do if you knew you couldn¨t fail
hm..........postavila jedino bitno ali i najteže pitanje koje si možeš kao čovjek postaviti........
osobno mi su mi se zadnje dvije godine života u cijelosti vrtile oko tog pitanja....
ali ni sada nema dovoljno dobar odgovor........a mislim da pravi odgovor nijedan čovjek neće moći ni shvatiti dok je čovjek.......ponekad sam ljubomorna na ljude koji mogu živjeti isključivo od materijalnog svijeta i biti sretni bez postavljanja takvih pitanja.....ali nikada me ništa materijalno nije moglo zadovoljiti......
smrt je doista stvar koja je izvan naše kontrole ....i čini nas samo prividnim vlasnicima svojih života....ali ako već razmišljaš tako o tome da moraš umrijeti i da sve oko tebe umire, onda probaj malo to pogledati i s neke druge strane.....jer kad shvatiš da će ionako svi oko tebe umrijeti , uključujući i tebe onda te to nekako izjednačava sa svima.....i shvatiš da su svi jednako bitni ili jednako nebitni.....i ako doista shvatiš što ti pokušavam reći onda ti takvo razmišljanje može djelovati jako oslobađajuće........jer ispadne da će ti se na kraju ionako cijeli život činiti kao san kad budeš trebala umrijeti pa se stoga možeš i početi ponašati kao da sanjaš...odnosno raditi samo ono što ti želiš dokle to ne ugrožava druge naravno.....
ne znam koji je smisao svega ovoga življenja.....ali jedan dio je traženje samoga smisla....
a najgore što ti se može desiti u životu je da se prestaneš pitati premda ti to ponekad donosi više lošega nego dobroga......
neka ti smisao života bude pronaći sebe .......saznati za što si sve kao čovjek sposobna....nađi ono što te čini da se osjećaš živom.....
ja to još pokušavam pronaći........premda baš i nije lako.....trebaš biti oprezna da pritom ne izgubiš sebe....
ah.......ja sam se raspisala......uglavnom.....
do čitanja!
p.s. : ako ti kažu da ne razmišljaš o tome nemoj ih slušati, nije bitno da ne razmišljaš o tome nego da to naučiš iskoristiti a ništa te neće naučiti više cijeniti život nego razmišljanje o samoj smrti....
26.09.2008. (23:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sweet Luki
novi post
27.09.2008. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mujer sin nombre
Draga djevojko. U potpunosti razumijem kako se osjećaš. Ja sam prije godinu i pol došla do nečeg novog za mene, do teške depresije i naposlijetku do netipične promjene dijela ličnosti. Odjednom mi se življenje učinilo besmisleno, svo to previranje dobrog i lošeg, kao da ne postoji nikakav mir i spokoj onkraj i unutar života i njegovog smisla. Ljudi sam počela viđati kao nevrijedne, jako mi se snizila osnovna osjećajnost i savjest, i počela sam smatrati da je svako zlo, svaki zločin dozvoljen. Pala sam u neizrecivi oča j kad sam shvatila da se to odnosi i na moju familiju, da nemam osjećajnosti prema njima, kao ni prema drugim ljudima. Nemam ih ni sada, ni suosjećanja ni savjesti, iako sam opet postala svjesna ljudske vrednote. Ni sad nisam "izliječena". Ali dogodila se golema promijena. Veoma bitna. Prihvatila sam činjenicu da sam možda poremećena osoba. I shvatila da se smisao ne nalazi samo u sreći i lijepim okolnostima i emocijama, već i u njihovoj potpunoj suprotnosti, u zlu, nesreći, lošim i glupim osobinama. Ono čemu se opireš opstaje, jer mu dajemo snagu, a kad se s time suočimo i to prihvatimo, (neovisno o čemu je riječ) tada to nešto gubi snagu. A zatim ako još odlučimo da ćemo to što smo prihvatili ostaviti sastrane i okrenuti se bilo čemu drugom, shvatit ćemo da je smisao u svemu, groznom i divnom, i da je ključ mira u prihvaćanju i okretanju novim mogućnostima. Smrt je samo prelazak iz postojanja u nepostojanje, nemoj da te ona deprimira, ona je samo nešto prirodno, i ništa drugo. A ljudi su prije svega oblici, čija je svrha sama činjenica da postoje u praznini. Samo oblici i nakon toga osnova za karakter, um, itd. Ništa na svijetu ne postoji osim opipljivih oblika, bilo ljudskih ili nekih drugih, te beskraja praznine u kojem vlada mir. Zato ako ikako možeš pokušaj na svijet gledati tako. Na sebe kao jedan mladi ljudski oblik, samo jednu mladu djevojku koja jednostavno postoji i omogućava postojanje svojim osobinama i mislima koje prihvaća takve kakve jesu, i u svakoj sekundi svoga života, dokle god je ima, može se okrenuti nečem drugom, bilo čemu što joj donosi mir i zadovoljstvo. A na svijet oko sebe probaj gledati kao na jednu beskonačnu svemirsku prazninu, (što on doista i je) u kojoj postoji milijun milijuna mogućnosti, za sve i svakoga. Pokušaj barem malko razmisliti o tome. :)
02.10.2008. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...