|
|
| srpanj, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
nezelim vise imati blog u kojem ce svi znati tko sam ja...zelim imati nesto privatno..nesto poput dnevnika...gdje ce mi nepoznati ljud pomoci..jer lakse se povjeriti nepoznatom nego onome tko te zna...
o meni
ja sam jedna petnaestogodišnjakinja...
plavkaste kose...tužna...željna samoće...željna ljubavi i pažnje...
voljela bi imati frendicu koja bi me stvarno razumjela i koju bi ja mogla razumjeti..
voljela bih imati normalan zivot..to mi ili okolina ili ja sama sebi nedozvoljavam...
voljela bih zavrsiti srednju skolu u koji tek sad u devetom mejsecu trebam zapoceti...i toga me je malo stah...bojim se novih prijatelja...novog okruzenja..nove okoline...novih nastvanika...jednostavno novih prostorija gjde cu boraviti vecinu svog vremena...
volim:
a ponekad sebe...
svoju obitelj...
svoje prijatelje...koliko god mi losih stvari napravili...
oprastati..
svoju sobu...ah...to ne da volim tu prostoriju obozavam...izmedu tih cetri zida kriju se sve moje tajne svi moji "dokumenti"uspomene...u njoj sam plakala kad mi je bilo najteze...u njoj sam prvi put u svom zivotu zaspala...prvi put se probudila...prvi rodendan proslavila...itd...
plišane medvjedice
dnevnik:tu su sve moje tajne i dogadaji...tu sam ja...
kupaonicu:tko bi reko..hehe...al tu provodim isto vecinu vremne...hh..
kosarku:ah o tome da nepricam...to obozavam...uzivam u tom...to mi popunjava slobodno vrijeme...i kad se osjecam tuzno i ostavljeno najlakse mi je razmisljat pucajući na kos..to me opusta
komp...
msn..
kisu...
nanosit sama sebi bol...
nevolim:
isto...ponekad sebe...
umisljene osobe...
ogovaranje...
previse sretne ljude...e ovo je bolesno...al jednostvano nemogu podnjet kad je netko previse sretan ili previse hiperaktivan...
svadu
...narodnjake...
zimu...sunce...
biti u malom prostoru..odma se uspanicarim
rat...ili bilo sto vezano uz to..
zivcane i nervozne ljude
MOJ MOTO JE
ZIVOT JE PRIJE BIO BOLJI..
VESELI SE DANASNJEM DANU JER CE SUTRASNJI SIGURNO BITI GORI...
Ponekad kad pogledam u nebo pitam se,dali se za mene postojati sutra..
Što ako ne postoji.Gdje ću otići.Iskreno da vam kažem,ja jesam krščanin,ali nevjerujem baš u Boga.Mislim sad sam ga napisala velikim slovom.Iz poštovanja.Kao što bi i Alahovo ime napisala velikim slovom.Ponekad se zapravo pitam Želim li vjerovati u Boga ili ne.
Zašto vjerovati?
Ponekad mi se dogodi,da tako mogu reći,neznam dali je to prava riječ,čudo.Ne čudo kao čudo.Več jednostavno da mi Bog,ako postoji naravno,pomogne.
npr.Još prije mjesec dana.Ja sam kao i uvjek išla na trening,negdje oko pola 8.I kako je bila zima,u to vrijeme već je pao mrak.Hodala sam normalno.Kao i uvjek.Stazom koja se nalazila tik do ceste.I odjednom sam iza sebe začula naglo kočenje automobila.To zapravo meni nije ni zvučalo kao kočenje već više kao cvilenje.Okrenula sam se i opazila kako jedan čovjek gubeći kontrolu nad automobilom pokušava se zaustaviti.Kako je išao prema meni.Stala sam trčati.I svom srećom u blizini se nalazio stup.Automobil je udario u stup.Meni nije bilo ništa.Kada sam zavirila u automobil da vidim kako je vozač.Sretno me pozdravio,i pitao jesam dobro.Rekla sam da sam odlično.Zatim sam ja njega pitala.Rekao je da nikada se nije osjecao bolje.I onda je glasno uzdahnuo i rekao.Eto vidite da ima Boga.
Dali ga stvarno ima.Ili je to samo splet okolnosti.
Zašto nevjerovati?
Mislim nije ovo zašto nevjerovati već zašto ja nekad,zapravo vrlo često,da nelažem posumnjam u njegovo postojanje.
Nekužim nekoliko stvari.Da postoji.Zašto se nama događa ovo sve.Zašto toliko ratova,toliko boli,toliko patnje.Zašto toliko toga loše a toliko malo dobroga.Gdje je njegov spasitelj.Izbavitelj.Tko će nas izbaviti iz ovog zla.Zašto ne poduzme nešto.Što čeka.Da nas sve uništi.
Ponekad si svijet zamišljam poput neke videoigre.S kojom se Bog igra.Mi kao da smo mu neki izmišljeni likovi.Plod njegove mašte.I koje pokušava uništit.
Ponekad se svađam s Bogom.Mislim svađam.hehe..Malo bolesno.Al oke.Svatko ima nes svoje.Npr govorim mu da on ako ima Boga da on vjeruje u njega.Da vidimo koliko ce dugo izdrzat.Da vidi kako je nama.Pa mu govorim dali je morao napraviti sve te jebene stvari sto nam radi.I tak
I sad neznam dali da vjerujem.Što mi znači da vjerujem.Ništa s tim ne dobivam,ali ništa ni ne gubim.Neznam.
Glupo zvuči ali to tako je u mojoj glavi.Mojoj bolesnoj glavi.
danas sam se osjećala kao da sanjam.
Upoznala sam jednu posebnu osobu.Na prvi pogled činila mi se kao i svaka druga osoba.No kad smo progovorili prvu,drugu,treću riječ shvatila sam da ima nešto posebno u sebi.Počeli smo pričati o svemu i svaćemu i shvatila sam da smo dosta slični.No dobro on voli biti što više u društvu,a ja što manje itd.
No u većini stvari smo slični.Cijelo vrijeme smo bili odvojei od ostatka društva tako da smo imali vremena prićati i mnogo saznati jedno o drugom.Čak me pozvao da i sutra izađemo.Neznam.Još uvjek sam povrijeđena.I neželim da me netko ponovno povrijedi.Ali mislim da mu se svidam.Ali to nece biti jos dugo. Kada dosita shvati kakva sam.Ili kada mu jednostavno dosadim.
Posvađala sam se dns s burazom.Izvukao mi je vec iovako slabe živce.Da nisam vam rekla.Imam starijeg brata.Ima 17 godina.I "popularan" je.Sve se zenske zapale za njega.Hello..A da bar i jedna zna koliko je glup iznutra.Nijedna mu nebi prisla.Ponasa se kao maloumno dijete.Kad imam dečka on se sprda samnom.Djetinjasto.
Nekidan je bash dobio motor.Ma dobije sve sto zaželi.I kad ga pitam dok nema staraca da me provoza neželi.A kad god da ga pitam a da su starci tu odma pali motor.I da:kako nema mojih ja dns treala do grada nešto i molim ga da me odveze.Samo pola sata mu je trebalo da ga nagovorim.I kad sam ga nagovorila odvezao me i to samo pod jednim uvjetom.Da kad se vratimo kući,da prebrišem cijeli motor od svojih ruku.On me mrzi.On me prezire.On se stidi što sam njegova sestra.Ma i ja se stidim što sam njegova.
Da jos mi dns tetka koja živi u istom dvorištu samo u drugoj kuci krene nesto govorit o tome zašto ja nosim crno.Zašto se tako ponašam.Rekla mi je da se tako ponašam samo kako bi bila u centru pažnje.Ma meni taj centar pažnje nije ni na kraj pameti.Ja da želim biti u centru pažnje pa ja bi radila potpuno drugačije stvari.Meni njigova pažnja netreba.Još mi se to ona našla govorit.Meni moji starci nisu nikad srali zbog toga,a nađe se ona takva pametna solit mi pamet.Nikad ju nisam volila.I zbog toga Što sluša narodnjake.Dobro prije ih je puno više slušala nego sad.I zbog toga što provocira,a ja njenu razmaženu djecu nesmijem ni krivo pogledat.
Neznam kud ovo sve vodi.Ali jednostavno se bojim da se neizgubim u svemu tome.Da me jednostavno nepočnu vrijeđa te stvari što govore protiv mene.Mislim sada me to nevrijeđa,ali bojim se da me za koje vrijeme neuhvati takva situacija.Jer ja onda nebih znala što bi sa sobom.Jer postoje mnoge osobe koje me vole vrijeđati a ako zapaze da me to stvarno vrijeđa.Neznam.
Borim se sama sa sobom i okolinom.Znam da jedino sama sebe mogu spasiti,ali stvar je u tome dali ću uspjeti.
često kad mi je dosadno smisljam pjesme.Ovo je jedna od moji malo bolesnijih da tako kazem.Takve pjesme pisem kad sam na nekog ljuta.Ili kad me je netko povrijedio.
DEVETA VRATA PAKLA!!
Deveta vrata pakla,
Niti su metalna vatrena već su od stakla
namjerno u vratima napravljeno da vidiš vražje oči
Nove duše da pate u ovoj pustoj noći
Nekad najdraži anđel boga
Otišao je predaleko sa svoja dva roga
putem do pakla obješeni ljudi vise
orgije sa strane i sotonske mise
čuje se odvratno al tužno jecanje duša
može prepoznati sto govore onaj tko pažljivo sluša
sve se duše nadaju da je to nestvaran san
ni sami ne znaju da za njih nema novi dan
čuje se škripanje i otvaranje vrata
vidi se vrag na sredini pakla na tronu od zlata
dugačka brada i 2 crvena roga
iznad glave natpis mrzim boga
ljutite rijeci za nove stanovnike
dojam još strasniji sa strane 2 krvave slike
na jednoj prikazan prizor rata,
a na drugoj oholi čovjek koji umire u okovima od zlata
najgori od najgorih odlaze u tamnu sobu
žigosani kao stoka i nose prljavu robu
vrag vraća dušama čovjekolik izgled
za svaki počinjen zločin jednom se bič oglasi
niko iz pakla ne ide samo dolazi
nema stoljeća godina dana ili sati
jer sto će vrijeme kad niko u život ne može da se vrati
ovo je moj prvi post...moj prvi privatni blog...
do sad sam imala mnogo blogova u kojima sam pisala sve što mi se dogada...al samo ono što se dogada u vanjskom svijetu oko mene...nikada nisam pisala ono sto se dogada u meni,samnom...
odlučila sam otvoriti svoj blog gdje me nitko neće znati...gdje ću pisati nešto poput dnevnika..
neznam što se to događa samnom ali u zadnje vrijeme zelim samoću...zelim biti što više sama..što više razgovarati sama sa sobom...bjezim od društva...čudno se ponašam...
bojim se za ljude koje volim,da ih nepovrijedim svojim ponašanjem..bojim se za samu sebe...ponekad mi dodu trenutci kada se jednostavno poželim ubit,jednostvano poželim da me nema.
imala sam decka koji me povrijedio vise nego ikad itko u zivotu...voljela sam ga..a ja sam njemu bila samo avantura u zivotu nista vise od toga...a ja sam zeljela da mu budem vise...zeljela sam da mu budem upola ono sto je on meni..no on me nije mogao voljeti..ili jednostavno nije htjeo...
ja sam mu bila poput autica u djetinstvu koji mu je koristio sve dok nije dobio novi i ljepsi...a ona je stari bacio sastrane i zaboravio na njega...a moje srce i dalje pati za njim...neznam preboliti...
roditelji su mi napokon na moru...imam potpunu slobodu...imam potpuni mir..
mogu raditi sto želim,ići gdje želim,biti vani koliko želim..ali ja jednostvano nista neželim..nemam volje ni za ćime...samo za samoćom..plakanjem..razmišljanjem...
zelim samoću...želim opet biti sama...
p.s.sto se tice komentara...nemorate mi ostavljati puno...jedan je dovoljan ako u njemu napisete sve što želite...pusa
