srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari?
design by Bahata =)

Opis bloga

Image and video hosting by TinyPic
nezelim vise imati blog u kojem ce svi znati tko sam ja...zelim imati nesto privatno..nesto poput dnevnika...gdje ce mi nepoznati ljud pomoci..jer lakse se povjeriti nepoznatom nego onome tko te zna...


o meni
ja sam jedna petnaestogodišnjakinja...
plavkaste kose...tužna...željna samoće...željna ljubavi i pažnje...
voljela bi imati frendicu koja bi me stvarno razumjela i koju bi ja mogla razumjeti..
voljela bih imati normalan zivot..to mi ili okolina ili ja sama sebi nedozvoljavam...
voljela bih zavrsiti srednju skolu u koji tek sad u devetom mejsecu trebam zapoceti...i toga me je malo stah...bojim se novih prijatelja...novog okruzenja..nove okoline...novih nastvanika...jednostavno novih prostorija gjde cu boraviti vecinu svog vremena...
volim:
a ponekad sebe...lud
svoju obitelj...headbang
svoje prijatelje...koliko god mi losih stvari napravili...
oprastati..lazeyes
svoju sobu...ah...to ne da volim tu prostoriju obozavam...izmedu tih cetri zida kriju se sve moje tajne svi moji "dokumenti"uspomene...u njoj sam plakala kad mi je bilo najteze...u njoj sam prvi put u svom zivotu zaspala...prvi put se probudila...prvi rodendan proslavila...itd...
plišane medvjedice
dnevnik:tu su sve moje tajne i dogadaji...tu sam ja...
kupaonicu:tko bi reko..hehe...al tu provodim isto vecinu vremne...hh..
kosarku:ah o tome da nepricam...to obozavam...uzivam u tom...to mi popunjava slobodno vrijeme...i kad se osjecam tuzno i ostavljeno najlakse mi je razmisljat pucajući na kos..to me opusta
komp...
msn..
kisu...
nanosit sama sebi bol...
nevolim:
isto...ponekad sebe...yes
umisljene osobe...
ogovaranje...
previse sretne ljude...e ovo je bolesno...al jednostvano nemogu podnjet kad je netko previse sretan ili previse hiperaktivan...blabla
svadupuknucu...narodnjake...namcor
zimu...sunce...mad
biti u malom prostoru..odma se uspanicarim
rat...ili bilo sto vezano uz to..
zivcane i nervozne ljude

MOJ MOTO JE
ZIVOT JE PRIJE BIO BOLJI..
VESELI SE DANASNJEM DANU JER CE SUTRASNJI SIGURNO BITI GORI...



Linkovi

utorak, 29.07.2008.

želim...ne želim...

Ponekad kad pogledam u nebo pitam se,dali se za mene postojati sutra..
Što ako ne postoji.Gdje ću otići.Iskreno da vam kažem,ja jesam krščanin,ali nevjerujem baš u Boga.Mislim sad sam ga napisala velikim slovom.Iz poštovanja.Kao što bi i Alahovo ime napisala velikim slovom.Ponekad se zapravo pitam Želim li vjerovati u Boga ili ne.
Zašto vjerovati?
Ponekad mi se dogodi,da tako mogu reći,neznam dali je to prava riječ,čudo.Ne čudo kao čudo.Več jednostavno da mi Bog,ako postoji naravno,pomogne.
npr.Još prije mjesec dana.Ja sam kao i uvjek išla na trening,negdje oko pola 8.I kako je bila zima,u to vrijeme već je pao mrak.Hodala sam normalno.Kao i uvjek.Stazom koja se nalazila tik do ceste.I odjednom sam iza sebe začula naglo kočenje automobila.To zapravo meni nije ni zvučalo kao kočenje već više kao cvilenje.Okrenula sam se i opazila kako jedan čovjek gubeći kontrolu nad automobilom pokušava se zaustaviti.Kako je išao prema meni.Stala sam trčati.I svom srećom u blizini se nalazio stup.Automobil je udario u stup.Meni nije bilo ništa.Kada sam zavirila u automobil da vidim kako je vozač.Sretno me pozdravio,i pitao jesam dobro.Rekla sam da sam odlično.Zatim sam ja njega pitala.Rekao je da nikada se nije osjecao bolje.I onda je glasno uzdahnuo i rekao.Eto vidite da ima Boga.
Dali ga stvarno ima.Ili je to samo splet okolnosti.
Zašto nevjerovati?
Mislim nije ovo zašto nevjerovati već zašto ja nekad,zapravo vrlo često,da nelažem posumnjam u njegovo postojanje.
Nekužim nekoliko stvari.Da postoji.Zašto se nama događa ovo sve.Zašto toliko ratova,toliko boli,toliko patnje.Zašto toliko toga loše a toliko malo dobroga.Gdje je njegov spasitelj.Izbavitelj.Tko će nas izbaviti iz ovog zla.Zašto ne poduzme nešto.Što čeka.Da nas sve uništi.
Ponekad si svijet zamišljam poput neke videoigre.S kojom se Bog igra.Mi kao da smo mu neki izmišljeni likovi.Plod njegove mašte.I koje pokušava uništit.
Ponekad se svađam s Bogom.Mislim svađam.hehe..Malo bolesno.Al oke.Svatko ima nes svoje.Npr govorim mu da on ako ima Boga da on vjeruje u njega.Da vidimo koliko ce dugo izdrzat.Da vidi kako je nama.Pa mu govorim dali je morao napraviti sve te jebene stvari sto nam radi.I tak
I sad neznam dali da vjerujem.Što mi znači da vjerujem.Ništa s tim ne dobivam,ali ništa ni ne gubim.Neznam.
Glupo zvuči ali to tako je u mojoj glavi.Mojoj bolesnoj glavi.
Photobucket




| whispers of the past (11) | Print | x |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.