Marketing
želim...ne želim...
Ponekad kad pogledam u nebo pitam se,dali se za mene postojati sutra..
Što ako ne postoji.Gdje ću otići.Iskreno da vam kažem,ja jesam krščanin,ali nevjerujem baš u Boga.Mislim sad sam ga napisala velikim slovom.Iz poštovanja.Kao što bi i Alahovo ime napisala velikim slovom.Ponekad se zapravo pitam Želim li vjerovati u Boga ili ne.
Zašto vjerovati?
Ponekad mi se dogodi,da tako mogu reći,neznam dali je to prava riječ,čudo.Ne čudo kao čudo.Več jednostavno da mi Bog,ako postoji naravno,pomogne.
npr.Još prije mjesec dana.Ja sam kao i uvjek išla na trening,negdje oko pola 8.I kako je bila zima,u to vrijeme već je pao mrak.Hodala sam normalno.Kao i uvjek.Stazom koja se nalazila tik do ceste.I odjednom sam iza sebe začula naglo kočenje automobila.To zapravo meni nije ni zvučalo kao kočenje već više kao cvilenje.Okrenula sam se i opazila kako jedan čovjek gubeći kontrolu nad automobilom pokušava se zaustaviti.Kako je išao prema meni.Stala sam trčati.I svom srećom u blizini se nalazio stup.Automobil je udario u stup.Meni nije bilo ništa.Kada sam zavirila u automobil da vidim kako je vozač.Sretno me pozdravio,i pitao jesam dobro.Rekla sam da sam odlično.Zatim sam ja njega pitala.Rekao je da nikada se nije osjecao bolje.I onda je glasno uzdahnuo i rekao.Eto vidite da ima Boga.
Dali ga stvarno ima.Ili je to samo splet okolnosti.
Zašto nevjerovati?
Mislim nije ovo zašto nevjerovati već zašto ja nekad,zapravo vrlo često,da nelažem posumnjam u njegovo postojanje.
Nekužim nekoliko stvari.Da postoji.Zašto se nama događa ovo sve.Zašto toliko ratova,toliko boli,toliko patnje.Zašto toliko toga loše a toliko malo dobroga.Gdje je njegov spasitelj.Izbavitelj.Tko će nas izbaviti iz ovog zla.Zašto ne poduzme nešto.Što čeka.Da nas sve uništi.
Ponekad si svijet zamišljam poput neke videoigre.S kojom se Bog igra.Mi kao da smo mu neki izmišljeni likovi.Plod njegove mašte.I koje pokušava uništit.
Ponekad se svađam s Bogom.Mislim svađam.hehe..Malo bolesno.Al oke.Svatko ima nes svoje.Npr govorim mu da on ako ima Boga da on vjeruje u njega.Da vidimo koliko ce dugo izdrzat.Da vidi kako je nama.Pa mu govorim dali je morao napraviti sve te jebene stvari sto nam radi.I tak
I sad neznam dali da vjerujem.Što mi znači da vjerujem.Ništa s tim ne dobivam,ali ništa ni ne gubim.Neznam.
Glupo zvuči ali to tako je u mojoj glavi.Mojoj bolesnoj glavi.
Post je objavljen 29.07.2008. u 01:57 sati.