mi živimo da bi umrli...
to sam vec odavno shvatila...
ali jos nisam shvatila zašto živjeti ako ćemo umrjeti...
svi znamo što nas ceka...djetinstvo,mladost,starost,smrt...
samo kad pomislim na to razdoblje starosti...nezivi mi se vise...zar trebamo zivjeti za to da se kasnije nebi mogli pokreniti iz kreveta...zar trebamo zivjeti za to da znamo kako ce ljudi za nama plakati na pogrebu,kako ce nas poleci u crni ljes i spustiti duboko u zemlju...zar za to trebamo zivjeti??
i kad gledam sve oko sebe..sve nam kad tad dosadi...npr.igramo neku igricu i mozemo je igrati mjesec dana i dosadi...i zviot se toliko ponekad cini dosadnim...pa se pitam zbog cega zivjeti zbog dosade i smrti...a ono ljepo kratko traje...dali mora sve biti tako...sjebano...dosadno...
ponekad se u meni probudi nada da ce sve biti dobro...i kada sve krene prema dobrom dogodi se nesto lose...
i ja ocito zivim za to...za lose...
Post je objavljen 28.08.2008. u 17:54 sati.