samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo
petak, 17.02.2006.
prije drugog laufa
Čekam drugu vožnju slaloma, pa da prikratim vrijeme...
Kako je lijep dan danas bio! Oke, onaj napadaj kišom ujutro nije bio obećavajući, ali suuunceeeee je zasjalo netom poslije i opravdalo onu uzrečicu koja veli da poslije kiše dolazi sunce. Slikavala sam ko mahnita pogled na Sljeme sa prozora svoje sobe. Soba mi taman gleda ravno u toranj onaj s antenama, ne znam jel ima kakav naziv. Uglavnom, malo mi u cijeloj slici još fali onaj dio «kad procvatu u proljeće jabukeeeeeee» - malo lišća na granama i cvijeća po travama.
Neke dvije visibabe su sramežljivo provirile ispred moje kuće, valjda buju opstale dok ih pes il mačka ne popišaju. Dobro se drže, zasad. Sve u svemu, priroda se budi i briše u meni one zadnje tragove zimske narkolepsije kad bez beda mogu odvalit 12 sati spavanja. Noćas sam, recimo, spavala 6 sati i ujutro ustala skroz čila i odmorna. Tak da meni moj bio-sat veli da je gotova zima. Jer ja inače u normalna godišnja doba tolko spavam. I onda u prosincu ko medo. Red spavanja, red jedenja. :-)
A kaj se tiče skijanja...Ivek je već opravdal moje povjerenje u hrvatsku skijašku reprezentaciju. A Jana, kaj god da napravi, uvijek bu kraljica. Tak da malo sa strahom gledam i promatram kak bu to sve otpeljala, ja nju fakat volim, Jana nam je super, al nema medalje do zdravlja.
Kad bi barem stala onda nakon ovoga...al ne, onda bu opet nekaj drugo...i iz dana u dan, mjeseca u mjesec, troši to svoje zdravlje ko da ga ima na izvoz...
Čovjek se navuče na pobjede i prva mjesta...al u nekoj fazi života ipak se treba poklonit publici i sić s pozornice... mislim, ne mora ona to još, al ja se bojim da ona ne bu otišla dok god može hodat.
Sretno joj bilo...
Budeš ti njih sve tam rasturala, Jana...
Ti si naše gore list.
subota, 11.02.2006.
Na paši...
Malo sam posljednja dva posta napisala u ozbiljnom tonu, a k tome su bili i dugački za čitati, pa evo kratkog predaha. Nisam zaboravila na drugi dio sage o GMO-u, ali to zahtijeva pročitati literaturu, pa sažeti, a nekako nisam raspoložena za uključivanje ovo malo izmoždenih mojih moždanih vijuga. Ovih dana podosta učim, boli me glava od buljenja u knjigu (hehe, pa se liječim na kompu) i guzica od sjedenja, više ne znam kak da se namjestim jer me sve boli. I leđa su mi v riti...joj, zakaj studenti nemaju beneficirani radni staž? Ili barem staž? Ili barem love?
Uglavnom, stara je mjesec dana. Roditelji su joj čistokrvni, al ona bormeč nije. Mama je belgijska ovčarka, a tata šarplaninac. Meni se čini da je pokupila najbolje od oboje. Doduše, sva štenad je lijepa. A onda ga uzmeš k sebi, paziš i maziš, i ne okreneš se, a to malo slatko se već pretvorilo u golemu džukeletinu zbog koje ljudi prelaze na drugu stranu ceste.
Nego, ne vjerujem da ću blogovati narednih nekoliko dana, a bliži se Valentinovo, tako da mi se čini prikladnim završiti javljanac sljedećim vicom. (Ili se veli – vicem? Jel to isto kao putom-putem, da je oboje pravilno?)
Dođe jednog dana žena s posla i dere se na muža:
- Ti si nesposoban! I majka ti je nesposobna! I otac ti je nesposoban! Čitava ti je obitelj nesposobna! Kada bi se održalo takmičenje tkoje najviše nesposoban, ti bi osvojio drugo mjesto.
Pita muž:
- A zašto drugo, zašto ne prvo?
- Zato što si nesposoban!
četvrtak, 09.02.2006.
...(samo)kritika...
Prvo, linkam Arhangela, jer je stvarno genijalan.
Odmah na početku da napomenem - nasilje, terorizam, ubojstvo i sve druge slične pojave - nisu ništa drugo nego đavolski čini koji ne mogu u razumna čovjeka naći razumijevanja. Ako bi netko poradi svojih uvjerenja, ipak, želio žrtvovati život - to je sasvim u redu. Ipak, taj život treba da bude vlastiti, i isključivo vlastiti.
Žao mi je da se događa nasilje u vezi protesta Muslimana zbog objave spornih karikatura proroka Muhameda. Žao mi je, jer baca ružnu sjenu na poštenu i, budimo realni, jedinu ispravnu namjeru u ovom slučaju - da brane ono što im je sveto i da ne dopuštaju da se pod pojmom slobode medija proguraju uvrede i blaćenja. Okupili su se posvud po svijetu, tisuće njih, vikali, nosili prosvjedne natpise, uglavnom ponašali se kao što se ljudi ponašaju kod svakog prosvjednog skupa. Naravno, da se u gomili od tisuću ili više ljudi uvijek nađe sedam-osam (ili sedamdeset) kretena koji će iskoristiti situaciju da bi, barem svojim lopovskim djelom, ako ne drukčije, došli u javnost. Ali, sama namjera je časna i plemenita - pokazati da, kao što se prosvjeduje protiv ubijanja životinja za pravljenje bundi ili iskorištavanja radnika, treba stati u obranu onog što smatraš svetim.
Muhamed je za Muslimane prorok. On je napisao Kuran, odn.ispisao ono što mu je Alah rekao. E sad, s obzirom da sam ja katoličko dijete, apsolutno mi je nemoguće usporediti Muhameda s bilo kojim svecem iz kršćanske religije. No, uzmimo da je po značaju Muhamed za Muslimane ono što je za katolike Djevica Marija. On je napisao Riječ, ona je rodila Riječ. Dakle, recimo da su donositelji Riječi.
Da ja sutra u nekim hrvatskim novinama vidim karikaturu Djevice Marije, zatvorila bih te novine, i ispila još jedan gutljaj kave i uzdahnula sa žaljenjem. To bi, manje-više, bila moja reakcija. I na to se više ne bih vraćala. Ne vjerujem da bi mi palo na pamet organizirati ikakav prosvjed, a i kad bi ga netko organizirao, vjerojatno ne bih otišla jer bih mislila - ionako je uzalud...ne da mi se...
Malo su me ova događanja natjerala da preispitam sebe.
Kakva bi mene karikatura natjerala da izađem na ulicu, odem na Trg i uzvikujem "slava Bogu"?
Odgovor - poražavajući.
Nema te karikature koja bi moju guzicu natjerala da izađem van, žrtvujem malo vremena i malo ponosa da prosvjedujem za čast Djevice Marije u našem društvu.
A navečer prije spavanja sklopit ću ruke i reći joj - zdravo, Marijo...
Kad mi bude teško, reći ću joj, pomozi mi, Marijo...
I sve u svemu, držat ću do njezine svetosti...u svoja četiri zida.
A znamo kako zovemo one koji tako žive.
Jasno mi je da iza ovih prosvjeda oko karikatura stoji i politika. I interesi.
I da je sva ova masa ljudi koja ovih dana prosvjeduje ustvari vrlo korisna moćnicima da vele onim drugim moćnicima - jebote kolko nas ima...
Ipak, jasna je stvar - ako moja svetinja meni nije sveta, ne mogu očekivati da će ona to biti drugome. I zato, ne samo da ima pravo od nje raditi karikaturu, nego sam i ja onda jedna velika karikatura.
Ne želim biti karikatura.
Ne preostaje mi ništa drugo, nego poraditi na tome.
četvrtak, 02.02.2006.
Genetičko modificiranje organizama ili sveopća kontrola ljudova.
Ovog ponedjeljka pogledala sam emisiju Na rubu znanosti (u daljnjem tekstu NRZ), i to baš u pravi čas – moja omiljena tema, GMO, bila je sasvim lijepo i zanimljivo prezentirana. Inače ne gledam često tu emisiju, jer je u kasnom terminu, ali uvijek nešto novo naučim i imam novog materijala za razmišljati dok čekam na semaforu/sjedim na veceju/ne mogu zaspati.
Dakle, u našoj javnosti (Bogu fala) vlada dosta neprijateljsko ozračje prema genetski modificiranoj hrani. Šteta je da u zemlji, u kojoj na prirodan način možemo uzgojiti dovoljno prirodne hrane za naše, ali i tuđe potrebe, sijemo i sadimo povrće i voće kojem se ubrizgavaju čudni geni za izdržljivost, miris, veličinu ili otpornost na insekte. Često se ideja gmo-hrane želi prikazati kao pokušaj da se svijet spasi od moguće nestašice hrane, da se nahrani gladne Afrikance na najjednostavniji mogući način, ili jednostavno, da nam hrana manje trune i bude otpornija na sve ćudljivije klimatske uvjete.
No, oni koji pokazuju interes za ovaj vid znanstvenih istraživanja, ili oni koji su u ponedjeljak odgledali NRZ, znaju da postoji i drugo lice ovog "humanitarnog" programa – a taj je kompletna kontrola nad ljudskom rasom, njezinom prokreacijom i životnim vijekom. I jasno, nad njezinom cjelokupnom lovom.
Genetičko modificiranje organizama u širem smislu nam je dosad donijelo razne novosti i doprinijelo lagodnijem životu na brojne načine, slično kao i drugi znanstveni projekti vezani uz istraživanje DNA. Navedimo primjer proizvodnje lijekova – modificiramo gen za inzulin iz ljudske DNA, ubacimo ga u bakteriju i ona proizvodi neograničene količine ljudskog inzulina. Prekrašno.
No, prije nego se zaljubimo u banane koje sadrže cjepivo protiv hepatitisa, trebalo bi zastati i razmisliti je li korist od genetski modificirane hrane doista veća od svih poteškoća i problema koje nam njezina upotreba može donijeti.
Primjer iz emisije, kojeg se može pročitati u knjizi Sjeme uništenja, autora Williama (mislimdaje) Egelsa. Čovjek imenom Henry i prezimenom Kissinger naruči šezdesetih godina studiju o tome koje bi zemlje u svijetu mogle rastom populacije i zalihama prirodnih resursa tipa nafte i zemnog plina ugroziti planetarno obožavane Sjedinjene Američke Države. Odnosno, želio je znati koji se to svjetski vođe neće moći pokoravati željama SAD-a jer imaju previše naroda za čiji se interes treba boriti. I dobije Henry napismeno 13 zemalja. U emisiji spomenuti Brazil i Indonezija (spominjem ih čist, onak, za ilustraciju, da ne bi mislili da se okomio na Lijepu našu, mislim, kak nam populacija raste, trebalo bi ga bit strah). Ideja je da se svim mogućim raspoloživim mjerama zaustavi rast tih populacija kako bi ostale što manje. Pa kreću priče o cjepivu protiv tetanusa, koje su morale koristiti baš žene u dobi 14-45 godina. I gle čuda, ispostavi se da to cjepivo uzrokuje neplodnost. Ili fora s gmo-kukuruzom koji uzrokuje sterilitet kod muškaraca.
Bizarna sudska tužba – farma farmera koji nije želio sijati gmo sjeme nalazila se na putu kojim su prolazili kamioni njegova konkurenta koji je sijao gmo. Kako je sjeme padalo s kamiona na zemlju tog farmera, kompanija Monsanto koja proizvodi i prodaje to sjeme tužila ga je da se okoristio njihovim sjemenom koje nije platio. Tužbu je naravno Monsanto i dobio.
Naravno, nije nikakvo čudo da se na udobnim foteljama Monsanta i američke FDA izmjenjuju isti ljudi. I da znanstvenici koji s istinom izlaze u javnost budu proganjani. Primjer je gost ovotjedne NRZ, Arpad Pusztai, koji je britansku javnost obavijestio da je utvrđeno da štakori koji su jeli gmo krumpir obolijevaju od raznih crijevnih bolesti, pa je zato hebo ježa.
E je mi post dugačak, nisam se odavno ovako raspisala. Ali nisam još završila. Ustvari nisam baš kompetentna da spajam GMO sa teorijama zavjere, malo ću više čisto sa znanstvene strane.
| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Opis bloga
Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.
Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com
posjetitelja unikatnih komada
Blogovlje i linkovlje
Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja
Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape
Arhiva
Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):
Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku
U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.