Čekam drugu vožnju slaloma, pa da prikratim vrijeme...
Kako je lijep dan danas bio! Oke, onaj napadaj kišom ujutro nije bio obećavajući, ali suuunceeeee je zasjalo netom poslije i opravdalo onu uzrečicu koja veli da poslije kiše dolazi sunce. Slikavala sam ko mahnita pogled na Sljeme sa prozora svoje sobe. Soba mi taman gleda ravno u toranj onaj s antenama, ne znam jel ima kakav naziv. Uglavnom, malo mi u cijeloj slici još fali onaj dio «kad procvatu u proljeće jabukeeeeeee» - malo lišća na granama i cvijeća po travama.
Neke dvije visibabe su sramežljivo provirile ispred moje kuće, valjda buju opstale dok ih pes il mačka ne popišaju. Dobro se drže, zasad. Sve u svemu, priroda se budi i briše u meni one zadnje tragove zimske narkolepsije kad bez beda mogu odvalit 12 sati spavanja. Noćas sam, recimo, spavala 6 sati i ujutro ustala skroz čila i odmorna. Tak da meni moj bio-sat veli da je gotova zima. Jer ja inače u normalna godišnja doba tolko spavam. I onda u prosincu ko medo. Red spavanja, red jedenja. :-)
A kaj se tiče skijanja...Ivek je već opravdal moje povjerenje u hrvatsku skijašku reprezentaciju. A Jana, kaj god da napravi, uvijek bu kraljica. Tak da malo sa strahom gledam i promatram kak bu to sve otpeljala, ja nju fakat volim, Jana nam je super, al nema medalje do zdravlja.
Kad bi barem stala onda nakon ovoga...al ne, onda bu opet nekaj drugo...i iz dana u dan, mjeseca u mjesec, troši to svoje zdravlje ko da ga ima na izvoz...
Čovjek se navuče na pobjede i prva mjesta...al u nekoj fazi života ipak se treba poklonit publici i sić s pozornice... mislim, ne mora ona to još, al ja se bojim da ona ne bu otišla dok god može hodat.
Sretno joj bilo...
Budeš ti njih sve tam rasturala, Jana...
Ti si naše gore list.
Post je objavljen 17.02.2006. u 18:50 sati.