Nećete vjerovati što mi se danas dogodilo u dućanu. Pošto mi je Konzum pred nosom često ga posjećujem i zna se dogoditi da kad trebam nešto na brzinu idem tamo u kućnom izdanju heheheh. Na primjer ako imam rupicu na donjoj trenirci samo uzmem dužu majicu itd. i sl.

Čekam ja tako u redu nadajući se da ću brzo biti gotova kad priđe meni jedan mališa, digne pogled prema meni, slatko se nasmiješi i počne a mnom razgovor. Pri tome, neprimjetno se ugura ispred mene držeći čokoladu u ruci.

Kad je shvatio da neće biti problema, da se neću buniti, spusti pogled prema dolje i kaže mi: "Teta, ne valja vam nositi samo jednu čarapu, mogli bi se gadno prehladiti!"

Provjerim stanje na mojim nogama a ono klinac je bio u prvu hehehehee. Kako sam se žurila zaboravila sam navući drugu čarapu. Počela sam se tiho smijati i njemu sam prstom na svojim usnama dala do znanja da bude tiho i pri tome smo se zajedno slatko smijali. Naravno, jedva sam čekala da izađem i odem doma.

Jučer navečer kaže mi sestra da se sjetila jednog češkog jela kojeg bi voljela pojesti bramboraky a ja kao njena mlađa i dobra sestrica uzela namirnice i bacila se na posao.

Oni koji ne znaju da ukratko kažem da nisam klasična vjernica...ne molim se, malo kada idem u crkvu, i Boga zamišljam sasvim drugačije nego što to crkva propovijeda.

Eeeee sad, sigurno su neki primijetili da rado komuniciram s blogerom EuM-om koji se deklarira kao vjernik i uglavnom i piše o vjeri (piše i divnu poeziju) ali na jedan poseban način...ljudski, pristupačni, tolerantni i nenametljiv način.

Osim što piše o vjeri on vjeru i živi i to na iskren način. Pravo je zadovoljstvo komunicirati s njime. To je ujedno i dokaz da ljudi različitih uvjerenja mogu divno i kulturno komunicirati.

Ima tu na blogu i druge tj. one blogere koji kad god stignu spominju vjeru, ispisuju molitve, blogovi su im pune slika svetaca, zgražavaju se na neprikladnim tekstovima...ali ujedno bez imalo srama izruguju se teško bolesnim ljudima i sl.

To sve, posebno se odnosi na jednu blogericu koju neću spominjati ali mnogi već sad znaju na koju se to odnosi. Vjerojatno se pitate zašto tako javno o njoj pišem a moj će odgovor glasiti:

Prije par mjeseci pisala sam post o meni dragoj i bliskoj osobi koja je otišla na onaj drugi svijet i to uz neopisive muke. Dotična blogerica (velika vjernica) se izrugivala tome bez imalo srama. Onda nedavno, prije par dana, izrugivala se mojoj bolesti i to ne prvi puta (operirala sam srce i ugrađene su mi 4 premosnice).

Ničim je nisam izazvala, ne dolazim kod nje, čak sam davno prije njoj posvetila lijepi post ali sve je to zaboravljeno i zanemareno. Dakle, ona se deklarira kao prava i velika vjernica. A ja vas sad pitam ima li koja osoba na to pravo ako čini takvo zlo drugima?

Još da navedem, njen blog nema arhive, pa se ne vidi što je sve pisala. Pametno od nje, jel'da?

P:S: Znam da blogeri ne vole čitati ovakve postove ali oprostite, meni je već toga dosta. Jednostavno sam to morala izbaciti iz sebe.

Skoro sat vremena (ako ne i više) sjedim pred kompjuterom i bedasto buljim u monitor razmišljajući što da napišem. Na trenutke mi sine neka ideja pa počnem pisati ali odmah je obrišem prije nego završim rečenicu. I opet, buljim, razmišljam i nikako da se dosjetim o čemu pisati.

Onda sam se odlučila da pišem upravo o tome tj. o tom raspoloženju i dilemama. Pa što onda ako nemam ideje? Doći će već a do tada ću objaviti ovaj post. Garant i vama dođu takvi trenuci pa čak i dani, zar ne? 'Ajde mi pomozite i kažite mi što vi radite u takvim situacijama?

Ima filmova koje kad jednom pogledate, dovoljno vam je...isto je i sa serijama. Međutim, uvijek postoje iznimke koje potvrđuju pravilo, zar ne? Spomenut ću dvije strane serije koje čine kod mene iznimke.

Prva je britanska humoristična serija Johna Sullivana - Only Fools and Horses iliti Mućke na hrvatskom koja je ujedno proglašena najboljom humorističnom serijom u svijetu. Nikada mi još nije dosadila (vjerujem da nikad niti neće), kad god je emitirana na TV-i ja je uvijek pažljivo pratim.

Kad se rodimo imena nam daju naši roditelji...usput rečeno, kažu da je svakom određeno ime već i prije samog rođenja. Tko zna što je u tome istina? Dakle, mi tada ne utječemo na to kako ćemo se zvati.

Eto me natrag. Viroza je prošla a problem riješen. Dakle mogu ići dalje i to ću smjerom prema seksu ali ne bilo kojem već u sklopu kulture i povijesti.

Ovo je kratka scena iz češke komedije "Slunce seno a pár facek" (Sunce sijeno i par pljuski). Garantiram vam da vam neće biti krivo ako je pogledate.

Kratak opis scene: Krajnje uvrijeđena žena vraća poklonjene darove susjedi čiji je sin trebao oženiti njenu kćer. Međutim, od svadbe se odustalo jer se saznalo da je bio nevjeran i imao dijete s tom drugom ženom...(tako bar ispalo na početku).



P.S: Kad sam loše volje pogledam si taj isječak iz tog filma i odmah mi je bolje.

17.01.20. dodatak: Zbog viroze i određenih problema neće me biti na blogu jedno kratko vrijeme. Hvala na komentarima na koje ću odgovoriti čim budem mogla. Zahvaljujem se od srca na razumijevanju.

Eto, ovako javno izazivam Morskog (ili bilo kog drugog) da pokaže koliko zna češki, pošto sam i njemu bila učiteljica češkog i da znate, prema njemu sam isto bila "stroga" kao i prema učenicima te kao što već znate, u kasno proljeće letimo u Češku, normalno bi bilo da Morski ponovi češki jezik, zar ne?

Rečenica glasi:

Dobar dan! Molim vas želio bih posjetiti najpoznatija mjesta u Pragu. Znam za Orloj ali ne znam kako stići do tamo. Ujedno bih volio posjetiti i neki restoran blizu Karlovog mosta u kojem se mogu opustiti i odmoriti uz češko pivo i češku hranu. Možete mi u tome pomoći?

Za neke će ovo biti zagonetka a za druge sasvim razumljivo pismo tj. znakovni jezik za gluhonijeme osobe. Potrudila sam se napisati jednu mudru izreku o prijateljstvu a vjerujte nije to bilo lako. Učimo svakakve strane jezike pa zašto ne bi nešto naučili i o ovom značajnom jeziku?

Kao prvo, oduvijek sam naginjala lijevo pa možda i malo prema centru. Kao drugo, smatram da u Hrvatskoj ne postoji stranka koja bi se istinski zalagala za narod. Sve se svodi u biti na SDP i HDZ.

Drago mi je da je Milanović pobijedio i naravno da sam za njega glasala. Što mislim o njemu? Da vam pravo kažem nije mi omiljena osoba niti simpatična međutim, time što je postao predsjednik doživljavam to poput "zdrave konkurencije u trgovini".

Pred nama su parlamentarni izbori a ovom Milanovićevom pobjedom smatram da će se morati HDZ itekako potruditi pa samim time i promijeniti da ima šansu održati se na vlasti jer time što je Kolinda izgubila itekako je HDZ izgubio rejting. Doduše izgubio ga već i prije ali sada pogotovo. Isto tako morat će se potruditi i SDP iz sličnih razloga kao i HDZ.

Ruku na srce, Kolinda nema onog pravog potencijala biti predsjednica. Lijepo je biti emotivan i obećavati da će biti predsjednica iz naroda ali recite mi tko je u to povjerovao??? Mislim da ih je bilo jako malo jer to ničim nije dokazala.

Kojliko običanih građana može školovati svoju djecu u inozemstvu? Tko od nas može raspolagati svim tim novcima i nekretninama što ima Kolinda? Zar to je poistovjećivanje s narodom??? A što se tiče same funkcije predsjednice...ja vas pitam što je ona toliko značajno učinila po tom pitanju?

Eto, to je moje skromno mišljenje o predsjedničkim izborima na kojima je pobijedio Zoran Milanović. Kako će on obnašati svoju dužnost, vidjet ćemo iako nemojmo isto puno očekivati jer zna se koje ovlasti ima naš predsjednik.

Mnogi već znaju da ove godine nećemo putovati u Japan već u moju domovinu Češku i to u Prag. Ne želim pretjerivati ali mislim da se malo tko može pohvaliti (ne samo kod nas) da je bio četiri puta u Japanu. Što svakako ne znači da nećemo opet otputovati u tu predivnu Zemlju izlazećeg sunca.

Prag:

Svake godine kažem sama sebi da ću pripremiti manje hrane ali svaki put to prekršim. Totalno sam nedosljedna u tome i jako me to ljuti.