Idemo slaviti...
23.12.2019.
Za moje drage blogo-prijatelje i ljude dobre volje, što se tiče Božićnih blagdana...samo kliknite na OVO.
A što se pak tiče želja u novoj nadolazećoj godini želim svima najviše zdravlja, novčeka onoliko koliko je potrebno iako od viška glava ne boli, zar ne? A najviše svima želim LJUBAV i to u svim varjacijama.
Pomislih, onako usput...
19.12.2019.
Utihnulo je vrijeme tugovanja iako će ga u mom srcu uvijek biti ali eto, mora se ići dalje...u nove životne pobjede ili poraze ili pak jedno i drugo. Ujedno sam obavila i kardiološku kontrolu u bolnici a ispalo je da je sve OK.
Pomislih, onako usput, što mi se sve značajno dogodilo u ovoj 2019. godini:
- S Morskim sam opet bila u Japanu (četvrti put) u 5-om mj.
- bila sam na rehabilitaciji u Opatiji u 6-om mj.
- odlučila pustiti dugu kosu
- stekla nove i vrlo drage prijatelje na blogu
- u neke blogere sam se jaaako razočarala
- donijela odluku da u 2020. g. s Morskim otputujem u Prag umjesto Tokija
- napokon shvatila da je istina i iskrenost precijenjena čak i često nepoželjna.
Eeee, tako, to bi bilo to...ništa značajno ali ipak za mene bitno. Kad me netko pita za savjet kakav bi trebao biti ja mu uvijek odgovorim da prvenstveno bude svoj, toga se ja držim i uvijek budem. Kome paše OK a kome ne, njegov probem.
Polu-pauza
06.12.2019.
S obzirom da ću ovih dana sve manje imati vremena za blog, recimo da ću biti na polu-pauzi. Malo će me biti, malo neće itd. U svakom slučaju, kad god budem mogla, javljat ću se.
Nisam zabranila (iako sam razmišljala o tome) komentiranje jer bih time, smatram, uvrijedila moje drage blogere s kojima želim imati komunikaciju.
Grci i Vijetnamci u Češkoj
03.12.2019.
Kao što vam je poznato u Hrvatsku se doselilo puno Kineza, otvorili su dućane i restorane i moglo bi se reći da im dobro ide. Kod nas u Češkoj nema pak Kineza već jaaaako puno Vijetnamaca. Uglavnom se bave trgovinom i naravno, otvorili su puno svojih restorana.
Vijetnamci su u Češku došli cca prije 40 godina (pa čak i nešto više). Naravno da uz tolike godine i broj (65 000) stekli su status etničke manjine. Pohađaju češke škole i moglo bi se slobodno reći da su se sjajno uklopili među Čehe.
Često se znalo događati da se platilo Česima (pogotovo ženama) da bi se udale za Vijetnamca zbog toga da ne budu vraćeni u svoju zemlju. Uvijek kad se vratim u svoju domovinu nekako mi postane čudno vidjevši na svakom koraku Vijetnamce. Ne smeta mi to ali zaista je to neobično.
Interesantno da prije Vijetnamaca u Češkoj je bilo puno Grka koji su došli prije Vijetnamca, cca prije 70 godina. Kasnije ih se puno odselilo opet u Grčku ali mnogi su i ostali u Češkoj.
Sjećam se, dok sam išla u osnovnu školu u Brnu da je bilo puno Grčkih đaka s jednom sam bila jako bliska kao prijateljica i zvala se Timula Papandopulos Iliti po češkom Papandopulosova. Česi ženskim prezimenima dodaju "ova". Baš me zanima gdje je sada, što se dogodilo s njom. Zamislite susret s njom nakon toliko godina!
Putovanje u pretpovijest
01.12.2019.
Znate li da je češki film "Cesta do pravěku" (Putovanje u pretpovijest ) spada među one filmove kojima je tema daleka prošlost. To je u biti kombinacija animiranog i igranog filma a snimio ga 1955.g. poznati režiser Karel Zeman.
Karel Zeman
Četiri prijatelja putuju od sadašnjosti kroz ledeno doba, tercijarno i mezozoik sve do onog doba kad se život počeo rađati iz oceana. Na putu dječaci proživljavaju niz opasnih avantura, pomno promatrajući transformacije koje su se događale na zemlji kroz milijune godina.
Najveća atrakcija popularnog filma bile su lutke pretpovijesnih životinja, nadahnute ilustracijama Zdeněka Buriana. Putovanje u pretpovijest nagrađeno je za najbolji dječji film na venecijanskom IFF-u i nagradom kritičara na festivalu u Mannheimu.
Zdeněk Burian
Naravno, za sadašnja vremena to nije film koji bi zaintrigirao publiku ali u to davno doba to je zaista bio jako kvalitetan film, pa i više od toga. U to vrijeme takvi su filmovi bili pravi hit.
