...šok za sistem...

...Kako li se samo uzmuvala lokalna vladajuća vlastela! Promaklo im je, zanemarili su, podcijenili su, medij sadašnjosti - internet! Mislili su da je sve riješeno prikrivenom ili javnom kupnjom novinskih korporacija, kupnjom ili otpuštanjem "neprilagođenih" novinara, dovođenjem Hlo na državnu dalekovidnicu...
I otkud sad, kad su sve fino posložili kao što su planirali, nekakav internet! Otkud sad ta gomila anonimusa, marginalaca, otkud publika! Pa savjetnici stalno trube da smo obrazovno, tehnički, računalno pismeno, zaostala zemlja!? Tko je prešutio podatak da Hrvatska ima preko 1 400 000 internetskih priključaka!? Kako to da se to ne može imat pod kontrolom? Gdje je greška?

...No to nije sve! Ima još! Za profil ljudi koji se služe netom se baš i ne može reći da su fanovi spomenute vlastele, uglavnom su slobodoumni i za dogmatičare poprilično nekonvencionalni individualci. A to je u kombinaciji sa slobodom koja proizlazi iz relativne anonimnosti jako, jako neugodna kombinacija. Kako se bliže izbori, a nekim čudom sav prljavi veš vlastele u neprekinutom nizu, konstantno, čudnim putevima izlazi pred internetsku javnost, čuđenje i nevjerica vlastele prerasla je u laganu paniku...

...I sad se traže hitne mjere, pokušavaju se prodati fore da nitko na netu nije anoniman. Da se do svakog može doći. Prijeti se svima zatvorom, laprdaju se svakojake pravne besmislice preko sluganskih medija, a u svojoj odnarođenoj nadutosti uopće ne razumiju da gase požar benzinom. Nije im palo na pamet da se pozabave uzrocima raspižđenosti građana. Nije im palo na pamet da možda ipak kod večine građana ove napaćene zemlje možda baš i nisu baš tako omiljeni. Internet nije izborna lakrdija, internetom ne surfaju mrtvaci, internet ne možeš nakaradno tendeciozno prekrajat poput izbornih jedinica, a i toliko svrhovito višestruko glasovanje, na internetu se pretvara u katastrofalni autogol...

...No, ni tu nije kraj, mogu se eventualno besramno i oglušiti na internetske objede, mogu zatvorit laptop kod "nepoćudnih" fotomontaža, ali organiziranje prosvjeda ne mogu progutat. To je najgore, "šmrkafci" ti javno, pred nosom organiziraju demonstracije a ti možeš samo nemoćno pratit dinamiku. Ne možeš poslat partijskog komesara da ko u "dobra stara vremena", ustraši štrajkaški odbor. Jer organizatori su više manje nepoznati, okupljalište im ima neku virtualnu adresu koja jest ko kućni broj al to nije to! Ne možeš učiniti ništa, prosvjed se organizira za jedno popodne, dan ranije. Možeš samo sjest i plakat u nemoćnom očaju, potajno strepeći nad onim što može doći sutra...

...Možeš, se naravno, postavit i drugačije. Možeš pokušat "vladat" na način da daš ljudima što manje "štofa" za nezadovoljstvo. Možeš se, za promjenu, ponašat kao sluga poreznih obveznika koji su ti u krajnjem slučaju i kupili tog armanija, brajtlinga i dizajnersku svilenu kravatu. Možeš probat ustrojiti ovu prekrasnu zemlju kao zemlju smiješka njenih zadovoljnih situiranih žitelja. Možeš tim istim žiteljima vratiti dostojanstvo za koje su se krvavo napatili u rovovima, dajući previše svojih mladih života...

Ali to za ovu lokalnu samoproglašenu vlastelu nije opcija, za to nisu ni sposobni, uostalom u svojoj bešćutnosti previše toga su ostali dužni tuđinima pa nema natrag taman i da hoće. I nije ih briga kakvim slovima će ih povjest opisati, s kakvim će izrazom lica neki novi klinci izgovarati njihova imena i kako će nakon njih izgledati ova zemlja. Vjerojatno će i nakon što preko glave utonu u gnojnicu povjesti, zadnjim pokretom, iznad glave ispružene ruke, ravnodušno otresti pepeo sa cigare...