...Dakle, svako malo pročitam poneki tekstualni uradak u kojem se uglavnom vrijeme prije 1990 izjednačava sa fašizmom, proglašava crnim mrakom, najcrnjom diktaturom i sl. Mogu razumijeti da tako pišu tadašnji politički disidenti ( istina je da se tadašnji režim s pojedincima, političkim protivnicima, surovo obračunavao ), ali nikako ne mogu shvatiti da se tako autoritativno usude pričati o njemu osobe koje se tada nisu još i rodile ili su eventualno bile sasvim male bebe. Zaista nikako ne mogu biti svjedocima toga vremena. Moram priznati da Vas je, drago društvo, netko zaista temeljito indoktrinirao.
...E pa za Vas imam jedno iznenađenje...
...Stvari baš i nisu tako izgledale. Prije svega, trebate shvatiti jednu stvar. Ocjenjivati vremena i događaje iz današnje perspektive, ne sagledavajući ondašnje prilike i opću situaciju, neće Vas sigurno dovesti do ispravnih zaključaka. Neću svoje argumente prikrivati ispraznim frazama nego ću biti sasvim konkretan...
...Rođen sam i djetinstvo proveo na zagrebačkom asvaltu. Osmogodišnja škola je bila uredna, neišarana, znao se red i autoritet. U osmoljetki su osim redovite nastave, postojale i razne izvanškolske aktivnosti. Škola je npr. imala fotolaboratorij, od kojeg ste mogli dobiti ključeve i baviti se fotografijom. Sve ste dobili , ništa se nije plaćalo ni film ni papir ni razvijač. Isto je bilo i sa sportom, škola je imala dvoranu, muzikom, škola je imala instrumente, modelarstvom, škola je imala sav potreban alat itd. Obrazovanje je bilo vrhunsko, izgredi su bili prava rijetkost, za drogu se nije znalo, u osmom razredu se doma slušao radio Luxemburg sa najnovijim uradcima Stonesa, Beatlesa, Tremeloesa, Dylana itd. Sada u osnovnim školama nema ničega, za izvanškolske aktivnosti nema uglavnom ni volje, ni novaca, ni sluha. Dvorana se iznajmljuje za lovu rekreativcima, a djeca vise po okolnim kafićima ili doma lutaju internetom bez kontrole. Škole unajmljuju zaštitare a roditelji očajnički rade cijele dane i za djecu nitko nema vremena...
...Srednja škola i fax, to je bio "hajlajf", rokenrol je bio "way of life", imalo se dovoljno love, srednja klasa je bila dominantna i moglo se živjet opušteno. Nitko nije smio, nitko nije imao, a ako je i imao nije mu palo ni na pamet, da nosi oružje na čagu ili u javnosti. Roditelji su mogli biti mirni i nije postojala opasnost da im nekakve budale ili mafijaši ustrijele djecu na čagi ili na cesti. O drogi se šuškalo ali ju nitko nije ni vidio ni probao niti mogao nabaviti. Bilo je sigurno i ako bi policija kod nekog našla boxer ili nož, taj je "grdo najebal". Preko studentservisa se moglo raditi bez problema, rad je bio dobro i uredno plaćen i pisac ovih redova je za mjesec dana bez problema zaradio za vozački ispit. Putovnicu ste dobili malo teže ako niste odslužili vojsku, ali se i to moglo ako ste imali urednu odgodu ( index ). Radilo se mjesec dana prek servisa, sjelo se u auto i otišlo u Trst po "obleku" i na more. Pričam o 70-ima i 80-ima, da ne bude zabune. Da li je tako moguće i danas? Za svakoga? Svakog mladog čovjeka????...
...1978. sam izašao iz vojske i prijavio se na burzu, čekao sam posao 3 mjeseca! Burza mi je našla posao, dobra lova, bez ikakve veze i poznanstva, e da, prije su mi ponudili jedan posao koji sam odbio. Ajmo "indoktrinirani", stavite to u današnji kontekst, sajensfikšn ha?
...1983. sam promjenio posao, opet bez protekcije i bilo kakve "žnore", bio sam u prvih 5 na stručnom testu na engleskom jeziku. Lova je bila plaća tete u dječjem vrtiću x4, dnevnica vani 100$, prekovremeni, dežurstva, kilometraža se pošteno plaćala, na sindikalac se jednom godišnje išlo čak i avionom. Kako sam želio više, imao sam i registriranu dopunsku djelatnost. Svaki račun koji sam izdao, morao se ovjeriti na općini i službenik je tamo pitao "kolko ćemo uzeti", poreza naravno. Ak je bila "frka" nije uzeo ništa ali je sljedeći put obavezno odrezao 30 do 40%. Keč je bio u tome da je dužnik tada bio dužan po fakturi i meni i poreznoj. Nije mogao ne platiti, nije postojalo neplaćanje računa...Zanimljivo, zamislite društvo u kojem imate sve račune naplaćene...
...E sad, "indoktrinirani", da, istina je, nismo mogli pjevati "Vilu Velebita" po cesti, nismo ju mogli pjevati u birtijama, ali, bili smo prezauzeti radom, stvaranjem i obiteljima pa nam to nije bilo previše važno. Nismo imali vremena za lumpanje po birtijama i pjevanje po cesti. Ali smo se sigurno više smijali i nismo bili u svakodnevnom grču zabrinutosti za egzistenciju nas i naše djece...
...Reći da je nekad bilo bolje nego sad je malo blesavo, svijet ide naprijed i svaki mjesec je bolji od onog prethodnog. To se zove progres, ali se sigurno može reći da se u tim "crnim i mračnim" vremenima živjelo humanije. Da je postojala večinska srednja klasa, da ljudi nisu kopali po kontejnerima, da je penzija bila dostatna i penzioneri nisu prodavali sadržaj ormara na tržnici u Zapruđu. Uostalom, većina Vas koji ovo čitate, živite i uživate plodove onoga što su vaši roditelji stekli u onim "crnim i mračnim" vremenima, prodajete njihovu stečevinu da bi pokrili golu egzistenciju i očekujete penziju od 200 eura....
...Hrvatska riječ se je čula sa hrvatskog radija i hrvatske televizije. Poslušajte Helgu Vlahović, Olivera Mlakara, Željku Fattorini kako govore. To je hrvatski jezik i dikcija i naglasak. Bilo je nepojmljivo da spiker u centralnom dnevniku Zagrebačke televizije izgovori "sačekuša"...
..."Tajkuni" nisu postojali, ako netko tvrdi da jesu, laže. Ako Vas put nanese na Lošinj, tražite da Vam pokažu "vilu" Vladimira Bakarića, jako ćete se iznenaditi. Postojali su močnici, manje nego danas, ljudi koji su više putovali po svijetu pa su imali "egzotične" stvari ili jako dobra primanja ali odnos plaće nije bio 100 naprema 1 kao danas ( 450 000Kn je najveća isplačena plaća u RH ). Nasilništvo, malverzacija, krađa, otimačina i prevara nisu bile označavane riječju "snašo se". Naknade na netto plaću su bile otprilike 70%. Kriminal, razbojništva, oružane pljačke, pucnjava usred grada? Toga je bilo u marginalnim pojavama a mafija zasigurno nije postojala a kamoli imala državu...
...I sad, što reći na kraju, imao sam sreću što sam najbolje godine proživio dok je "bog hodal po svetu" i žao mi je što tako nešto neće iskusiti naša djeca. Neće se smijati poput nas, nemaju se ni čemu smijati, nastupajuća kolonijalizacija neće ovu napaćenu i uništenu prekrasnu Hrvatsku učiniti zemljom smješka. Procjena je da je od 1990 godine "nestalo" 60 milijardi dolara društvene vrijednosti, tko je tu vrijednost stvorio?
