Frizeraj na kraju svemira

utorak, 22.12.2009.

WE ARE THE WORLD, WE ARE THE CHILDREN...

Kako stojite s duhom Božića?
Ja ne baš.
Jest da je pao snijeg i sve to (kako je krenulo, do Badnjaka će se pretvoriti u hrpu blata), "Gospodar prstenova" je na televiziji, ali eto, nekako se ove godine ne uspijevam ufurati. Jedino me potrošačka groznica, odnosno ljudi koji s izbezumljenim izrazima lica bauljaju po knjižarama i Living dućanima, tu i tamo malo podsjeti da su ipak oni dani u godini.
Ja se inače na početku svake godine zakunem da ću sve poklone za idući Božić pokupovati preko eBaya već do svibnja... i? I eto me neki dan, kako u najpatetičnijoj mogućoj situaciji stojim u Algoritmu ispred onih dvd-a po do 59 kuna (izbor se nije promijenio od 2006.) i razmišljam kome bi se nešto od toga dalo uvaliti.
Užas.
Dobro, imam isprike: dijete, selidba, majstori, bračne svađe i mirenja, gripe i viroze...
Svejedno, užas.
Nego, jedna od stvari na koje sam usput nabasala u Algoritmu bila je i knjiga 101 (ili tako neki broj) dječja knjiga koju morate pročitati prije nego odrastete.
Za većinu knjiga unutra nisam nikada čula, ali u želji da se nekako utuvim u taj božićni duh, blagdani, bajke, blablabla, child within... odlučila sam sastaviti listu dječjih knjiga koje su meni bile totalna špica kad sam bila dijete. (A i kasnije.)
I koje jedva, jedva, jedva čekam čitati svom djetetuuuu...

Neće ih biti 101, ni 501, ni 1000... Bit će ih sedam, kao patuljaka i kozlića i samuraja.
In random order:
A. A. Milne: Medo Winnie zvani Pooh
Pooh je volio prezalogajiti oko jedanaest sati prije podne, pa se obradovao kad je vidio kako Zec iznosi tanjuriće i šalice. A kad ga je upitao: 'Hoćeš li kruha s medom ili marmeladom?' toliko se uzbudio da je rekao: 'I s medom i s marmeladom', ali je brzo – da ne ispadne proždrljiv – dodao: 'Ali može i bez kruha'. Jedna od najboljih knjiga za djecu svih vremena, prostora i paralelnih svjetova.



Erich Kästner: Blizanke
Po ovome je snimljen i neki američki film koji nisam gledala... anyway, preslatka priča o dvjema curkama koje se upoznaju u nekom kampu i skuže da izgledaju prokleto identično. Zatim skuže da su zapravo sestre blizanke, a roditelji su im se razveli dok su još bile bebe ili tako nešto i jedna je ostala živjeti s mamom, druga s tatom, i nitko od roditelja nije nikada spominjao ove druge. Jedna curka se zove Lotta, a druga... ne sjećam se, možda Luisa? Uglavnom, one se iz zezancije odluče zamijeniti, ova koja je dosad živjela s tatom ode mami i obrnuto, pri čemu starci o tome nemaju pojma. Dogodi se niz smiješnih peripetija i naravno da se na kraju starci pomire i svi skupa žive zajedno dugo i sretno...

J. R. R. Tolkien: Hobit
Prvi susret i prva ljubav dogodila se kad sam imala otprilike četiri godine. Tada je moj tata čitao Hobita, a meni je svake večeri prepričavao ono što je pročitao. Bilbo Baggins. Goblini (bauci u srpskoj varijanti!). Zmaj Smaug. Thorin Hrastoštit. Gandalf. Gollumove zagonetke. Zli divovski pauci (ima li neka knjiga u kojoj su divovski pauci dobri?). U međuvremenu sam je sama pročitala više puta, na hrvatskom i engleskom i u strip varijanti, i dalje mislim da je jedna od najboljih dječjih knjiga ikada napisanih, jedino, pobogu J. R. R. Tolkiene, jel bi ti stvarno glava pala s ramena da si u svoje knjige ubacio ijedan punokrvan ženski lik??!! Čisto za identifikaciju...

Erich Kästner: Tonček i Točkica
Ne sjećam se najbolje kako ide radnja, samo se sjećam da sam ovu knjigu obožavala. Oni su klinci, najbolji prijatelji. On je siromašan, a ona je bogata, ali guvernanta (debela Berta) ju tjera da glumi da je siromašna i s njom na mostu prodaje šibice jer ima (debela Berta) nekog ljubavnika koji... nešto. U svakom slučaju, na kraju su svi sretni i skupa sa psom se igraju plovidbe u Rio de Janeiro. Andrea, posudiš mi ovu knjigu čim se vidimo!

Edith Nesbit: Začarani zamak
Klinci koji se najprije igraju čarolije, da bi na kraju na svoj užas skužili da čarolija zaista postoji. Prsten koji je ono što kažeš da jest. Skulpture koje oživljavaju u noći punog mjeseca (moj najdraži dio!). Groteskne lutke sklepane od jastuka i kišobrana koje također ožive i pretvore se u hrpu middle-class-pain-in-the-ass turista u potrazi za dobrim hotelom. Romantična ljubavna priča između mladog grofa i učiteljice francuskog. I epizoda totalnog pljuvanja po Amerikancima, u stilu Wildeovog "Cantervilleskog duha", ali s puno manje simpatija.

Anđelka Martić: Djedica Pričalo i čarobni vrutak
Evo i jedne hrvatske knjige u ovom pro-germanskom izboru. Curka provodi praznike kod bake i dide na selu (postoje li još bake i dide na selu?). Dida joj stalno priča neke lude, super bajke, između ostaloga o čarobnom izvoru čija voda pomlađuje. Dida je star i bolestan, pa se curka odluči krenuti na put da nađe taj izvor. Naravno, izvor postoji samo u priči, curka se izgubi u šumi, baka i dida se izbezume od brige i straha, baka poludi na didu što maloj puni glavu glupostima, ali sve završi sretno i idilično. Zapravo, uopće ne priznajem dječje priče u kojima sve ne završava barem pretežno sretno. Nemojte me jebat s onim kuknjavama da djeci odrasli kroz čitavo djetinjstvo lažu. Najbolje da ne lažu. Šta bi trebali, dat im odmah da čitaju izvješća o poslovanju Crobexa? Lažite im što dulje, zaboga! Ionako će najkasnije do dvajstpete-tridesete saznati svwe životne istine, a onda ode sve lagano ukurac. Gospodin Cohen ovako je to sročio: And I lift my glass to the awful truth / which you can't reveal to the ears of youth / except to say it isn't worth a dime...

Astrid Lindgren: Pipi Duga Čarapa
Dok sam bila mala, nije mi se sviđao Pipin imidž, te riđe pletenice i šlampaste čarape i to sve... ja sam ustvari bila baš girlie girl, oblačila sam bakine štikle i spavaćice i namjeravala sam postati princeza. No moja majka, moj ženski role model, nije me pogurala u pravom smjeru: ona nije podnosila štikle, na svoju maturalnu svečanost otišla je u trapericama, od šminke je koristila jedino sjenila, trudila se da me oblači unisex, te je bila i ostala jedina osoba na svijetu koja smatra da mi najbolje stoji kratka kosa. I tako sam ja, umjesto da se udam za princa, srednjoškolske dane provela slušajući punk i grunge i noseći tri razderane majice jednu preko druge (moja je prabaka umrla ne dočekavši da mi vidi nogu "u nekoj lijepoj cipelici, uskoj, elegantnoj"), a idol u oblačenju bila mi je Courtney Love. Modna špica bila mi je njezino pojavljivanje na MTV Awards u bijeloj svilenoj Versaceovoj haljini, raščupane zblajhane kose sa crnim izrastom i s bebom u naručju. I još je uz nju bio Kurt u nekakvoj majici od pidžame. Zapravo, kad bolje razmislim, Courtney Love je apsolutno po svemu realna kalifornijska varijanta Pipi Duge Čarape.
Što ja ustvari pokušavam reći? Iskreno, nemam pojma. Ali dajte djeci da čitaju Pipi Dugu Čarapu. Njezina autorica, Astrid Lindgren, bila je anarhistica i to se vidi u svim Pipinim pustolovinama. Možda vam djeca nakon toga baš neće stasati u princeze, ali who gives a fuck, ne završavaju princeze najbolje. Obično se slupaju u autu. Pogledajte si pokojnu Grace ili pokojnu Dianu.
Nije ni Courtney baš najbolje, ali je barem živa. I još se u stanju slikat gola.

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)

Komentari da/ne?