Frizeraj na kraju svemira

nedjelja, 01.03.2009.

O DIZAJNU, KUĆNIM LJUBIMCIMA, KRUPNOM OTPADU I KAKO TRAGEDIJA TRŽIŠTA NEKRETNINA U RECESIJI SMANJUJE POTROŠNJU U MODNOJ INDUSTRIJI

Kad smo već načeli temu stanova, ajmo dalje u istom revijalnom tonu: o uređenju istih.
Makar moja situacija nije nimalo revijalna uzme li se u obzir da je promet nekretninama pao za 80 % u odnosu na ovo doba prošle godine.
Da bismo krenuli tražiti stanove koji nam se sviđaju, prvo moramo prodati svoj.
Ima ljudi kojima se sviđa naš stan (dobro, jedna žena), ali prvo ona mora prodati svoj.
I tak, sve je na stand-by.
Treba se valjda naći jedan čovjek u Zagrebu, prima causa, koji će prvi kupiti nečiji stan i onda će se sve početi slagati ko domino.
Nego, o uređenju stana…

Ja imam dugogodišnji love/hate relationship s knjigama i časopisima o unutarnjem uređenju. Uvijek im se razveselim ko dijete kad mi padnu u ruke i uvijek me isponova razočaraju svojom bedastoćom. Uvijek se popalim na novi Elle Dekor i uvijek mi pokida živce prije pete stranice sa svojim pretencioznim i krivo napisanim stranim izrazima i svojim 'work-in-progress' dizajnom, te zahvaljujem providnosti što ga nisam ja kupila već mi ga je proslijedila mama, a ja sam umjesto toga radije tridesetak kuna potrošila na kancerogenu gnjecavu pizzu sa slatkim paradajzom.
A najviše me fascinira kako se neke stvari u svim tim časopisima, a posebno knjigama SUSTAVNO ponavljaju.
Recimo, nijedna radna soba nema kompjutor.
Jer normalno je da samozaposleni arhitekti, dizajneri i ilustratori danas rade za malenim drvenim stolovima na kojima stoji samo retro lampa i posuda puna svježe našiljenih olovaka. Jednako je normalno da pritom sjede po čitav dan na nekakvoj bidermajer fotelji. Tko je vidio kupovat ergonomski oblikovane radne stolice?! Boo-oo-ri-iing!!! Ili printere, skenere, plotere. Što će nekome tko radi od doma na stolu telefon. Ili faks.
Nadalje.
Nijedna dnevna soba nema televizor, ali sve imaju kamine.
Je, priznajem, ima nešto tužno u tome da je televizor focal point cijele sobe, kao što ima nekog šarma u vremenima kad bi se uvečer cijela obitelj okupila oko kamina i štajaznam, prenosila s koljena na koljeno narodne mudrosti, umjesto da svatko bulji u svoj lap. I kad su se parovi ševili uz nježno pucketanje vatrice u pozadini, a ne uz Dijanu Čuljak Šelebaj. Ali ipak.



Nadalje.
Kućni ljubimci uvijek su u skladu s kolorističkom shemom stana.
Možda se prilikom snimanja interijera organizira casting za životinje koje će na fotkama figururati kao kućni ljubimci. Ono, urednik nazove životinjsku medijsku agenciju i kaže, pliz za sutra dva smeđa kunića, a za ponedjeljak jednog perzijskog mačora, srednje veličine, onako da se rasteže po pašmini koja je fol nehajno ostavljena na krevetu u spavaćoj sobi. Jer sudeći prema fotografijama, vlasnici dizajniranih stanova obožavaju svuda okolo bacati svoje skupe šalove, pašmine i pelerine kako bi im po njima mačke i psi ostavljali dlake. Osim mačke i pašmine, obavezan stilski element su dizajnerske cipele nemarno izuvene pokraj kauča ili kreveta, onako kako ih nikada, ali nikada ne bi ostavila nijedna normalna osoba koja ima mačku.
A možda su životinje punjene, vrag će ga znati.
Nadalje.
Nijedna kupaonica nema vešmašinu niti sušilicu za veš.
Sve biljke su zdrave, jedre i zelene, čak i ako (pogotovo ako!) su zabijene u mračne zakutke.
'Mali stanovi' (kao u knjigama tipa 'Kako urediti mali stan i imati puno prostora') su kategorija u koju spadaju stanovi od 50-60 kvadrata.
Sve knjige na policama obavezno su s područja umjetnosti ili mode, eventualno filma i glazbe. Mislim da još nikada nisam vidjela sliku dizajniranog stana u kojem su knjige iz neurokirurgije.



Btw, da li i vas živciraju ljudi koji tvrde da pronalaze cool komade vintage namještaja na hrpama krupnog otpada?
Pogotovo ako je to stvarno istina?
Zašto ja nikada na gomilama krupnog otpada nisam vidjela ništa osim – gomile krupnog otpada?
A znam iz života za slučaj secesijske komode pronađene na smetlištu, kao i jedne super škrinje koja sada vlasnicima služi kao coffee table, a unutra drže cugu.
A među vlasnicima dizajniranih stanova u Elle Dekoru i 'Sretnim stanovima' praktički je stvar opće kulture i elementarne pristojnosti pronaći neki komad antiknog namještaja među smećem. Sve zamišljam te ugledne liječnike, arhitekte, umjetnike, marketinške menadžere, kao i njihove cool dizajnere, kako obilaze grad i njuškaju po hrpama šute, letvi i starih wc školjki, pa se onda sa Cigićima otimaju za rijetki komad Art Decoa. Zamišljam kako na računima Čistoće proučavaju kad se odvozi krupni otpad u centru (to je za stilski namještaj), kada na Trešnjevci (to je za između dva rata), a kada eventualno u Novom Zagrebu ako im je đir neki retro komad iz šezdesetih. Sori koka, nemrem sutra s tobom na kavicu, sutra kopam po smeću u Hebrangovoj...
A ja i dalje ništa. Nije fer.
Možda zato što u naš stančić tako nešto ionako ne bi stalo.
Trebamo veći stan.
Jesam li već rekla da nemam gdje držati odjeću? A čak je, kao i svaka žena, uopće nemam puno.

<	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)

Komentari da/ne?