Frizeraj na kraju svemira

petak, 19.12.2008.

VRIJEME ZA ČAJ!

Potaknuta ovim sivim, hladnim, slinavim vremenom koje navodi na samoubilačke misli (nikada mi nije bilo jasno kako ljudi s mora uspiju preživjeti u Zagrebu, stvarno nije sve u društvenim sadržajima), odlučila sam se na prigodni zimski post.
O čaju.
Odnosno, o čajevima. Raznim!
Definitivno nisam kava-žena. Ja sam štovatelj svih mogućih čajeva. Lakše ih je pripremiti (dobra kava mi se još uvijek više zalomi nego što je produkt znanja i iskustva) i nude, što bi se reklo, puno veće bogatstvo okusa!
Nije čudo što su Japanci i Englezi načinili rituale od njihovog ispijanja. Sjećate se ono u Asteriksu kad Briti prekidaju bitku jer moraju popit čaj?!
Dakle…ako ste istomišljenik... a i ako niste... TEA-TIME!
Iliti, mrvice mojih čajnih iskustava.

Najveseliji čaj. Od cvjetova nevena. Narančasto, žuto, proljetno. Okus nije nešto posebno, ali vizualno je zakon!
Najdosadniji čaj. Definitivno šipak. Nije loš, zdrav je, puno vitamina C, ali baš je dull. Prazan. Nezanimljiv okus. Ne da se usporediti s prirodnim sokom od šipka. Vrlo je sličan i čaj od brusnica. Inače, jeste li primijetili koliko su brusnice trenutno nevjerojatno in? Nema što nema s okusom brusnice. Još malo pa će lansirat i paštete od brusnica i filete tunjevine s brusnicom. Sve za urinarni trakt.
Nego, kad smo već kod čaja od brusnica, to nas dovodi do:
Najveće čajne prijevare. A to su voćni aromatizirani čajevi u filter-vrećicama. Samo dvije riječi: čitajte sastojke. Zašto? Zato što, recimo, Podravkin i Franckov čaj od brusnice sadrže točno 1 % brusnice, dok Cedevitin mislim da nema u sebi uopće brusnice, već samo aromu. Isto je i s borovnicom. Radije onda idem u Encian i kupim nešto što osim okusa i arome ima i barem nekakvo popratno blagodatno djelovanje.
Općenito osjećam lagani prezir prema čajevima u filter vrećicama, premda ima i onih fensi šmensi čajeva u nježnim svilenim piramidalnim vrećicama koje su toliko fine da ti ih je bed uopće stavit u vodu. Ipak, nije to to. To je kao seks s kondomom u usporedbi sa seksom bez istoga. Samo gore. Jedina im je prednost što se ne moraju procijediti (sve što se zaprlja mora se i oprati, manje suđa, manje posla) i što ne moraš uvijek zjakati okolo na što ćeš odložiti onaj metalni filter dok iz njega curi po svemu po čemu ne treba.
U principu volim kupovati čajeve u rinfuzi. Ima valjda razlog zašto u 'Kući zelenog čaja' bijeli čaj pai mu tan košta 60 kuna 10 dag, a silver needle (koji nisam probala) čak 150 kuna 10 dag. Kao prvo, oba su stopostotna. A u Cedevitinim filter-vrećicama bijelog čaja ima 55 %. Neće vas niti jedan pomladiti niti izliječiti od raka, ali kad se već pije, onda bi trebalo guštat u pravoj stvari.
Pih, filter-vrećice.
Čaj u književnosti. Prvo što mi pada na pamet je Alisa u zemlji čudesa i čajanka kod Ludog klobučara. Inače, nikako nisam voljela tu knjigu kad sam bila mala. Bila mi je daleko previše nadrealna. Sad se spremam ponovo je pročitati u originalu, možda je stvarno kvaka u jezičnim igrarijama gospodina matematičara i navodnog pedofila. Ali veselim se filmskoj verziji Tima Burtona gdje bi Ludog klobučara trebao igrati Johnny Depp. Nikako da mi dosade te njegove oh-kako-sam-opičen-nadrealan-i-gotičan uloge. Gdje će ti Johnny dosadit, uvijek ga je lijepo vidjeti. Jedino gdje mi je dosad stvarno, ali STVARNO išao na živce je bio 'Charlie i tvornica čokolade', valjda zato što tamo i izgleda ko imbecil.



Najbizarniji čaj. U vrlo uskoj konkurenciji bio je Genmaicha, zeleni čaj sa poprženim zrnima riže koji ima izrazit okus po dimu. Ali onda ga je potpuno pomeo čaj od islandskog lišaja. Čaj od islandskog lišaja je vrlo, vrlo svijetle boje i ima okus i aromu kakvu bi otprilike imala suha morska trava koju more izbaci na žal, da je netko stavi u vodu i prokuha. Naravno, nešto što je tako oporo i, ne okolišajmo, pomalo gadnjikavo, mora biti zdravo sve u šesnaest. Ovaj čaj, barem iz mog iskustva, radi čuda za bolno i upaljeno grlo. Ujedno je riječ i o najtajanstvenijem čaju, barem kad se radi o onome od Holyplanta. Naime, kad sam pitala za njega u ljekarnama, višekratno sam bila uvjeravana da tako nešto ne postoji. Mislite, sirup? Ne, čaj. Ali to vam ne postoji, ima samo sirup od islandskog lišaja. Ima i čaj, kupila sam ga jednom u Mülleru. Od Holyplanta? Od Holyplanta. (Podozrivi pogled tete magistre.) To vam ne postoji. Kuc kuc u kompjutor. Postoji samo čaj od islandskog lišaja od Subana. Dobro, dajte mi onda njega. E nemamo ga. U vražju mater!
Nažalost, zbog svog bizarnog okusa, čaj od islandskog lišaja imao je sve predispozicije da mi se zgadi u prvim mjesecima trudnoće, što se i dogodilo. Čovjek ne bi vjerovao što se sve trudnoj ženi može zgaditi u tom razdoblju. U to spadaju, ni krive ni dužne, poznate osobe (Serj Tankian), regije (unutrašnjost Istre), knjige (zbirka kratkih priča hrvatskog SF-a), gradovi (Graz) i mrežni servisi (Facebook). Pa nije ni čudo za čaj, ne?
Ajmo dalje.
Najljepši čajnik. Ima Alessi dobrog dizajna, kako neće kad je za njih dizajnirao svatko tko je netko, ali ja i dalje najviše volim varijacije na ovu klasiku, koje koštaju barem soma kuna i nitko se normalan ne bi usudio to uopće staviti na vatru:



Što se sve može dogoditi kada naručite čaj s mlijekom. Kod nas u bircevima ne znaju poslužiti čaj s mlijekom. Pritom ne mislim uopće na sve one finese o kojima raspravljaju čajni frikovi, tipa uništava li mlijeko neke korisne tvari u čaju, kao i različite škole mišljenja treba li prvo uliti mlijeko ili prvo čaj. Btw, u Engleskoj (gdje drugdje?!) je to navodno indikator klasne pripadnosti, u smislu da šljakeri prvo stavljaju mlijeko, a srednja i viša klasa prvo čaj. Zašto? Zato što je nekoć porculan bio jedini materijal koji je mogao izdržati kipuću vodu, a porculan je bio skup i imali su ga samo imućniji. Ovi siromašniji su morali nekako prethodno ohladiti čaj. Ha!
Ja stvarno obožavam crni čaj s mlijekom, bez obzira što išlo prvo (Twinings Ceylon Tea, mmmmmmm) i živcira me kad u bircu umjesto njega platim smeđu vodicu. To je valjda slično pokori koju proživljavaju svi ljubitelji turske kave kad moraju pit onu kavu u avionu, ne znam. If this is coffee, bring me some tea, but if it's tea, bring me some coffee. Ali sve je to mila majka prema sljedećoj istinitoj situaciji. Mjesto radnje: birc, srećom sam zaboravila koji, ali u Zagrebu. Ja naručim čaj s mlijekom, konobar se malo stilta i digne obrvu, ali ok. Nakon par minuta nosi on meni čaj s mlijekom. A čaj od šipka.
Nakon toga uvijek prvo pitam: imate li CRNI čaj?
Još sam dobro prošla, mogla je bit kamilica.

Čaj na filmu. Kad na IMDb-u ukucate tea, dobijete 127 naslova, među kojima najviše pažnje plijeni 'Nude Bondage Tea Party', koji čak nije pornić već avantura, barem tako piše. Ja bih svakako od srca preporučila japanski 'Okus čaja', koji zapravo nema veze sa čajem, ali pokazuje kako je moguće napraviti film koji je potpuno zen, a da u njemu nema samuraja, hramskih vrtova, pa čak ni nešto previše lijepih krajolika. (Dobro, mislim da ima izmjene godišnjih doba, ali ne sjećam se dobro.) U svakom slučaju, ima jedna curica koja se želi naučiti savršeno prekobacivati, i jedna mama koja crta stripove, i jedan jako cool dida, i jedan dečko zaljubljen u kolegicu iz škole. I last but not least, duh mrtvog yakuze koji se neće smiriti dok mu se ne očisti govno s lubanje.
Kako je najbolje piti čaj. Ujutro u krevetu ili na kauču s dobrom knjigom, dok vani pada snijeg (eh, fali kamin). Dobra knjiga nekako ne ide uz kavu. Za kavu su novine. Navečer ušuškan u krevetu uz dobar film dok vani pada kiša. Popodne s frendicom koja je došla ispričati nečuveni trač. Polagani ritual pripremanja i pijenja čaja savršeno paše uz polagani ritual dobrog prepričavanja trača. Ovako nekako: daj da čujem (polagano namakanje filtera ili vrećice). Što? Pa ono što si mi rekla da ćeš mi reći. Aha… Isuse, nećeš vjerovati. Daj reci! Joj evo, samo da odgovorim frendu na poruku. (Cijeđenje filtera ili vrećice.) Ali nemoj nikome reći, ok? Barem zasad. Stvarno nemoj, ja ću najebat. Neću, kunem se preko groba. (Sipanje šećera ili meda.) Jel ima veze s Martinom? Pa, da i ne. U biti, radi se o Goranu. Nije valjda…? Gle, mislim da znam što ćeš mi ispričati, Goran i Martina su… Ma nije, još gore. Ma daaaaaaaaa? (Dodavanje limuna, ruma ili mlijeka.) Ma nećeš mi vjerovat, kad ti kažem. Slušaj. (Otpijanje prvog gutljaja. Još je malo vruće. Trač službeno počinje. Klimaks.) E al pazi, lako da je to sve… Kaj, ima još? Ma nije ti to još ni pola priče. (Drugi, veći gutljaj, temperatura savršena.) Itd. Ajde, nemojte sad glumiti da vi ne volite dobro ispričan trač.
I za kraj, apsolutno u blagdanskom duhu, stara irska mudrost (a čija druga):

May you always have walls for the winds, a roof for the rain, tea beside the fire,
laughter to cheer you, those you love near you and all your heart might desire.
Ej-men.

P.S. Kako to da, bez obzira o kojoj temi pišem, u izborniku NIKADA nema kategorije koja bi odgovarala? Možda da ovo stavim pod gospodarstvo... ili ICT...

<	prosinac, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)

Komentari da/ne?