Zvjezdani šapat Duše

petak, 26.09.2014.

Kad oblaci prođu



Autor slike: meni nepoznat

S vremena na vrijeme
Duša pusti korijenje od tuge
Ništa manje lijepo, meko poput pijene
U dubinu tone, kroz unutarnje razgovore duge

Pitanja se nižu
Listaju se stranice prošlih vremena
Odgovori neprestano stižu i stižu
Putuju kroz tijelo, od pete do tjemena.

A negdje, u predjelu grudi
Gdje čovjek osjeća pulsiranje duše
Nova iskra spoznaje kao da se budi
Neki novi vjetar oblake raspuše

Koji su mekoćom svojom, na srcu zastali,
Želeći u neprolaznost, prolaznost pretočiti,
Pa se čini, kao da su osjećaji na trenutak zaspali
Jer dušu su tugom uspjeli zatočiti.

Bljesak munje, tutanj groma
Oblak bijeli kad izusti
I bez štete, krša, loma
Suzni kristal na dlan spusti

Tko šalje oblake, od kuda naviru?
Gdje kišne kapi nestaju?
Gdje mjesto je, na kom vječno izviru?
Kako mala luč, sunčev sjaj u sebi krije,
Energija kada teče, dušu ljubi, tijelo grije.

Kad oblaci prođu
I luč, u suncu sebe prepozna,
Oblake pozove neka opet dođu
O tajni životnoj, još htjela bi da dozna…

- 09:21 - Komentari (0) - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30