Zamolila sam anđele...
Autor slike: meni nepoznat
Zamolila sam anđele da pjevaju dok snivam
Našu staru, znanu pjesmu,
Ja bih da uživam…
Neka šapću mi na uho najmilije riječi
Našu staru, znanu priču
Njome most ću preči…
Šetat ćemo livadom koja svjetlom sjaji
Na njoj kao cvijeće rastu meki zagrljaji
Buket jedan ponijeti ću da ga dalje dijelim
I mirisom njegovim bolesnike cijelim.
Zamolila sam anđele da pjevaju dok sanjam
Našu staru, znanu pjesmu
Ja bih da uranjam…
U duboke vode koje svjetlom sjaje
Gdje školjke kao biserje, kriju zagrljaje,
Jednu nisku sedefastu, ponijeti ću kao dar,
Poklon što ga meni šalje, moj anđeo čuvar.
Zamolila sam anđele da pjevaju dok se budim
Našu staru, znanu pjesmu
Ja bih svemu da se čudim…
Sjajnom zviježđu neba noćnog
Najmrklijoj tmini
Okusu soka voćnog
Labuđoj bjelini
Mržnji koja život ruši
Gužvama na stadionu
Razigranoj dječjoj duši
Putniku u avionu
I još mnoštvu stvari raznih
Razgovora pustopraznih
Svemu što me udaljava,
Približava samoj sebi…
Zamolila sam anđele da pjevaju često
Našu staru, znanu pjesmu
Barem jedan ton u meni, nek' pronađe svoje mjesto
Titranjem svojim budi me dok snivam
U buđenju duše, ja bih da uživam…
|