Zvjezdani šapat Duše

petak, 31.08.2012.

Molim božansko u sebi...



Autor slike: meni nepoznat



Ako svađom dokazujem da postoji strast
Onda molim božansko u sebi:
Razbaštini me ljutnje,
U naručje tvoje, ja predajem svu vlast.

Ako udarcem dokazujem svu svoju snagu
Onda molim božansko u sebi:
Razbaštini me sile,
Iz naručja svoga, podari mi energiju blagu.

Ako grubom riječi dokazujem britkost svog uma
Onda molim božansko u sebi:
Razbaštini me te oštrine,
U naručju tvom, nek' zatitram k'o harfina struna.

Ako zaboravom prikrivam svoje neznanje
Onda molim božansko u sebi:
Razbaštini me straha,
Kroz naručje tvoje, nek' ispuni me Ljubav
Nek' obasja me Znanje.
- 10:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.08.2012.

Igra bez granica 16...




Autor slike: meni nepoznat
- 19:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 17.08.2012.

Pita li...?





Foto: Odraz neba u vodi / Košarić Željka - Safiris



Pita li izvor potok: možeš li šumom teći?
Na meni je da srce otvorim
Kroz žubor vode, o postojanju, sve ću ti reći.

Pita li sunce oblak: možeš li na kratko pored mene stati?
Na meni je da svjetlost ponudim
Svojim ću zrakama, kroz tebe ja sjati.

Pita li vatra vulkansku lavu: možeš li vrelija biti?
Na meni je da u tebi ključam
Kroz pepeo i prah, o prolaznost, svijetu ću govoriti.

Pita li vjetar lišće: možeš li bez mene letjeti?
Kroz lahorast veo nježnost ću dati
Uz moj ćeš zagrljaj, mekše na zemlju sletjeti.

Pita li zemlja stablo: mogu li bez tebe plodna biti?
Na meni je da postelju prostrem
Kroz cvjetove i plodove, u meni ćeš zriti.

Pita li zrak sva živa bića: možete li bez mene disati?
Na meni je da plavetnu širinu dijelim
Kroz udah i izdah, o životu ja mogu pisati.

Pita li čovjek čovjeka: jesi li i ti ljudsko biće?
Na meni je da srce otvorim
I kroz ljubav spoznam sebe, kao dio svjetlosne priče.
- 13:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.08.2012.

Rijeka Svjetlosti



Autor slike: meni nepoznat



U bolesničkoj sobi duša jedna čeka
Da povede je sa sobom Svjetlosti rijeka,
Tijelo će odložiti s ostalom robom
Osmijeh i zagrljaj, kao posljednje zbogom.

U ovome životu, jer već drugi na nju čeka,
U koji će je povesti Svjetlosti rijeka
Dušu će odjenuti u dugina ruha,
Ali još vrijeme nije, tamna je noć gluha.

Jutrom kad osvane, kao oproštaj mali
Osmjehnut će se sestri, da joj se zahvali,
Još toliko snage duša joj krije
Svjetlosti rijeka iz očiju se smije.

Kada dođe čas, u visine će krenuti
Na mjesto gdje cvijeće ne umije venuti
Na nježan dodir ruku, i molitvu čeka,
Još trenutak i grli je od Svjetlosti rijeka.

U bolesničkoj sobi, prazan krevet stoji
Tko zna kol'ke duše godinama broji,
I osoblje je dio Svjetlosne rijeke
I stolovi, madraci, plahte i deke.

Sve stvoreno da dušu na kraju podsjeti
Kako život zemaljski prebrzo proleti
I kako svakog od nas, na Izvoru čeka
U zagrljaj da prihvati od Svjetlosti rijeka.
- 17:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 11.08.2012.

Ne čini drugima...



Autor: Visionary Art


Ne čini drugima ljute rane
Životne lekcije možda su im teške
U vlastitim tamnicama godinama čame
Ne znajući kako ispraviti greške.

Ne čini drugim ljudima zlo
Možda su upleteni u vlastite zamke
Upadaju neprestano u muljevito tlo
I krhki su poput lomljive slamke.

Ne čini drugima sve ono,
Što sebi samoj učinila ne bi!
Budi zvonik i svjetlosno zvono
Jer svatko je s razlogom pristigao tebi.

I svatko u sebi luč malenu krije
Koja može prerasti u buktinju strasnu
Možda već spoznaja u dubinama im vrije
I samo traže iskricu, ljubavnu i glasnu.

Ne čini drugima nikakve štete
Niti riječju jednom, mišlju i djelom
Glasnici savjesti na to će da te sjete
Kako bi očuvala auru cijelom.
- 21:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 10.08.2012.

Suptilni veo



Autor slike: meni nepoznat


U suptilni veo odijevam tijelo
Niti su vezene osjećajnim tkanjem
Sve boje slijevaju se kroz svjetlo bijelo
Koje je ispunjeno ljubavlju i znanjem.

I nije da svakoga časa baš blistam,
Povremeno zamute se šavovi nježni
Kao prašnjavu knjigu, tad' samu sebe listam
Tražeći u duši trag kristalno snježni.

Primjećujem tragove na fizičkom tijelu
Kao da vrijeme pečate ostavlja
Da li ću dušu osjetiti cijelu,
U trenutku kad sebe u svjetlosti obnavljam?

Suptilno… bez riječi… a misao teče,
Strastveno… bez traga… u sebi se budim,
Oseka me hladi, bujica peče
Svjež pritok energije, tijelu svome nudim.

A ono prihvaća, zahvalno treperi
Tragovi što netom bili su vidljivi
Šapuću mi potiho: sve ljubavlju isperi,
Ogoli se cijela, kao pupoljak stidljivi.

U suptilni veo odjeni svoje tijelo
Niti poveži osjećajnim tkanjem
Sve boje se slijevaju kroz svjetlo bijelo
A ono je ispunjeno Ljubavlju i Znanjem.
- 21:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 08.08.2012.

Čudne pjesme




Autor slike: meni nepoznat



Čudne mi pjesme zadnjih dana daruješ
Ne snalazim se, ponekad, u njihovom smislu
A u svakom slovu i razmaku caruješ
Držiš me na dlanu k'o pticu pokislu.


Svako slovo s razlogom, na uho si mi šapnuo
Svjetlom svojim povezao u neku skladnu riječ
I zarez, i točku, s ljubavlju si kapnuo
Iscijelio staru ranu, k'o matična mliječ.


Bunar sam od želja, a želja je sve više,
Samo što poželim da zadnja je u nizu,
Na duginim nitima nov dar već se njiše
Kad otvorim ga, shvatim, koliko si mi blizu.
- 20:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 07.08.2012.

Svemiri u meni



Autor slike: Autum Skye;Wisdom of the Ages" 26"x40", acrylic on canvas, 2012




Svemir - Dijete…


Tek rođenoj zvijezdi u sebi se klanjam
Malena je, iskričava, puna novih želja
O dalekim galaksijama u sebi još sanjam
Izvor sam svjetlosni, pun ljubavi, veselja.

Rukama grlim sav nebeski svod
Nevidljivi svjetovi dobro su mi znani
Kristalima snijega gradim svoj svemirski brod
Anđeli me grle kad ležim u tami.

Svijet odraslih ljudi dalek je i mračan
Zašto nitko ne vidi Svemir u meni?
Pitanje do pitanja, kao oblak tlačan
Da l' odgovor ću naći u Svemiru – Ženi?

Svemir – Žena…

Nova znanja putuju, u meni se rađaju
Osvanu, zabljesnu, negdje se zagube
Kao da se svjetovi, u meni, svi svađaju,
Kao da se svjetovi, u meni, svi ljube.

Putnica sam, putujem… izvana, iznutra
Nekim čudnom smjerom povremeno krećem
Gdje bila sam jučer, ne vidim se sutra,
Ovdje i sada, samu sebe srećem.

Svijet oko mene, spiralno se giba
Zašto nitko ne vidi Svemir u meni?
U njemu se osjećam k'o u vodi riba
Da l' odgovor ću naći u Svemiru –Zjeni?

Svemir- Zjena…

Godine ne brojim, vrijeme ne teče
Zjena sam što upila je svjetlost izvana
Mudrost me obasjala kao svjetlost svijeće
Punina iznutra, nikada sama.

Spiralnom se kretnjom oslobađam okova
Svemir u meni, sad Svemir je tvoj
Duša će još pristati uz bezbroj dokova
Vidljivost je nebitna, nebitan je broj.

Putnica sam, putujem… kroz prostor i vrijeme
Udah – izdah, udah… u sebi sad dišem
Slobodna i svjetlosna u Svemiru – Zjene
Prostoru iz kojega sve stihove pišem.

Svemir u meni…

Tek rođenoj zvijezdi u sebi se klanjam
Malena je, iskričava, puna novih želja
O dalekim galaksijama u sebi još sanjam
Izvor sam svjetlosni, pun ljubavi, veselja.

Nova znanja putuju, u meni se rađaju
Osvanu, zabljesnu, negdje se zagube
Kao da se svjetovi, u meni, svi svađaju,
Kao da se svjetovi, u meni, svi ljube.

Putnica sam, putujem… kroz prostor i vrijeme
Udah – izdah, udah… u sebi sad dišem
Slobodna i svjetlosna u Svemiru – Zjene
Prostoru iz kojega sve stihove pišem.
- 20:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 01.08.2012.

Putnici



Autor slike: meni nepoznat



Ti stalno žuriš, ja krećem se polako
Usporavam vrijeme, promatram njegov tok
Kad poželim, ubrzam, činim to lako
Od malena spremna sam na nevidljivi skok.

Duše nam putuju kroz prostor i vrijeme
Susreću se, zaobilaze, sudaraju, mire
Gomilaju, pa razgrću odabrane sheme
Otvorenog pogleda, pa načas zažmire.

Putnici smo nebeski što životom plove
Svjesni, nesvjesni, probuđeni, sneni
Nečiji nas glas kroz tišinu zove;
Ustani, zaplovi, daj se pokreni!

Tempo nije bitan, korak je važan,
Maleni, pa preskok, već galaksijom šećeš
Kad pokrene te svjetlost, on postaje snažan
Kroz vrijeme i prostor ti sad ploviš, plešeš.

Dok ti stalno žuriš, ja krećem se polako
Usporavam vrijeme, promatram njegov tok
Kad poželim, ubrzam, činim to lako
Od malena spremna sam na nevidljivi skok.
- 08:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis moga Bloga

Linkovi

Izvorna mudrost



  • Ne možeš taknuti cvijet
    a da ne uznemiriš zvijezdu

    Francis Thomps






    Pogledaj u nebo i pjevaj
    jer sunce i za tebe
    besplatno sja

    Podijeli svoj kruh
    bolje će prijati
    Podijeli svoju sreću
    i postati će veća

    Volim nebo
    u tvojem srcu.
    Hvala za sve za što
    ne nalazim riječi

    I ti si jedan od anđela
    koje Bog šalje u svijet
    da usrećuje ljude
    da posve tiho,
    ali iz dana u dan
    sade cvijeće sreće
    u živote
    zaboravljenih ljudi

    Phil Bosmans




    Ljubav je jedino blago
    koje se umnaža dijeljenjem

    Mi smo anđeli
    samo sa jednim krilom;
    možemo letjeti jedino
    ako se zagrlimo

    Bruno Ferrero





    Ljubav je jedina sloboda na svijetu
    jer tako oplemeni duh
    da ni ljudski
    ni prirodni zakoni
    ne mogu promijeniti
    njegov smjer

    Halil Gibran


    Svatko je savršeno savršen

    Osho





    Baš kao što rosa pomaže
    rastu cvijeta
    tako i unutarnja
    i vanjska ljubaznost
    potiću rast prijateljstva

    Paramahansa Yogananda




    Rekao sam drvu badema
    brate, pričaj mi o Bogu
    i gle, badem je procvjetao

    Sv. Franjo


    " Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
    Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
    Ne vjeruj zato što je to zapisano,
    Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
    Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
    Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."


    Budha




    Tko ne zna, a ne zna da ne zna
    opasan je, izbjegavajte ga!

    Tko ne zna, a zna da ne zna
    dijete je, naučite ga!

    Tko zna, a ne zna da zna
    spava, probudite ga!

    Tko zna i zna da zna
    mudar je i slijedite ga!

    Konfucije



    ZAMISLI




    Zamisli da nema raja
    Lako je ako pokušaš
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas,
    Zamisli sve ljude
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema,
    Učiniti to teško nije,
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije,
    Zamisli sve ljude
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.

    Zamisli posjeda da nema,
    Ako možeš, to me čudi,
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.


    Preveo:Vedran

    Autor:John Lennon



    Ne možemo činiti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju

    Majka Tereza





    Stvari ne vidimo onakvima kakve jesu, nego onakvima kakvi smo mi

    Talmud






    Za duhovno putovanje postoji samo jedan kraljevski put...ljubav

    Ljubi sva bića ; to je dovoljno

    Postoji samo jedan jezik - jezik srca

    Postoji samo jedna rasa - rasa čovječanstva

    Postoji samo jedna religija - religija ljubavi

    Postoji samo jedan Bog - On je sveprisutan

    Sri Sathya Sai Baba



    Ljubav je izvor mira
    Bog je izvor ljubavi

    Isus