Suptilni veo
Autor slike: meni nepoznat
U suptilni veo odijevam tijelo
Niti su vezene osjećajnim tkanjem
Sve boje slijevaju se kroz svjetlo bijelo
Koje je ispunjeno ljubavlju i znanjem.
I nije da svakoga časa baš blistam,
Povremeno zamute se šavovi nježni
Kao prašnjavu knjigu, tad' samu sebe listam
Tražeći u duši trag kristalno snježni.
Primjećujem tragove na fizičkom tijelu
Kao da vrijeme pečate ostavlja
Da li ću dušu osjetiti cijelu,
U trenutku kad sebe u svjetlosti obnavljam?
Suptilno… bez riječi… a misao teče,
Strastveno… bez traga… u sebi se budim,
Oseka me hladi, bujica peče
Svjež pritok energije, tijelu svome nudim.
A ono prihvaća, zahvalno treperi
Tragovi što netom bili su vidljivi
Šapuću mi potiho: sve ljubavlju isperi,
Ogoli se cijela, kao pupoljak stidljivi.
U suptilni veo odjeni svoje tijelo
Niti poveži osjećajnim tkanjem
Sve boje se slijevaju kroz svjetlo bijelo
A ono je ispunjeno Ljubavlju i Znanjem.
|