Snovi u Ljubičastom
U noćima tihim kao što je ova
Mjesečina istkala je ljubičasti plašt
Prepun je niti izvezenih od snova
Pomalo varljiv, pomalo tašt ...
Nitko nema na ovome svijetu
Zagrljaj veći od mjeseca puna
Uživa kad ljudi kude mu sujetu
Jer iz toga zatitrat će melodijom struna ...
Opjevat će ga pjesnik,
Slikar kistom oploviti će mjesečevo platno
U tajnosti će ljubavnici sljubiti svoj lik
Ljubičasta boja zaiskrit će zlatno ...
Izmamljen je uzdah samotnoga bića
Spavaćica je zvjezdana skinuta sa tijela
Zrakasta mjesečina ljubičastu priču priča
Putujući leđima kao Amorova strijela ...
I snovi naviru, po žilama teku
Prizivaju zagrljaj što u zaboravu leži
Tijelo uranjaju u mjesečevu rijeku
Rijeku koja prema uzglavlju ubrzano bježi ...
Okret malen i san je odnesen
U zaborav potopiti će ljubičasti san
Mjesečev je dodir u trenutku raznesen
Posteljinu nam gladi tek rođeni dan ...
|