Budućnost

Ne..ne želim vidjeti Budućnost
Čak i onda ako otvore se,
Samo za mene ta Vremenska Vrata,
Ne...ne želim to...jer Strah je veći
I uvijek se pitam...Tko je Taj...
Što nam svima broji otkucaje
Životnoga Vremenskoga Sata.
A onda opet...Hrabrost progovori
Ili Ludost jednog još luđeg srca...
I ruku skidam sa očiju svojih
A budućnost Vječnim Plamenom gori
I ja osjećam da sam sve bliže...
Nadomak sam ... Osjećaja Tvojih.
Vidim...i Osjećam...
Nešto Važno u Plamenu Piše
Tek pročitam Prvu Riječ...kad...
Neka Svjetlost rečenicu izbriše.
Glas odjekuje u daljini...
To je Poziv Onostranog Svijeta,
Pitam se da li to je Poziv...ili Ukor...
Mojoj Duši što Sudbinu ometa.
Sjećanja se tada jave...
Na Prošlost...na Ljubav...
Na Tugu ...na Sreću...
Na Prijatelje...Strance...
Na sve meni poznato...
I na Nepoznato...Neznance...
I otkrivam Ja u Sebi...nešto Novo...
Avanturu što Životom se zove,
Koju proživjeti ne bih znala
Jer Sadašnjost je Poklon Duši
Što Sudba ga je sama dala.
Ne...ne želim vidjeti Budućnost
Želim biti Sad i Ovdje...
Ma koliko to je bolno ... ili lijepo...
Budućnost neka bude Tajna...
I kročiti ću u nju slijepo...
Vjera će mi biti Pratnja...
Ljubav Plašt moje Duše...
Misli moje Slobodna Krila...
Da...Ja živim u Sadašnjosti...
Tu Prošlost se sa Budućnostli slila.
Jer dok pišem ovaj stih...
I...
U Prošlosti ga ja ostavljam....
Tebi što ga sada čitaš...
Osjećaje svoje u Budućnost ja javljam.
Prelijepa je ova Igra
Našeg Vremenskoga Stvoritelja...
U Budućnost da se pletem...
Ne...to više nije moja Želja.
|