Lolek i Bolek
Lima moj, baš sam sretna zbog tebe :-)
Govorim ti da smo ko Lolek i Bolek hahaha! I samo da znaš, Lolek i Bolek su bili potpune suprotnosti iako ti tvrdoglavo tvrdiš suprotno i uvjeravaš svijet kako smo iste. Nismo :-) Dok se ja ne dam sa svog puta uporno trošeći razvezane najdraže mi starke, u isto vrijeme ti čvrsto ostavljaš trag koračajući u svojim raznolikim štiklama :-)
A kad nas noge zabole od svega, samo nas dvije znamo tako polako, bose, korak uskladiti.
Tako se lijepo pratimo da nas je milina gledati. Meni barem. A znam da je i tebi.
Nisam samo sigurna koja je Lolek a koja Bolek. Znam da je Lolek bio visok i spretan a znam i da bi nas obje htjele baš to biti.
Lolek je uvijek lijepo počešljan i šiškice se nikad nisu micale. On je još i sav uspravan i važan. To bi onda valjda bila ti
:-) E, a Bolek je mali šlampavi u običnoj bijeloj pamučnoj majčici i brate al je sav zvrkast i radostan. To bi onda valjda bila ja. :-)
E i Bolek je uvijek bio sklon neobičnim nepodopštinama pa je tako uspio izazvati bika s crvenim luftićem na moru i našao se u straaašnoj opasnosti hahahhahaha Znam da si jedna od samo troje ljudi koji znaju razumijeti crni humor koji se krije iza ove pošalice :-) Zato si moj Lima :-)
Kako god, svugdje su ti Lima moj, skupa taj Lolek i Bolek. Prate se kroz sve dobro i loše. Ma i idu si na živce i dure se i rade si spačke. Svaaaašta. Ali na kraju ni jednom se ne dogodi ništa a da drugi nije dio toga.
Ma baš sam sretna zbog tebe i tako sam ponosna na tebe da ti riječima to čak ne znam opisati. Znam koliko ti znači ovaj korak i znam što ti on sve predstavlja. Ovaj uspjeh je simbol mnogih stvari u tvom životu. I zato sam još sretnija.
Naravno da sam sad već i beskrajno razigrana pa se zabavljam mislima i maštarijama o svemu što te tek još čeka. Jer draga moja, ovo je samo prvi korak u nizu koji čeka samo na tebe. Samo na tebe. Tvoj put. Tvoj život.
Možda će nekada ličiti na naše kilometarske šetnje uz more koje smo nekada provele pričajući o životu, o snovima, o strahovima, o nadama.
Vjerojatno će nekada podsjećati na trčanje s vlaka na vlak na putu do Amsterdama. Sigurno će biti i još strašnih valova poput onih zbog kojih si cuclala limun ali si nakon toga zaplivala najljepšim morem na svijetu.
Vjerujem da će na tom putu biti i sunca iz Trogira i Rječke bure ali i veselja s Bačvica.
Želim ti slobodu, sanjivost i čaroliju Dugog otoka.
Ma želim ti i histeriju New Yorka kojeg toliko priželjkuješ.
Kamo god nas životi odveli, na kakva god putovanja se odvažile i kakvi god nas dani čekali, lijepo je već sad unaprijed vjerovati da ćemo jedna drugu uvijek pratiti. Nikada se ničega ne trebamo bojati, jer znamo da ćemo si baš uvijek kad zatreba nekim čudom u tom trenu ruku pružiti, i hrabrost zapakiran u osmjeh pokloniti.
Gdje jedna živi, druga ima dom.
ako nam se 2011. ponekad činila ovakva:
mislim da s punim pravom možemo krenuti u 2012. koja bi trebala izgledati otprilike ovako:
uživajmo :-)
|
