Pismo tebi, voljena moja
di si ti
Još uvijek sam vjerna velikim idejama. Dobro, moram biti iskrena: nije to baš lako :-).
Ipak, ostajem odana velikim idejama, velikim istinama, velikim snovima, iako sam svjesna težine i rizika pri življenju takvog života. Svakodnevno nailazim na mamce koji mi nude lakši put. Još nisam pristala. :-)
Vjerujem da smo upravo mi sami najjači u odnosu na nas same. Doista vjerujem da, bez obzira što nas snašlo, možemo promijeniti svoj život nabolje. Znam i da je najteža stvar na svijetu naći načina kako to postići. Znam da je nekada odvratno teško.
Ti si moja najbolja prijateljica. Znamo se oduvijek. Živimo zajedno oduvijek. Spavamo skupa. Odavno smo našle zajednički jezik istine i živimo u ljubavi. Zajedno smo sanjale, dijelile smo sve tuge i radosti, zajedno rušile i ponovno gradile. Samo ti i ja smo znale da nismo skinule šminku prije spavanja :-) Samo ti i ja smo znale da imamo puknutu čarapu ispod haljine i molile Boga da se rub ne digne previsoko i da tajna ne bude otkrivena. Samo ti i ja smo znale da me nije strah dok su se ostali pitali jesam li zaista toliko hrabra. Samo ti i ja smo bile sigurne u odluku u koju su svi sumnjali. Samo ti i ja smo znale kad se samo bezveze inatim a kad mi je nešto važno pa ni pod koju cijenu neću odustati. Samo ti i ja smo znale da me baš briga dok su mislili da mi je stalo.
Samo ti i ja smo znale da sam stala i na neko vrijeme - nestala. Samo ti si znala da me nema. A svi su mislili da sam tu.
Di si sad? Kamo si otišla? Doma te nema, ali ključeve si uzela sa sobom. Nisi do mora otišla, tamo ni ne možeš bez mene. Nisi u poslu zaglavila. Nema te u knjižarama ni knjižnicama. Nisi ni u novi komad svijeta otputovala da bi se odmorila. Nema te u društvu dragih nam ljudi, i tamo sam te tražila. Ideš mi na živce ... vrati se :-)
Rekla sam ti da moramo dalje. I znam da ti se učinilo kao da krećeš u minsko polje. Činilo ti se kao da se sve raspalo. Dozvoljeno nam je slomiti se, dušo. Smijemo dodirnuti i samo dno. Ma prirodno je i izgubiti se malo. Ali moramo moći vjerovati (barem sramežljivo i intimno bez glasa) da se zaista možemo ponovno naći i krenuti dalje jednim dobrim, boljim, svojim, ma ako treba i novim putem.
Znaš da ne volim kad ljudi govore "tražim se". Ma di se tražiš, dušo? U kojem gradu se tražiš, na kojem kraju svijeta misliš da ćeš se naći?
Kako uopće znaš gdje si? Kamo čovjek može otići a da bi se onda, tražeći se, opet našao?
Ja te volim. Trebam te. Želim te. Super mi je s tobom :-) Vrati se. Dalje ćemo skupa. Nemaš se gdje drugdje tražiti nego ovdje. U meni. Tu si. Točno takva kakva trebaš biti. Prekrasna, neobična, hrabra, smješna, skromna, mirna, sabrana, pospana, velikih očiju, mali hedonist, romantična, dramatična, jednostavna, blesava, moja.
"Učini zadovoljstvo radoznalom srcu mom", dođi pa idemo zajedno dalje kroz svijet svoj ... Voljena moja, ovdje si.
Uskoro ćemo do mora, dušu počastiti. Pričat ćemo i sve ćemo se dogovoriti.
Znam, vratila si se. Tiho si ali ovdje si. Baš si me preplašila da si nestala. Nisi, samo si se sakrila.
Voljena moja :-) Tu si :-)
|
