Istine jedne Sablje

ponedjeljak, 02.01.2012.

Veli Rat - More

MORE

Kažu: "naš je smisao, nogama biti čvrsto na zemlji, srcem u oblacima, a očima iznad oblaka!“
Ja bih rekla "naš je smisao, nogama biti čvrsto na zemlji, srcem u oblacima, i s morem u očima".

A sada, bez razmišljanja, naivno i nevino potpuno povjerujte sljedećim izjavama, jer nikad ozbiljnija nisam bila:

More me sinoć uspavalo :-)
More me jutros budilo :-)
More me noćas grlilo :-)

Sama činjenica da sam na svjetioniku vam je dovoljna da zamislite beskrajnost mora oko mene.
Najdraži komad apartmana je prozor u spavaćoj sobi kroz koji ne vidiš ništa osim mora kojem nema kraja.
Kamo god vani da krenem, more mi je blizu. Prati me. Stalno. Skroz. Priča samnom, haha ha ha ha ha šalim se sad malo,
ali zaista, more je nešto što ovdje nikad ne nestaje i nigdje ne prestaje.

Sinoć sam legla u pomalo hladnu sobu umorna od nespavanja u Zagrebu, od puta, od oduševljenja svim što mi se događalo. Namjera mi je bila dobro se naspavati kako bih se ujutro ranije (to meni znači u 9) ustala i imala doista cijeli dan pred sobom. Ležala sam oko sat vremena i činilo se kao da sam zaspala (sad iz ove perspektive) ali sam se odjednom ulovila da zapravo samo ležim zatvorenih očiju, mirna kao nikad i da
s onim blesavim osmjehom na licu slušam ..... slušam more.
ej, slušam more.
Kao da mi nešto priča.
Kao baš meni.
ha ha ha ha
I slušam i ne vjerujem.
Zvuk ljepši od ičega što sam ikad čula! :-) Samo more.
Nema vjetra. Nema nekih drugih bića. Nema ničeg. Samo čuješ more. Stalno.
Toliko je blizu da ga stalno čujem. I slušam...
I ne želim zaspati jer ako zaspim, neću ga više čuti. Straaaašno :-)))))))) Kakav osjećaj!
Zaista, bez imalo (spisateljskog ha ha ha) pretjerivanja: bili smo samo more i ja.

Zaspala sam. S osmjehom na licu. Moje more me uspavalo najnježnije i najljepše što je znalo.
Budila sam se samo jednom oko 3. Sjela, zapalila i slušala ga. Bože sveti! I opet zaspala s osmjehom i u miru.
Probudili su me dan i more oko 9. Samo sam ležala i slušala. I ponovno ga čula kao da mi ljubav leži u krevetu skroz blizu do mene i šapće mi najljepše riječi i grli me toplo i nježno. More ....
___________________________________________________

Cijeli je dan protekao u znaku mora. A bome i večer :-)
Šetnja kraj mora. Pogled na more. Pogled s mora na svjetionik. Čitanje kraj mora. Sve do navečer kad je počela svađa. Svađa Mora i Vjetra od koje se i Nebo rasplakalo.
Da, počela je kiša ali nitko nju ne čuje koliko se ovo dvoje dere :-) Vjetar i More. Vjetar urla, krili rukama borova, udara i ne prestaje. A More odgovara svom snagom i ne da se.
I tako cijelu večer. Dok vani traje svađa ovo dvoje strastvenih ljubavnika, ja na toplom sjedim na prozoru sobe i pokušavam čitati. Ometaju me i misli mi bježe. Oči odlaze prema moru.
I tako sve dok nisam utonula u knjigu na nekoliko sati.
Prepuštam se toplini i miru i snu koji me lagano lovi.
Očekujem da se ovo dvoje vani do jutra pomiri. Da me u novom danu dočekaju u ljubavi :-)
I Vjetar umoran od ove vike, nek spava dugo dugo. A da mi moje More nježno kaže "dobro jutro" :-)

- 10:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>