petak, 27.01.2006.
Neš ti komplimenta...
Evo jednog komentara na moju kolumnu Sve i svašta na Osijek031.com portalu:
Djevojko draga, još si mlada, i sto ćeš se puta u životu još razočarati.
Tzv. prijatelji koji to nisu, roditelji od kojih očekuješ savršenstvo, susjedi koji zabijaju nož u leđa, prevrtljivi suradnici na poslu - ulizice, lijenčine, i zavidni under-achieveri, a da ne govorim o političarima koji okreću ploču svakih 4 godine...
Od svih njih mi to tražimo ONO ŠTO NI SAMI NE NUDIMO, i tražimo da budu ONO ŠTO NI SAMI NISMO.
Iluzija je da si ti bolja od drugih. Subjektivnost ti ograničava da uvidiš vlastite mane, vlastite pogreške i nesavršenosti.
A izlaz iz svega je upravo ono čega se groziš i po čemu bezrazložno pljuješ - a to je ljubav.
Ne tjelesna, ne fizička ljubav, ne zaljubljenost, nego prava ljubav.
Ljubav je JEDINA vrijednost u životu, i spašava te da ne padaš uvijek iznova u depresiju, mržnju prema drugima i samome sebi.
Jednom kada ti najbliži okrenu leđa najlakše je zamrziti ih i njima okrenuti leđa, no tako rušiš most za mostom i ostaješ SAMA, zatvoren u čahuru "nitko me ne voli, nitko me ne razumije, nitko me ne prihvaća". Puno je teže oprostiti, i ljubiti iznova, ljubiti prvi, ne čekati da onaj drugi napravi prvi korak.
No, vjeruj mom iskustvu, na kraju se ti isti ljudi vraćaju tebi, i gradite novo prijateljstvo. Naravno, ako nisi srušila most.
A sve samo zbog radi prve rečenice što me nasmijala do suza... (shmrtz) ;-)
