petak, 30.12.2005.
Što je opsesija?
Kad nekom uporno pokazuješ ljubav? (a on više ne respondira) to je opsesija?
A kad se plače, slini i vrišti u telefon, to nije opsesija?
utorak, 20.12.2005.
Jebo laznjake
Evo gledam te komentare ispod teksta tu dolje...
Svi se nesto busaju u prsa romantikom...kako imaju srce, kao svi su za ljubav, kao svi bi rado osjecaj... Mozda vi ovdje i imate....ali brijem da u real zivotu nema puno takvih.
Sve vam se dragi moji, svelo na materijalizam, na interes, na cilj. A do interesnog cilja koji zele u materijalnom svijetu iliti koji zele materijalizirati, dolazi se preko leseva, gazenjem tudjeg ponosa, pljuvanjem u lice, bacanjem pijeska u oci, laganim treptanjem ocica, zbunjenim smjeskom i glumom naive...
Lazima...
Svojevremeno sam saslusala jednog frenda koji je tada bio u nekom badu iako mi je to bilo do jaja naporno i nezanimljivo dok je pricao kako ga nitko nije zagrlio pola godine....poslije, kad sam ja bila u badu mi govori kako nije on rame za plakanje nek si nadjem nekog drugog...i zateknem ga gdje se bahato grli sa pola grada...
Ili ona frendica koja me cimala mjesec dana da idemo na kavu, a onda kad napokon pristanem - nema vremena
Ili onaj moj susjed...prica svima kako nema curu i ne zeli vezu, a svi znaju da ima neku ko fol bez obveze. Zapravo ONA ima vise takvih s kojima to radi, a on to ne zna -pa radi nje ne treba nikog cak ni za spiku, ni za druzenje ni za izlaske - da je ne bi uvrijedio ili izgubio (!)...
Ma sjeban nam je svijet....zlo mi je od silnog licemjerja...
Ljubav prema bliznjem i romantika, zagrljaji i fine nijanse osjecaja su krepale.
Eto, napises jednu stvar, a onda svak od njih shvati po svom...Nitko ne razumije pročitano...ko da je razumijevanje procitanog u predmetu hrvatskog jezika bio planetarno nedostizna fikcija.
Ni ovo nece shvatiti pola onih koji citaju...ja sam eto ta koja je drugacija, ja sam ta koja nije tolerantna, ja sam ta koja ne razumije.
Ma fak of.
I ne, NEMAM PMS. Pisem ovo jer mi se ZAISTA povraca od laznjaka i pokvarenjaka.
petak, 02.12.2005.
Mozak ili srce pitanje je sad
Dugo sam bila uvjerena da inteligencija dolazi iz glave...mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i korištenja apstraktnih pojmova, i korištenja znanja za snalaženje u okolini. Onda se lijepo snađeš, ćopiš nekog levata i slomiš ga u korist onog što ti paše ili sa par "apstraktnih" pojmova dođeš do konkretnih rezultata ili se snađeš preko tate, strica…whatever…
S tom definicijom ispalo je da je većina ljudi inteligentno, jer ispunjavaju bar dvije od navedenih odrednica ove definicije…Ako ništa drugo bar imaju glavu.
Jebate…a glupih na kamare….i uspijevaju…
Teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Čak je dokazano da je inteligencija kombinacija urođenih karakteristika živčanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem...bla, bla, bla…
Neš ti…uzmeš lijepo test inteligencije, izmjeriš kvocijent inteligencije – IQ (iako nesavršeno) i na taj način ti je determiniran uspjeh osobe u određenom društvu...
…Ma da ne bi.
Mehanizmi pretvaranja intelektualne sposobnosti u društveni uspjeh više su zagarantirani povećim sisama ili raširenim nogama nego onim što imaš u glavi.
Ima hrpa ljudi koji usprkos akademskom statusu još uvijek sjede na zavodskim listama za zapošljavanje, jer im se bad raskopčati, jer nemaju tatu na položaju ili nemaju love da si kupe radno mjesto.
Stari Egipćani vjerovali su da je SRCE središte inteligencije, a ne samo emocija. Kak su ti Egipćani bili mrak. Baš mi se to sviđa, ako ništa drugo, ono bar za utjehu.
Vađenje kompletnog mozga tijekom mumifikacije pokazuje koliko je mozak bio malo važan za njih. Kad se sjetim koliko ih ima glavu, sklonija sam povjerovati u mudrost starih Egipćana…
U srcu je ono što imamo ili nemamo, a ne u glavi.
[www.osijek031.com by me]
