Evo gledam te komentare ispod teksta tu dolje...
Svi se nesto busaju u prsa romantikom...kako imaju srce, kao svi su za ljubav, kao svi bi rado osjecaj... Mozda vi ovdje i imate....ali brijem da u real zivotu nema puno takvih.
Sve vam se dragi moji, svelo na materijalizam, na interes, na cilj. A do interesnog cilja koji zele u materijalnom svijetu iliti koji zele materijalizirati, dolazi se preko leseva, gazenjem tudjeg ponosa, pljuvanjem u lice, bacanjem pijeska u oci, laganim treptanjem ocica, zbunjenim smjeskom i glumom naive...
Lazima...
Svojevremeno sam saslusala jednog frenda koji je tada bio u nekom badu iako mi je to bilo do jaja naporno i nezanimljivo dok je pricao kako ga nitko nije zagrlio pola godine....poslije, kad sam ja bila u badu mi govori kako nije on rame za plakanje nek si nadjem nekog drugog...i zateknem ga gdje se bahato grli sa pola grada...
Ili ona frendica koja me cimala mjesec dana da idemo na kavu, a onda kad napokon pristanem - nema vremena
Ili onaj moj susjed...prica svima kako nema curu i ne zeli vezu, a svi znaju da ima neku ko fol bez obveze. Zapravo ONA ima vise takvih s kojima to radi, a on to ne zna -pa radi nje ne treba nikog cak ni za spiku, ni za druzenje ni za izlaske - da je ne bi uvrijedio ili izgubio (!)...
Ma sjeban nam je svijet....zlo mi je od silnog licemjerja...
Ljubav prema bliznjem i romantika, zagrljaji i fine nijanse osjecaja su krepale.
Eto, napises jednu stvar, a onda svak od njih shvati po svom...Nitko ne razumije pročitano...ko da je razumijevanje procitanog u predmetu hrvatskog jezika bio planetarno nedostizna fikcija.
Ni ovo nece shvatiti pola onih koji citaju...ja sam eto ta koja je drugacija, ja sam ta koja nije tolerantna, ja sam ta koja ne razumije.
Ma fak of.
I ne, NEMAM PMS. Pisem ovo jer mi se ZAISTA povraca od laznjaka i pokvarenjaka.
Post je objavljen 20.12.2005. u 20:02 sati.