utorak, 28.12.2004.
"Ljubav daruje samo netko
ko ima dovoljno ljubavi i svjetla
u svojoj duši,
jer samo ljubav
uvijek rađa novu
ili veću ljubav."
srijeda, 22.12.2004.
Moj drug Pajo iz Vinkovaca
Ovo je jedna od mudrih pripovjetki iz PCpera mog druga Paje of Republjik Vinkovci:
Prije neki desetak dana bila na hateveju emisija o alkoholizmu. To me jako
obradovalo, jer mi vec dopizdilo gledat emisije o manekenima i nogometasima
te o nekom glamuru. Sretan sto se neko sjetijo napravit emisiju o nama
alkoholicarima oma sam pohrlijo u obliznju trgovinu nebili kupijo cetrpet
litara ribara te tako prikratijo vrijeme do emisije, a i da ostane koja
litra za emisiju, pa da nebi zedjo dok gledam kako drugi piju u emisiji.
Kad sam doso u trgovinu oma sam sa vrata dreknijo:"Daj cetrpet ribara za
ponjet i litru za ovdje!"
Trgovkinja:"Ne kontam, os cetr il pet ribara?"
Ja:"Givmifajv!"
Cim mi nabacila pet, ja trk kuci i oma sa vrata nagnem jednu, da se ugrijem,
a kad sam uso nagnem i drugu kako bi skratijo vrijeme do emisije.
Vec sam zamisljo sadrzaj emisije:
-biramo badelevog manekena 2004
-najseksipilniji alkoholicar
-alkoholom protiv droge i pusenja
-sta poznati piju
-primjena alkohola u lijecenju raka prostate i gljivicnih oboljenja
-bezmasni ribar pojacan alkoholom samo za ljubitelje
-mali majstor: kako ispec rakiju, a da vam ostane.
Necete vjerovat, a u emisiji nis od toga.
Sjede samo neka matora voditeljica i neki mrki bradonja komu se ruke tresu.
Voditeljica:"Dobro vece i dobro dosli u emisiju alkoholizam bolest
danasnjice i sutrasnjice. U emisiji cemo govorit o stetonosti alkohola na
muskarceva jaja, te tragedijama u obiteljima izazvane alkoholom, trpnji zena
od strane muzova alkoholicara i obratno. Cijenjeni gledatelji i vi se moste
javit sa vasim komentarima u emisiju na broj tel.666, a cijena 34.84 kune
bez pedeveja jer je pedeve uracunat.
Sa nama je u studiju i docent mr.prof.dr Hemorojid Suljic-Pucko. I prvo
pitanje veceras je upuceno vama:Mozete nam nes rec o povijesti alkoholizma?"
Docent mr prof dr Hemorojid Šuljić-Pucko:"Znate..ovaj...poznato
je..jel...jos dok covjek nije siso sa drveta i posto homosapijens..ovaj..on
je, odnosno taj isti, jel, jeo fermentirano voce koje je dovodilo do,
znate,jel, dakle,alkoholiziranog stanja muzjake te time
izludjivali,jel,znate njihove zenke, a i u bibliji, jel, Eva je dala Adamu
jabuku koja je vec bila fermentirala. A u starom Rimu dvijetisuce godina
prije Bozica....."
Voditeljica:"Izvinite sto Vas prekidam imamo nekog na liniji. Halo! Dobar
dan, dobro dosli u emisiju o stetnosti alkohola. Izvolte!"
Gledateljica:"Dobro vece i vama u studiju i reziji, pozdravljam sve koji me
znaju i ne znaju, a osobito snas maru iz Gundinci..."
Voditeljica:"Dobro i sto vi mislite o ovoj temi i imate li vi mozda kakv
primjer iz vaseg osobnog iskustva?"
Gledateljica:"Znate...kako da kazem...Moj muz je pijo dvajs godina i picijo
me..."
Voditeljica:"Uuuuu...pa to je strasno!"
Gledateljica:"Je. Al, ja sam bila uporna svih tih dvajs godina i vodila sam
ga kod doktora, vracara, egzorcista, na misu, ultrazvuk, sipala mu ricinus u
ribara. Nema sta nisam radila, al uzalud. On je i dalje pijo. I kad god bi
se vratili kuci on bi se ope napijo pa me tuko. Picijo me da sam bila sva
plava.(smrc...jec...bal...plac...)
Ja muza u ludnicu na lijecenje, a on utekne, napije se pa me ope ispici...
(ovo me strasno pogodilo kad sam cuvo, pa sam moro naiskap srknit ribara,
kako bi se smirijo. Koji gad! Mislim zenski gad! Sunpormujebem, pa neda
covjeku da mirno pije ko covjek! Untiperuna i jos se cudi kad je ispici!)
Voditeljica:"Strasno. Slobodno nastavite."
Gledateljica:"Al na kraju sam uspjela i evo moj muz nepije, vec deset
godina..."
Voditeljica (slavodobitno):"Eto vidite kako vam se trud na kraju ipak
isplatijo..."
Gledateljica:"Je..(smrc), vise nepije, al me i dalje pici. Ne samo da me
pici, vec me i suta..."
Voditeljica:"Dobro. Hvala. Gdine docente mr.prof.dr.Šuljić sto vi mislite o
ovom slucaju? Vidimo muz vise ne pije, al i dalje pici svoju zenu? Jel to
cest slucaj u teoriji i praksi?"
Docent mr.prof.dr.Hemorojid Šuljić-Pucko:"U teoriji mozda i da, al u praksi,
jel, mozda i ne! Po Sigmundu Frojdu, jel, svaki covjek, dakle, sa aspekta
promatranja..."
E tu ja iznerviran ugasim tevej, pa nategnem ribara, a usput i kozicu, ne
zbog babca koji je vodijo emisiju nego iz ciste dosade, da pravim drustvo
ribaru.
Sjecam se kad sam bijo mali, tek zavrsijo srednju sa odgodom mature, imo tek
nepune dvajsdve godine i zaposlijo se u sumariji na sadnji zirova.
Radijo ja tamo, a bilo, sunpormujebem, puno ovi sa sela. Svaki dan donese
neki litru rakije, pa casti.
Pitam ga ja sta slavi, a on kaze da je dobijo sina.
Svaki dan neki dobije sina, pa donese zestu. Untiperuna zene im radjale ko
inkubatori.
I uvijek se slucajno zadesi da prvo mene ponude.
Uzmem ja i srknem gutljaj, ode po boce. Pitam ja jel moze jos jedan srk.
Kaze ovaj moze. Srknem ja ponovo i ode druga polovina, pa vratim covjeku
praznu bocu kako bi mogo donjet ope rakije kad dobije sina.
Gledo to Huso kako ja kapim alkohol. Huso je bijo skoro starac, tako imo
neki cetrdesdvijegodineikusur.
Kaze meni Huso:"E Pajo, tako sam i ja kapijo ko i ti pa sam moro sa
dvajsdvije na lijecenje od alkohola, a sad sam vec petnajs godina precjednik
kluba lijecenih alkoholicara."
Ja:"Malo si se zajebo, ja vec imam dvajsdvijegodine."
Huso:"Pa to ti ja i govorim.Doces ti kod mene u klub.
Ja:"Ocu kurac!"
A sunpormujebem, nisam ni znao da ce se ove rijeci ostvarit. Prije neki
deset godina radijo ja sa molerima na dobrovoljnom uredjenju "Bubamare", a
klub lijecenih alkoholicara bijo oma pored.
Doso do mene Huso, pa kaze:"Aj, jel imas selotejpa pa da dodjes u klub nes
zaljepit."
Posto sam imo selotejp pristanem. Uso ja u klub, a tamo njih sedi oko
tridesetak, a seansu drzi neka dokotorica u bijelom mantilu.
UUUuuuuu...sunpormujebem, cim sam uso kad njih vise od pola, ma kurac pola,
skoro svi zaurlaju:"Di si Pajooooooo!!! Sta ima! Daj nabaci!"
Malo mi neugodno, al stas. Idem ja od jednog do drugog pa nabacujem
givmifajv.
Kaze meni doktorica:"Nisam vas jos ovdje vidjala. Vi ste novi? Uzmite
stolicu pa sjedite."
Ja."Ali, znate doktorice ja sam samo doso nesto zaljepit na oglasnu plocu.
Huso me zamolijo."
Doktorica:"Pa dobro! Kad zaljepite onda se pridruzite i ukljucite se u rad
skupine.
Jedva sam zeni objasnijo da ja nisam za lijecenje.
Jebemmuinruda, nije mogla vjerovat da nisam sa terapije kad je vidila kolko
poznam lijecenih alkoholicara.
nedjelja, 19.12.2004.
***
***
srijeda, 08.12.2004.
Slikanje ustima i nogama
U prvi mah pomislila sam kako nema ničeg važnog; same reklame...hm...nekakva udruga invalida mi nešto šalje...hm...zašto? Otkuda???
Sadržaj te podeblje kuverte me ugodno iznenadio i duboko dirnuo.
Bio je prepun upakovanih čestitki i kartica za blagdane, sa produkcijma prelijepih slika nekih umjetnika i organizacije za koju sam čula tek na netu.
Znam odavno kako bolest čovjeka slomi i učini da se isti osjeća bezvrijedan i sitan u odnosu na prirodu, no nakon ove pošiljke zaključih kako oni koji imaju tjelesni nedostatak itekako znaju cijeniti neovisnost o državi i ljudskoj humanosti.
Svima drugima to je sasvim obična, trivijalna stvar.
Mislim da će i vas zanimati o čemu se radi...
Negdje davne 1956. godine, osnovana je u Kneževini Lihtenštajn, svjetska organizacija AMFPA (Association of Mouth and Foot Painting Artists Worldwide), kojoj pripada oko 650 slikara koji slikaju ustima i nogama.
Da, dobro ste pročitali.
USTIMA I NOGAMA!
Njihovi neobično izvedeni radovi uglavnom su čestitke, kalendari i posteri, ali organiziraju i mnogobrojne izložbe svojih originalnih radova, u 43 države svijeta.
Na taj način prodaju i i plaćaju izdavačkim kućama reprodukcije svojih umjetničkih radova.
Udruženje je osnovano na inicijativu Arnulf Erich Stegmann (1912-1984), koji je slikao ustima i na taj način dokazao da fizički nedostatak ne sprječava umjetnika u vlastitom ispunjenju.
Za umjetnički aktivne ljude koji slučajnom nezgodom ili rođenjem nisu u mogućnosti svjetski obznaniti svoj rad, organizacija je postala svojevrsna obitelj koja omogućuje svojim članovima
umjetnički razvoj i veliki stupanj financijske neovisnosti.
O psihološkom učinku da ne govorimo, ti ljudi se sada osjećaju više nego korisni i ispunjeni.
Danas je ova organizacija poznata i vrlo cijenjena u cijelom svijetu.
Nedavno su, 15.lipnja, 2004.godine, u zgradi bečkog Parlamenta, zahvaljujući gospodinu Prof.Andreas Khol-u, i organizaciji AMFPA, brojni izlagači ove vrste slikanja predstavili svoje radove.
U Hrvatskoj, poznata je kuća USUN d.o.o., Remetinečka 7, Zagreb, koja se bavi izdavačkom djelatnošću za ovu vrstu umjetnika, od koje i vi možete dobiti ovakav paketić, u kojem ćete naći pregršt čestitki koje možete slati rodbini,prijateljima i znancima, kao i kuverte za iste na poklon. Ako želite više čestitki ili dati svoj skroman prilog ovoj organizaciji, popunit ćete praznu uplatnicu u prilogu.
Tel:++385-1652 6851
Fax:++385-1652 6852
Nikada nemojte zaboraviti - čestitanje je kao i darivanje - RADOST, ono obogaćuje više onog koji daje nego onog tko prima...
petak, 03.12.2004.
Prosinac je već nekoliko godina vrijeme za promjenu liječnika, kako onog opće prakse, tako i stomatologa, ginekologa i pedijatra.
Kako ne biste bili u neugodnoj situaciji da se ispričavate dok svoj zdravstveni karton odnosite iz ordinacije u ordinaciju, HZZO se lijepo pobrinuo da to učinite diskretno i bez naknade (je li to moguće?!!), te bez komplikacija i opravdanja.
Dovoljno je da se prijavite novom liječniku i ako vas on želi i može primiti, postajete činom potpisa njegov pacijent.
Vaša izjava i potpis sa generalijama, prenosi se na novoizabranog liječnika u HZZO-u, a sistemom eliminacije brišete se iz platnog popisa prethodnog čuvara vašeg zdravlja.
Dakle, za dva tjedna, a točan termin bit će objavljen i u dnevnom tisku i ostalim glasilima, to je jedino razdoblje u godini kada liječnika možemo promijeniti, a da nismo dužni nikomu iznositi razloge svoje odluke.
Ne treba zaboraviti da osim u prosinačkom roku, liječnika u posebnim slučajevima možete promijeniti i cijele godine.
To možete učiniti ako izbivate iz mjesta stanovanja dulje od tri mjeseca, ako ste promijenili adresu te ako je vaš liječnik prestao s radom, ili, pak, promijenio adresu ordinacije.
Također, to možete učiniti u bilo koje vrijeme ako u području u kojem živite nedostaje liječnika, ako ste netom stekli status osigurane osobe, ili, pak, ako ste još neopredijeljena osigurana osoba.
Ako je odnos između vas i vašeg liječnika narušen, imate pravo na tzv. arbitražu.
Tada u HZZO predate zahtjev i obrazloženje u kojemu ćete navesti razloge zbog kojih želite promijeniti liječnika. Vaša molba odlazi pred komisiju, a potom i pacijent i oba liječnika (dosadašnji i novoizabrani) dobiju pismenu obavijest o odluci HZZO-a.
Ako postoji ozbiljan sukob liječnika i pacijenta, HZZO često k liječniku šalje kontrolore koji se raspituju o uzrocima i težini nesuglasica.
U svakom slučaju liječnik koji se do skrbio o pacijentu svakako dobije obavijest da ga je pacijent napustio, te je dužan spakirati zdravstveni karton i poslati ga k novoizabranu liječniku.
I na kraju, imajmo ipak još jednu važnu stvar na umu.
Pacijenti imaju pravo na izbor svog liječnika, no liječnici nemaju pravo birati pacijenta.
Mnogo puta čujemo da se pacijenti žale na uslugu i ponašanje, ali jednako tako su nezadovoljni i medicinari, jer pacijenti se nekada znaju vrlo neugodno odnositi prema svom liječniku i ostalom osoblju, a oni mu nemaju pravo otkazati skrb.
Zato, kao i u svemu u životu, treba nastojati biti tolerantan i snošljiv u čekaonici, svoje tegobe iznositi mirno i jasno.
Izaberite liječnika s preporukom i vjerujte mu.
Ostvarite s njim korektan i razuman odnos, jer i oni su samo - ljudi (heh ali malo više Bogom dani)
U zdravlje!
četvrtak, 02.12.2004.
Jedna od sreća...
Sjećam se one knjige H.Hessea...Iz Ostavštine, mislim da se tako zove...
Tamo je on to tako lijepo rekao:
«U životu ne postoji nikakva dužnost, osim dužnosti: biti sretan.»
I sve bi bilo lijepo da nismo svi tako različiti, pa pojam «sreća» i «usrećiti nekog» svatko od nas doživljava drugačije.
Dio smo nečije sreće, dio smo nekog tko nam je želio sreću, poklonio sreću, a zapravo tako rijetko jedni druge usrećujemo, tako rijetko dajemo prave znakove pažnje i naklonosti jedni drugima.
Sve češće slušam neke muške priče kako je iščezla romantika koja nas je činila sretnima...
Kažu mi isti, kako je prošlo ono neko moje sanjarsko vrijeme zagrljaja i sitnih sreća, kao što su još i pamćenje datuma za upriličavanje sitnh pažnji, poklanjanje djelića sebe, jer tko mari za neke drage sitnice.
Rekoše mi još i neki vrlo zgodni i pametni muški likovi, kako će radije napraviti večeru i oprati suđe za određeni dan, nego napisati par lijepih riječi za pamćenje ili kupiti cvijet kako bi pokazali naklonost i poklonili takvu pažnju...
Uvijek se zapitam jesu li to sada jednake vrijednosti i treba li tu vrijednost uopće mjeriti?
(Aliiiiiiii zaaaaašto su tako nemaštoooooovitiiiii...uhh!!)
Jedna sam od onih koja voli muškarca u «paketu».
Pod «paket» mislim na – osobu s osobnosti u kompletu.
Kako je ono Balašević jednom davno opisao slaninu, tako bih ja sad rekla:
«Red pažnje, red karaktera, red tebe, red suđa, red mene, red cvijeća i tako neš ti tih redova...»
Tako, eto, Sreću žene činio bi muškarac koji ima - google u glavi, komunikativnost, duhovitost, pismenost, emotivnost, da je vrijedan u kuhinji jednako kao i u krevetu, s čvrstim tijelom, zahtjevnim ali i lojalnim stavom, koji zna začiniti svoj šarm osmjehom, detaljem i pogledom koji će vas oboriti s nogu, s kojim ćete vjerovati da ste jedini i privilegirani i koji zna vremensku i količinsku odrednicu doziranja....
Čega???
PAŽNJE!
Zašto?!?
Da bi usrećio ženu pored sebe! (A time i sebe, ne!?)
Da ne bi netko pomislio da sam sexist, i žena s tim kvalitetama čini neosporno veliku Sreću muškarca.
(Uz eventualnu razliku u komunikativnosti, jel?) ;-)
Da se vratim na bitno – činimo li dovoljno sreće «poklonjenom pažnjom»??(Gledam to više manje iz ženskog ugla, ne zamjerite mi)
Ako više puta godišnje operete suđe (a inače to ne radite?), kupite joj ponekad cvijet, kuhate joj bar jedan ručak mjesečno, kupite joj parfem bar dva puta godišnje, donosite kavu u krevet subotom...i još nekoliko khm ključnih stvari (češkanje leđa ili masiranje stopala npr. i sve ono drugo što inače ne radite redovno).
Ako zapamtite sitnicu koju je čovjek/žena u nekom razgovoru bio natuknuo kao željenu ili potrebnu, pa je poslije istoj osobi i poklonite, ako napišete par značajnih riječi na vlastitu fotografiju, onako bez povoda onome tko vas voli, bez da vas za to zamoli, ako ostavite poruku na papiriću i stavite je neprimjetno nekom dragom u džep, ružem napišete – «Volim te» na ogledalu ili staklu gdje god se zajedno nalazite...
Onda ima nade za vas.
Doziranje pažnje je vrlo važna stvar, a iznenađenje je glavni faktor uspjeha.
Ne budite lijeni, učinite sreću koja se pamti, uspomenu koja se čuva u kutiji kada sve požuti, kada sjećanja iščeznu, kada se mobitel isključi, kada se srca smire...
Milijun je mogućnosti za podjelu malih sreća. Iskoristite ih!
