utorak, 23.11.2004.
NI JEDNO VRIJEME NIJE MOJE
Drugi su još daleko
Ime će im biti slavno
Stigao sam prije sviju
Al' bilo je prerano.
Drugi su preda mnom,
Puštam ih jer mi je jasno
Stigao sam poslije sviju,
Al' bilo je prekasno.
Ni jedno vrijeme nije moje,
Ja visim kao drveni lutak
Kazaljke neće da se spoje,
Pogriješim uvijek za trenutak.
Napokon će svi uz mene,
Sve mrtvo i sve živo
Stigli smo u pravom času
Al' je vrijeme bilo krivo.
Arsen Dedić (Knjiga poezije "Slatka smrt", 1995.)
srijeda, 17.11.2004.
Ko o čemu - ja opet o odnosima...ovaj put PRAVILA
Kako bilo, reče meni svekoliki ženski rod da su prošla vremena kada su očekivale «spas» u uzburkanom moru života, da im pritekne u pomoć nekakav tip i ukrca ih u svoje naručje - kao da je spasilački brod.
Više ne sanjaju o njihovim rukama, kao «užadima» za koju bi se mogle uhvatiti i isplivati na suho...
One više i ne traže...
Rekoše mi; «Možemo mi i bez njih»... (ideššššš!!?)
Ne znam znate li, onu zgodnu reklamicu –Bjež'te insekti i sitna stvorenja...(hehe), ali rekoše mi mnogi, taj je BIOKIL - protiv svakog vraga...
Ovo su neka od ženskih pravila – tzv. Biokil pravila PROTIV muškaraca u vašem životu.
I to ne onih «suvišnih» – nego generalno, protiv SVIH muških stvorova u Svemiru.
(Najgrozniji su oni što tvrde i pokazuju da su osjećajni).
Ako ih pak ipak želite i tražite upravo takve, onda ova pravila NIPOŠTO nemojte poštivati:
1. Čvrsto i odlučno uvjerite same sebe da želite ostati same. I to ZAUVIJEK. To je jako važno, jer će vas toliki pesimizam potaći na stradalničko, ponizno i gubiteljsko vladanje kojim ćete zasigurno otjerati od sebe svakog iole zainteresiranog muškog stvora.
2. Priviknite se živjeti na način tipičan za osamljene žene. U kino idite isključivo s prijateljicom, u šetnju s nećacima, bjesomučno provodite dane, a naročito večeri uz TV emisije, svaku nedjelju rezervirajte za veliko pospremanje, kopanje po vrtovima i vinogradima, pečenje kolača s majkom, peglaaaaaaaanje, itd.
3. Uvijek budite ona koja sluša, shvaća, provodi savjete i tako postaje tipična žena-frendica-prijateljica u koju se nikad nitko neće zaljubiti.
4. Nađite sebi «najbolju» prijateljicu. Jednu od onih s kojom ćete moći razgovarati bez puno riječi ili olajavati satima. Izlazite s njom, svakako uspostavite isključivi odnos.
5. Stvarajte neprekidno o sebi dojam samosvjesne intelektualke, amazonke - izjavama kako ste divlje sretni što ste sami (a svi znamo da to nipošto niste – neeeema veze)
6. Zapustite se tjelesno... Ni slučajno minić, visoke potpetice, dekolte ili goli pupak, piercing, tatoo...a i šta ćete kod frizera – ko vas gleda , ne?
7. Uzdižite se kulturno i tehnički - i to što čudovišnije, uvjereni kako ćete preobraženi u intelektualku imati znatno više šansi kod muškaraca.
8. Vladajte se polemično i superiorno kad ste u društvu muškaraca i obvezno tjerajte svoj stav do iznemoglosti. Makar se tip pokidao da vam nešto argumentirano dokaže.
9. Smatrajte neukusnim i idiotskim svaki oblik očijukanja.
10. Vjerujte da postoji «idealan muškarac». Ništa «vrabac u ruci – golub na grani» – samo idealni Mr Savršeni dolazi u obzir.
11. Odbijajte sve pozive koje smatrate «beskorisnima», «dosadnima» i «samotnima». (naravno, smišljajte odgovore za odbijanje – pogledaj točku 2.)
12. Svim snagama odbacujte pomisao kako možda «nešto» nije u redu u vama, u vašem ponašanju, u vašem pristupu ili vašim očekivanjima.
NAPOMENA:
Biokil pravila su recept da ostanete same i ne potrošene...
Molim da se jave one koje su ovo isprobale – isplati li se???
četvrtak, 11.11.2004.
P O K U C A J
Pokucaj
Potiho
I ne pitaj
Gdje joj je srce
Puno grijeha mašte
Tko joj je to ukrao
Sreću
I
Ima li koga
Uđi
Unesi sjaj buđenja
Mirisom novog jutra
Dodirom promjene
Ostani
Priča njene svjetlosti
Budućnost bez kiše
I loših uspomena
Bez čekanja i nade
Budi
Njen svakodnevni mir
Zajedničkog postojanja
Na daljinu
I lijek
za
Zaborav
utorak, 09.11.2004.
ZNATE LI?
Narkomanija u Hrvatskoj predstavlja sve veći problem.
Prosle godine je od predoziranosti umrlo 59 osoba, a prema evidenciji Hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo evidentirano je 6871 liječenih ovisnika o opojnim drogama.
Ilegalne, opojne droge sve su dostupnije i sve jeftinije.
U klubovima i raznim okupljalištima se guta ecstasy, marihuane ima na svakom koraku, a pala je i cijena nekad skupoj drogi bogatih kokainu.
Statistike kažu da je u Hrvatskoj 6.500 registriranih ovisnika, najviše o heroinu. Stručnjaci računaju da ovisnika ima najmanje 15.000, a još je najmanje dva puta više onih koji povremeno uzimaju neku drogu. Đakovo je do sada, iako malen i u neposrednoj blizini Slavonske metropole (Osijeka - da ne bi bilo zabune), bilo poznato kao bogat gradić i kao takav - leglo narkomanije na ovim prostorima. No, unazad par godina Osijek je itekako nadmašio Đakovo...naravno, po čemu drugom - nego po narkomaniji, nemilim događajima i crnoj kronici.
Nije zgorega prepoznati znakove koji skreću pozornost da porazgovarate s kolegom, poznanikom, djetetom ili prijateljem o drogama i ako je to potrebno, da potraži savjet stručnjaka.
Srećom, mnoge od navedenih situacija mogu kod djece biti i posljedica puberteta i hormonske bure.
Ali nije loše znati nešto i iz opće kulture o toj temi.
Ponaša li se:
tajnovito i stalno nešto skriva po torbama ili u sobi
vodi tajne razgovore (osim ako nisu ljubavni )
zapušta redovite kućne obaveze
ima probleme u školi kojih prije nije bilo (izostanci, slabije
ocjene)
sve dulje spava ili je budno noću
ne želi jesti
zapušta osobnu higijenu, ne mijenja odjeću i rublje
razdražljivo je, otresito i agresivno
traži veći džeparac, posuđuje novac
iz doma nestaju nakit, ukrasi, vrijedne stvari
Uz spomente znakove, postoje i oni koji vrište na uzbunu i intervenciju.
To su:
problemi s pamćenjem i učenjem, otežano rješavanje problema
loša koordinacija pokreta
žali se na ubrzano lupanje srca
ima vrtoglavice i težak hod
smije se bez razloga
ima crvene, zakravavljene i suzne oči
nije svjesno okoline
doživljava zvukove i slike kojih u stvarnosti nema
ne osjeća bol
djeluje odsutno i opijeno
osjeća mučninu, napirenog je stomaka, povremeno povraća
ima bolove u tijelu
uznemireno je i uplašeno
često uzima slatkiše i slatka pića, a odbija jelo
često iznenada bez objašnjenja napušta društvo
povlači se u svoju sobu i brzo odlazi od kuće
iz depresije prelazi u euforiju
oslabljeno diše, ima povišenu temperaturu i česte, bezrazložne
drhtavice
promjena boje glasa i nepovezan govor
suha usta i nos
često šmrcanje
tragovi uboda igle po tijelu
Budite pažljivi u otkrivanju ovih simptoma. Ukoliko pogriješite u procjeni i neosnovano optužite dijete, kolegu, poznanika ili prijatelja, ovakvom optužbom, nije mala stvar.
Svakako se ispričajte, objasnite svoj strah i zabrinutost jer život narkomana nikome nije donio ništa dobrog...ako se to uopće i može zvati životom.
četvrtak, 04.11.2004.
Halloween - Noć vještica... i ostalih
Da bi taj strah otjerao, čovjek je oduvijek pribjegavao mnogim načinima uništavanja i tjeranja zloduha i smrti same.
U neka «moderna vremena» sve je više običaja koji svoj temelj zapravo imaju u pradavnim ritualima.
Jedan od njih je Noć Vještica - Halloween.
Bdijenje koje i danas radimo kada netko umre, ranije se održavalo kao ritual koji je davao nadu da će se mrtvacu preko noći vratiti život.
Pucnjava iz vatrenog oružja na pogrebu isto je što i stari običaj bacanja strelica ili koplja u zrak, u znak «ubijanja» duhova.
U posljednje vrijeme sve češće imamo priliku susresti se sa Halloween načinom tjeranja zločestih duhova...
Riječ Halloween ima svoje korjene u Katoličkoj crkvi iz naziva blagdana–Svi Sveti-All Hallows Eve-01.Studenoga, ali običaj potječe iz paganskih vjerovanja.
Jedna stara irska priča govori, da na taj dan duhovi onih koji su umrli protekle godine, traže duhove onih koje će prokleti i opsjedati sljedeće godine.
Živući koji nisu željeli biti opsjednuti, su u noći 31. Listopada, gasili vatre u svojim domovima, kako bi ih učinili hladnim i nepoželjnim. Tada bi se oblačili u svakojake kostime i bučno paradirali po susjedstvu, kako bi bili što destruktivniji, ne bi li tako uplašili duhove koji su tražili tijela za opsjedanje.
Rimljani su usvojili taj običaj kao svoj i s vremenom ga ritualizirali, tako da je presvlačenje u kostim vještice, goblina, duhova, i sl. dobilo svoju svjetsku ulogu.
Običaj «trick-or-treat» također potječe od Kelta iz 9. stoljeća.
Na Dan Svih svetih, siromasi su išli od kuće do kuće moleći za «duhovne kolače», izrađene od četvrtastih krušića. Što je više krušića dobio, prosjak bi molitvom zagovarao put u raj mrtvoj rodbini darodavca.
Jedna legenda iz keltskog folklora govori i o običaju «Jack-o-lantern» a koja ukazuje na nastanak bundeve kao simbola ove noći.
Čovjek zvan Jack, bio je notorni pijanac i varalica, pobjegao je pred Vragom popevši se na drvo. U krošnji je napravio križ i zarobio njime Vraga koji se popeo za njim. Tada je Jack načinio dogovor sa Vragom obećavajući mu oslobođenje ako ga više ne bude iskušavao.
Kada je umro, Jack nije otišao u raj zbog svog pakta sa Vragom, ali nije dobio ulaznicu ni za pakao, jer je prevario Vraga.
Zbog toga mu je Vrag dao malu žar da mu osvijetli put u vječnom mraku. Žeravicu je stavio u izdubljenu bijelu repu kako bi je sačuvao što duže.
Tako je nastala Jackova lanterna .
Kad su imigranti došli Američanima, otkrili su da obična bundeva puno bolje uspijeva nego bijela repa.
Tako je «Jack-O-Lantern» u Americi postala «hollowed-out pumpkin».
Iako su mnogi prihvatili kultnu zabavu Halloween kao svoj omiljeni praznik, sama Noć vještica nije izrasla iz vještičarenja, a prokletstvo nije čar te noći.
Danas, mnoge ustanove i ostala zabavna mjesta slave Halloween party i buše se bundeve u vrtićima, školama, ljudi se maskiraju i veselo razbijaju strahove (ako ih uopće ima).
Na kraju krajeva – Dan vještica ne nosi prokletstvo.
To je dan kao i svaki drugi - onoliko proklet koliko ga mi vidimo ili učinimo prokletim.
ponedjeljak, 01.11.2004.
SVI SU... SVECI
Kada katolici u Hrvatskoj kažu Svi Sveti onda ukupno misle na 335 svetaca kojima je posvećeno gotovo sedam tisuća svetih mjesta u zemlji i još gotovo 600 izvan nje i da vjerojatno zbog toga treba potrošiti jednako toliko krznavaca (Kuna) da bi se dodvorilo svecima da nam pomognu u našem grešnom životu.
Neki govore da prije ovog hrvatsko-srpskog rata ljudi nisu išli u crkve, nisu se tamo krstili, pričešćivali, krizmali, vjenčavali, pa ni molili...
Ne vjerujem u to, ali činjenica je da su crkveni običaji danas sve više pomodarstvo, a sve manje nastojanje da se bude karakteran kršćanin.
Dan mrtvih, 1.Studenoga, Hrvati obilježavaju više i transparentnije nego drugi kršćanski narodi, ukrašavaju grobove svojih mrtvih cvijećem i paljenjem sve sile svijeća… Dok u nekim drugim prilikama naša groblja iščekuju temeljita (pre)uređenja...
Dan Svih svetih je, kažu, naša prilika za isticanje vjerske razlike i povod za okupljanje naroda koji je inače naučio živjeti sam.
Činjenica je da mi nismo složni kao ljudi drugih vjeroispovjesti, ali ta se činjenica pomalo i zaboravlja kad se nađemo na okupljanjima tipa, karmine, svatovi, krstitke, svi sveti…
Svi su razdragani i svi se vole kad se sretnu (i u prolazu).
A zapravo, međusobno se ogovaramo, ne vjerujemo ni susjedima, ni rodbini, pa čak ni prijateljima.
Ključeve rijetko ostavljamo kome, nismo jamci, rijetko pružamo ruku ako nemamo određenu korist, škrti smo i zavidni, pljujemo po svemu a sebe ne vidimo, ne volimo naše povijesne okupatore (koji su ponekad bili kulturniji od nas), a pogotovo i posebno ne podnosimo svoje istojezične susjede, s kojima smo još jučer dijelili zajedničku državu, sklapali brakove i rađali djecu.
Ponosni smo na svoje zablude, jer ih valjda nismo ni svjesni.
Ali, stalno ističemo da volimo nase mrtve. Valjda da to ne bismo zaboravili.
Mrtvima dajemo “jer oni su to zaslužili”...
A pitanje je: Kakvi smo bili prema njima za života??
Čitala sam negdje da smo naše - Kršćanstvo sveli na totemsku razinu - kroz njega mi jedemo tijelo i pijemo krv svoju i svoje braće, kao što su apostoli jeli tijelo i ispijali krv Spasitelja.
U Hercegovini se naime za Dan mrtvih kuša mlado vino - piju ga svi, muškarci i žene, odrasli i djeca. Pri tome se vjeruje da se najveći gutljaj pretvara u krv i vraća nam snagu.
Zaboravili smo ugušiti egoizam, žrtvovati nešto za nekog ili se bezuvjetno darovati drugome, ne živjeti za sebe, nego za Istinu, Pravdu, Ljubav...
Vjerujem da težnja za besmrtnošću postoji kod svih nas, ali ostvariti se može samo iz zajedništva, iz međusobnih susreta, iz davanja ljudima za njihova života, da vas se pamti po dobrome i onda kada vas ne bude bilo…
Naravno da treba cijeniti i ne zaboravljati naše mrtve, potrebno i lijepo je otići na groblje, pomoliti se, odnijeti skroman aranžman cvijeća ili bar jedan cvijetak, zapaliti svijeću… naročito u ovoj oskudici s novcem, koju svi spominju…
Međutim, usprkos što svi znamo ovo što sam gore navela, ljudske dobrote je sve manje, a megalomansko natjecanje u što skupljem, u što većem i što “nađiđanijem” grobu, kao i premjeravanje što je tko donio i kakav je čiji grob - i ove godine samo će biti dokaz ljudske gluposti.
