ponedjeljak, 15.02.2016.
Pepeo pepelu
(Preporuka za uz čitanje samo ljubav)
Ne znam zbog čega, ali nikada nisam imala/radila/gledala nešto što je trenutno u trendu i čime su svi zaluđeni. Iz tog razloga tek sada gledam Uvod u anatomiju. Radnja ko radnja, ljubav, strast, prekidi, suze, smrti - život. Ono što mene privlači seriji su njihovi slučajevi. Nerijetko je obitelj postavljena pred zid odluke o svom najmilijem. Često se partnerima postavlja pitanje što napraviti s pacijentom, ostaviti ga na aparatima ili ih ugasiti. Najčešći odgovori su "Ne znam, nikada nismo pričali o tome." Znate li vi želje vaših najbližih? Pričate li o takvim stvarima? Znam da je teško i pomalo tužno pričati o takvim stvarima, ali i to je sastavni dio nas. I ne možemo se zavaravati da smo izuzeci i da će baš nas smrt preskočiti. Ja točno znam što želim i nadam se da će (kada jednom do toga dođe) moja volja biti ispoštovana. Znam, postoje oporuke i bilo bi savršeno kada bi bilo tako jednostavno. Znate li da oporuka ne smije biti starija od 6 mjeseci? Pa što bi trebala svakih šest mjeseci potvrđivati nešto što sam pri punoj svijesti i zdravoj pameti odlučila? Ako se dogodi nešto što bi me navelo da promijenim mišljenje to je drugo, ali sve do tada oporuka treba bit trajna. Što ako izgubim zdrav razum? Kako ću onda svakih 6 mjeseci praviti oporuku kada po zakonu osoba mora biti uračunjiva, jel? Može li mi netko pojasniti to? Želim donirati sve što se bude moglo iskoristiti. Još ne znam kakvi su Njemački zakoni, ali u Lijepoj su i to iskomplicirali. Znači ako želite donirati organe morate umrijeti u bolnici. Razmislimo tko umire u bolnici? Večinom teško bolesni ili jako stari pacijenti čiji se organi ne mogu iskoristiti ni za istraživanje. Mladi i zdravi ljudi koji su savršeni donori umiru iznenada. U nesrećama. Nakon što se konstantira smrt doktori imaju sat vremena za uzimanje organa. Sat vremena - relativno dosta vremena za uzimanje organa - u svijetu. Sat vremena - relativno kratko vremena za dolazak hitne pomoći - u Lijepoj. Znam, znam, ne morate me ispravljati. Nisam se površno informirala o tome da ne znam da su u Lijepoj po zakonu sve punoljetne osobe donori organa. Iznimke su samo one osobe koje imaju izričitu zabranu doniranja organa koju moraju držati odmah iza osobne ili podijeliti svim članovima uže i šire obitelji (karikiram). Ali ide li to zaista tako? Ne ide. Stoga ćemo se držati onoga kako ide u praksi. U Lijepoj nije legalizirana eutanazija, a to stoji na putu mojoj drugoj želji. Ako postoji vjerojatnost da će mi spasiti život oživljavanjem, ali da ću ostati biljka na aparatima ne želim reanimaciju. Ili u slučaju da padnem u komu želim da mi se ugase aparati. Smatram to puno humanijim za sve. Kako za vegetirajućeg tako i za one koji se moraju brinuti o njemu. Ne znam zašto eutanazija nije legalna, ali mislim da tu opet iskače politika i novci.
Ako jednoga dana rodim želim donirati krv iz pupkovine. Jesu li i to zakomplicirali? Naravno! Sjećate se one prijateljice koja je nedavno rodila? I ona je poželjela donirati krv iz pupkovine i sve bi bilo super jednostavno da nije rodila iza 11 sati do kad je rok za predaju krvi. Mislim WTF?!? Uredno su joj uzeli krv iz pupkovine i otišli do tate, dali mu uzorak i objasnili da iza 11 sati oni više ne mogu ništa s tim. Njena sestra uzela je krv, sjela u autu i zaprašila za Zg u zakladu Ana Rukavina. Da nije krv bi propala, a oni ne bi ni trepnuli. Moja baka već 12 godina ima problema s nogom, duga priča (očito), ali ono što hoću reći s tim je da često ide za Zg i vozi se sanitetom tako da iz prve ruke znam da dnevno iz Vu-srijemske županije dnevno ode nebrojen broj saniteta u svako doba dana zašto je onda problem da prevezu jedan mali hladnjak s uzorcima? Potpuno ista stvar je kod doniranja koštane srži, tj. ne donirate koštanu srž nego se uzima uzorak krvi za upis u registar potencijalnih donora. Znači opet samo mali uzorak krvi koji se uzima isključivo u Zg-u i to u određeno vrijeme.
Za kraj ne želim biti sahranjena niti da netko ima ikakvu obvezu prema mom tijelu. Bolnica kada uzme što se uzeti da neka sanira moje tijelo kako već postupak ide. Ne volim groblja i smatram ih potpuno bespotrebnima. Samo zauzimaju ogroman prostor i to je sve. Mislim čemu? Grobna mjesta koštaju ko garsonjere + sanduk + spomenik + graviranje, što li + godišnje održavanje + cvijeće i svijeće koje traje tjedan dana. Ja bi da moji bližnji iskoriste te novce na kvalitetniji način. Doniraju ili si priušte nešto. Kupe si sladoled i prisjete me se sa osmjehom na licu.
Objavljeno u 13:40 • Pucaj (19) • Isprintaj • #
