subota, 26.12.2015.

Tko preživi pričati će..

(Preporuka za uz čitanje žićbo)

Sretan Božić svima koliko vas ima!

Ljudi moji nije ovo normalno. Ja evo već dva dana ne mogu sebi doći. Sve hlače su mi preko noći omalile, a dugmiće sam pogubila po stanu. Kuhaj, ribaj, peri, kupuj, zamotavaj...E neš više majci! Nisu ni ludi ove Švabe. Kod njih sve opušteno bez stresa. Samo langsam. Kuće su im očistile kućne pomoćnice ili već netko iz agencije za čišćenje (kojim ovdje posao cvijeta). Na badnjak su okitili bor i prošetali na kuhano vino. Na Božićni ručak došli su u burger. I milina. Govorim o onima koji su ostali u Njemačkoj za praznike, jelte.. Samo se mi blesavi polomimo od priprema. Ne znam kako je vama iskusnim domaćicama, ali nama je bome bilo čupavo. Nemam ja nekog staža u kuhinji. Trudim se, brzo učim i imam taj mamin gen za kuhinju, ali svejedno... Mislim, francuska salata, to je od malena moj zadatak, em što nije neka mudrost, em što mamu mrzi to sjeckanje i pipkavost.. Ali ne bi potrefile majonezu nema šanse. Sad smo kao našle neku, jer glupo je da bude francuska bez majoneze, ali nisam zadovoljna. Puka je francuska već danas, daleko bilo, ali taj glavni sastojak me izludio. Pa jaje na oko. Jedan od rijetkih "mokrih" kolača koje volim... Isto se napravi bez gledanja. Ali uvijek ta želatina. Kaže mama miješati iznad vatre da ne zagori. Prvo nema vatre sve je struja brale. Drugo ruke mi otpale. Lijeva od držanja "šerpice" iznad "vatre" druga od miješanja. Sve si nešto mislim nisam ni morala palit peć od onolikog miješanja zagrijala se šerpa i pregrijala. Ali želatina se stvrdnula nije. Ja sam zaključila da niti neće tek kada sam ju već prelila preko kolača i kada je odstajala pola sata u frižideru. Ne pitajte kako sam ju maknula. Čupavci. Mogla sam i zaključit po nazivu kakvi su za praviti. Za divno čudo biskvit je ispao savršeno. Kada kažem ispao mislim na doslovno ispao iz tepsije. Znači nije zagorio niti se zalijepio. Hoće to naša rerna. Kad se njoj neko jelo ne svidi ona ga prepeče. I to uvijek od ispod da mi ne bi na vrijeme reagirali. Lukava je ona. A tek da vidite tu proceduru otvaranja rerne. Minimalno dvije osobe trebaju. Vrata su otpala još prije našeg dolaska, sefica je obećala popraviti, duduše nije rekla kada. Kada mama pravi čupavce obično ih ja umačem u čokoladu i kokos i budu super. Ovi moji zinuli za čokoladom pa kako ja koji uronim njega pola ostane u posudi. Kokos mi naravno nije bio onako fino bijeli nego se sav umuljao od te čokolade. Sto čuda. Ali fino su se stegnuli i ukusni su, a to je najvažnije. Tko šiša estetiku. Medenjaci su mi još bili najlakši, a najpipkaviji. Doduše draga je umijesila smjesu, jer njoj bolje leže te stvari, kruh i sve to što se mora mijesiti. Pokušale smo napraviti onu medenu kućicu i fino sam pod vaservagom izrezala svaki zid i krov, ali rerni se nije svidjela ta ideja. Ne znam što ona žena s jubitoa stavlja u smjesu, ali moji zidovi su ispali ko trbušina djeda Mraza. Ko za vraga "cement" od bjelanjka i šećera ispao je savršen pa smo jedva razmontirale krov. I ono bez čega sve ovo nema smisla - sarma - dakako. Prvo ju nisam ni mislila praviti jer nemam domaćeg kiselog kupusa, a drugima ne vjerujem, ali sam onda dobila dojavu da u Realu ima balkan polica i da pored cedevite, čokolina, gavrilović pašteta i drugih proizvoda sa naših prostora ima i kupusa. Reko ajd. Smjesu znam napravit i to stvarno nije problem. U stvari komplet sarmu nije problem skuhati ako imaš dobar kupus što nije bio moj slučaj. Prvo motanje, ajme majko.. Žene jel kupus uvijek bude tako osjetljiv da puca na gledanje? Nakon sat vremena došlo vrijeme da se proba. Kad si nisam jednjak spalila. Nitko nam nije rekao da bi bilo poželjno okupati kupus prije upotrebe. Kiselo do zla bloga. Mijenjaj vodu i ajmo Jovo na novo. Kevo moram ti priznat da ni zaprška nije tako jednostavna za napraviti, ona tvoja mjerna jedinica "odokativno" ne postoji na mojoj menzuri. Ali pojelo se i to. Kako smo si draga i ja napravile maketicu Laponije u susjednoj sobi već pet dana spavamo tamo. Pored nako lijepog kreveta polomismo se na onom malom škripavom. Kičma mi više liči na slovo L nego S. I treba mi vremena da zaspem jer mi smeta svjetlost svjećica sa bora. A i kad zaspem ne naspavam se najbolje jer svako malo moram proviriti da se nije zapalio. Kaže Švabo nema šanse to su nove ekološke LED lampice bla bla, al mani ti to. O čišćenju stana i sortiranju smeća koje me izluđuje neću jer bi se mogao oduljiti i ovako oduljen post. I sve to zbog čega? Jednog jedinog dana? Božić. Neš ti... Al baš ga volemo. I već smo počele planirati koje ćemo delicije praviti sljedeće godine. :)

Objavljeno u 21:37 • Pucaj (10) • Isprintaj • #

subota, 19.12.2015.

Svaka priča ima sto strana...

(Preporuka za uz čitanje
mašala)

Pitam se što bi bilo kada bi u samo jednoj situaciji prije stjecanja ikakvog suda o akterima uzeli sekundu dragocjenog vremena i razmislili. Onako realno. Ne boli, obećavam!
Da, ovo je još jedan post o nedavnom događaju u Osijeku. Možda me i ne bi toliko naživcirala ljudska glupost da jedan od krvnika nije moj poznanik. Dečko se zatekao na samom licu mjesta i snimao jedno sasvim drugo viđenje stvari. I sada imamo dva snimka nemilog događaja. Onog sa službene kamere policajca i slučajnog prolaznika. Zamislite situaciju, šetate gradom i začujete zapomaganje. Hrabro potrčite, ne u pomoć, nego snimiti ekskluzivu. I što zatičete? Grdosija od dva metra u klinču drži jadnu bakicu od 66 godina. I k tomu još saznate da sve to samo zato što je prešla na crveno.
Užas svih užasa. Ne samo da je za svaku osudu nego bi ja još nogom napenalila policajca da žena može pobjeći.

Idemo sada malo sagledati stvar iz žablje perspektive. Tu imamo policajca na dužnosti koji za mizeriju od plaće svakodnevno riskira život. Taj policajac zasigurno ima privatnih problema kao i ta bakica i većina građana Lijepe. Taj policajac isto tako ima normu koju do kraja mjeseca mora ispuniti. Kada ste raspoređeni na takvom mjestu tu normu je dosta teško ispuniti, ali šef naravno nema razumijevanja za to. I tako sada naš policajac stoji kraj Šetača. Bakica prelazi na crveno. Vidio je on to. On i zasigurno još poneki prolaznik. I kako se nije rodio tko bi narodu ugodio da ju je u kom slučaju pustio sutra bi natpis u novinama bio "Građani krše zakon pred "zakonom"" ili "Grdosija od 2 metra boji se zaustaviti bakicu što bi bilo da je pravi zločinac bio pred njim". I što naš policajac radi? Logično zaustavlja bakicu. Pardon, pokušava. Ne mogu znati sa sigurnošću, ali da je bakica stala, možda bi ju i pustio s opomenom. Bitno mu je bilo samo da ljudi koji su vidjeli da je on vidio da je ona prešla crveno vide da ju je zaustavio. Kuži rečenicu. :D
I zamislite sada daljnji razvoj situacije. Policajac poziva gospođu koja ga totalno ignorira. Što je trebao reći? Oprostite nisam znao da ste u žurbi, ajte vi samo svojim poslom. Kakvi bi tek tu natpisi bili u novinama, a zasigurno bi se pojavio i video u kom bakica ignorira policajca, a ovaj se podvijena repa povlači. Tu je dužan primijeniti brutalnu silu i uhvatiti ženu za ruku. Ona je na njega fizički nasrnula i uporno se opirala. Da su se tako nastavili natezati vjerojatno bi ženi iskočilo rame ili neka druga povreda ruke. Najbezbolnija opcija bila je da ju primiri na podu. Baš kao što se npr. ljude koji imaju napad epilepsije pokušava "imobilizirati" na podu da kroz napadaj prođu bez ozljeda. Ne hvata ih se za ruke i noge, jel?
Komentari su bili puni brojnih argumenata, a neke je koristio toliki broj ljudi da su postali poštapalice.

Poštapalica prva: samo je prošla kroz crveno. Samo? SAMO?
Nema u tome ništa samo. Žena je ugrozila svoj i tuđi život. To što je nekima sasvim normalna stvar pretrčavati preko crvenoga ne znači da je to u redu. Što da je izazvala prometnu. Ili da ju je netko, ne daj Blože, udario? Pa nosit nekoga na duši zbog prekratkog zelenog?

Poštapalica druga: ima 66 godina. Nisam znala da kada dođemo u određene godine života zakon za nas prestaje važiti. Zvuči zabavno.

Poštapalica druga: zakon nije isti za sve, zašto nitko Sanaderu i Mamiću nije lomio ruke. Valjda zato što se nisu opirali i bježali od policije. Zašto ljudi sad trpaju sve u isti koš. Nekako sumnjam da je taj policajac bio izvršilac uhićenja dotičnih. To što neke njegove kolege rade ili ne rade nema veze s njim. A ni s njima jer se zna da policijski službenici imaju kratku uzicu.

Poštapalica treća: kriminalce se pušta na slobodu nakon 2 dana. Kakve to veze ima s policijom? Osobno poznajem čovjeka iz narkotika koji je frustriran pravosuđem poput svih nas malih običnih smrtnika. On i kolege mjesecima prate velike ribe, ne bakice, riskiraju živote tajnim operacijama, njihov obiteljski život trpi i kada napokon zlotvore privedu licu pravde, ona često bude na pauzi za ručak. Znači u trenutku kada privedu osobu tu njihova nadležnost prestaje. Hoće li se njih osuditi na doživotnu ili pustiti odmah nema veze s policijom a još manje s ovim slučajem.

Objavljeno u 02:55 • Pucaj (11) • Isprintaj • #

petak, 04.12.2015.

Počelo je počelo!

(Preporuka za uz čitanje žićbo)


Božić. Volim kako izgleda napisano. Volim kako zvuči. Volim osjećaj koji izaziva u meni. Volim sve u vezi s njim. Volim sitne kolače, miris radijatorom zagrijane sobe, inje na automobilima u zoru, škripanje snijega, zornice, pjesme, ukrase, sarmu, smišljanje poklona za najdraže....

Ne tako davne 2012. godine draga i ja iskusile smo Jelšanski Božić. Snijeg je zamijenila bura, šripu novog snijega pod nogama šum valova, majkine kolače fritule i ušećereni bademi, božićne pjesme otpjevali su nam koledari ...

Ništa nam nije umanjilo doživljaj jer Božić je ljubav, vjera i nada..jedino što smo posjedovale te zime.

Prošle godine Grinch nam je ukrao Božić pa smo ove odlučile nadoknaditi izgubljeno! S prvim weihnachtsmarktom proglasile smo službeni početak blagdana! :)

A kakav bi to Božić bio bez kuhanog vina?

Tko kaže da Djed Božićnjak ne postoji? Nama je sletio ravno u kadar! :)

U kolikoj sam euforiji dokazuje i činjenica da sam već počela praviti poklončiće za prijatelje. Ništa bolje od ručnog rada. Pokazuju da si, osim unikatnog poklona, poklonio i svoje vrijeme i pažnju toj osobi. Ja sam našla vremena za drage ljude i polako se dala na posao.

Ne znam hoće li svi shvatiti foru sa ovom "evo šolje ko za šolju pita" ali ja se ne mogu prestati diviti svojoj dvosmmislenoj ideji i realizaciji! Inače nisam narcis, ali hvaliti ću se s ovim. :D

Objavljeno u 23:56 • Pucaj (25) • Isprintaj • #