Marketing
Tko preživi pričati će..
(Preporuka za uz čitanje žićbo)
Sretan Božić svima koliko vas ima!
Ljudi moji nije ovo normalno. Ja evo već dva dana ne mogu sebi doći. Sve hlače su mi preko noći omalile, a dugmiće sam pogubila po stanu. Kuhaj, ribaj, peri, kupuj, zamotavaj...E neš više majci! Nisu ni ludi ove Švabe. Kod njih sve opušteno bez stresa. Samo langsam. Kuće su im očistile kućne pomoćnice ili već netko iz agencije za čišćenje (kojim ovdje posao cvijeta). Na badnjak su okitili bor i prošetali na kuhano vino. Na Božićni ručak došli su u burger. I milina. Govorim o onima koji su ostali u Njemačkoj za praznike, jelte.. Samo se mi blesavi polomimo od priprema. Ne znam kako je vama iskusnim domaćicama, ali nama je bome bilo čupavo. Nemam ja nekog staža u kuhinji. Trudim se, brzo učim i imam taj mamin gen za kuhinju, ali svejedno... Mislim, francuska salata, to je od malena moj zadatak, em što nije neka mudrost, em što mamu mrzi to sjeckanje i pipkavost.. Ali ne bi potrefile majonezu nema šanse. Sad smo kao našle neku, jer glupo je da bude francuska bez majoneze, ali nisam zadovoljna. Puka je francuska već danas, daleko bilo, ali taj glavni sastojak me izludio. Pa jaje na oko. Jedan od rijetkih "mokrih" kolača koje volim... Isto se napravi bez gledanja. Ali uvijek ta želatina. Kaže mama miješati iznad vatre da ne zagori. Prvo nema vatre sve je struja brale. Drugo ruke mi otpale. Lijeva od držanja "šerpice" iznad "vatre" druga od miješanja. Sve si nešto mislim nisam ni morala palit peć od onolikog miješanja zagrijala se šerpa i pregrijala. Ali želatina se stvrdnula nije. Ja sam zaključila da niti neće tek kada sam ju već prelila preko kolača i kada je odstajala pola sata u frižideru. Ne pitajte kako sam ju maknula. Čupavci. Mogla sam i zaključit po nazivu kakvi su za praviti. Za divno čudo biskvit je ispao savršeno. Kada kažem ispao mislim na doslovno ispao iz tepsije. Znači nije zagorio niti se zalijepio. Hoće to naša rerna. Kad se njoj neko jelo ne svidi ona ga prepeče. I to uvijek od ispod da mi ne bi na vrijeme reagirali. Lukava je ona. A tek da vidite tu proceduru otvaranja rerne. Minimalno dvije osobe trebaju. Vrata su otpala još prije našeg dolaska, sefica je obećala popraviti, duduše nije rekla kada. Kada mama pravi čupavce obično ih ja umačem u čokoladu i kokos i budu super. Ovi moji zinuli za čokoladom pa kako ja koji uronim njega pola ostane u posudi. Kokos mi naravno nije bio onako fino bijeli nego se sav umuljao od te čokolade. Sto čuda. Ali fino su se stegnuli i ukusni su, a to je najvažnije. Tko šiša estetiku. Medenjaci su mi još bili najlakši, a najpipkaviji. Doduše draga je umijesila smjesu, jer njoj bolje leže te stvari, kruh i sve to što se mora mijesiti. Pokušale smo napraviti onu medenu kućicu i fino sam pod vaservagom izrezala svaki zid i krov, ali rerni se nije svidjela ta ideja. Ne znam što ona žena s jubitoa stavlja u smjesu, ali moji zidovi su ispali ko trbušina djeda Mraza. Ko za vraga "cement" od bjelanjka i šećera ispao je savršen pa smo jedva razmontirale krov. I ono bez čega sve ovo nema smisla - sarma - dakako. Prvo ju nisam ni mislila praviti jer nemam domaćeg kiselog kupusa, a drugima ne vjerujem, ali sam onda dobila dojavu da u Realu ima balkan polica i da pored cedevite, čokolina, gavrilović pašteta i drugih proizvoda sa naših prostora ima i kupusa. Reko ajd. Smjesu znam napravit i to stvarno nije problem. U stvari komplet sarmu nije problem skuhati ako imaš dobar kupus što nije bio moj slučaj. Prvo motanje, ajme majko.. Žene jel kupus uvijek bude tako osjetljiv da puca na gledanje? Nakon sat vremena došlo vrijeme da se proba. Kad si nisam jednjak spalila. Nitko nam nije rekao da bi bilo poželjno okupati kupus prije upotrebe. Kiselo do zla bloga. Mijenjaj vodu i ajmo Jovo na novo. Kevo moram ti priznat da ni zaprška nije tako jednostavna za napraviti, ona tvoja mjerna jedinica "odokativno" ne postoji na mojoj menzuri. Ali pojelo se i to. Kako smo si draga i ja napravile maketicu Laponije u susjednoj sobi već pet dana spavamo tamo. Pored nako lijepog kreveta polomismo se na onom malom škripavom. Kičma mi više liči na slovo L nego S. I treba mi vremena da zaspem jer mi smeta svjetlost svjećica sa bora. A i kad zaspem ne naspavam se najbolje jer svako malo moram proviriti da se nije zapalio. Kaže Švabo nema šanse to su nove ekološke LED lampice bla bla, al mani ti to. O čišćenju stana i sortiranju smeća koje me izluđuje neću jer bi se mogao oduljiti i ovako oduljen post. I sve to zbog čega? Jednog jedinog dana? Božić. Neš ti... Al baš ga volemo. I već smo počele planirati koje ćemo delicije praviti sljedeće godine. :)
Post je objavljen 26.12.2015. u 21:37 sati.