Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Ako ste očekivali recept za kulinarsku poslasticu od žabljih krakova, žao mi je - prevarili ste se.
Ako ste pak, prepoznavši naslov motivacijske priče (o dvije žabe od kojih se u lončiću mlijeka nije utopila ona koja se uporno batrgala i praćakala), očekivali tekst o vrijednostima 'batrganja' - također ste se prevarili. No, vjerojatno ni vama, kao ni meni, nije prvi put da se prevarite kad pretpostavku o sadržaju teksta temeljite na naslovu.
Vujaklijin rječnik naslov knjige u šaljivom tonu definira kao uzaludan pokušaj da se sa par riječi kaže ono što pisac nije uspio reći u cijeloj knjizi. No, šalu na stranu, naslov knjige nije nebitan. Filmska ekranizacija romana Bernharda Schlinka koju sam nedavno pogledala potaknula me da ponovno posegnem za romanom. Originalni naslov - Der Vorleser (Čitač) - prevoditelj je izmijenio u 'Žena kojoj sam čitao'. Ustanovila sam kako sam, gledajući film (koji je zadržao autorov naslov) i čitajući knjigu s (prevoditeljevim naslovom), svoju pozornost usmjeravala na različit način, na različite aktere, baš onako kako su ih različite verzije naslova različito isticale u prvi plan. S nostalgojom se prisjećam naslova dragih, davno pročitanih knjiga i obećanja koje su ti naslovi nudili i ispunjavali. Čarobni brijeg, Srce tame, Jabučni predjeli, Rat i mir, Doba života i doba smrti, Staklena menažerija, Zbogom oružje, Quo vadis, Kraljević i prosjak, Krik i bijes ... Sjećam se uzbuđenja s kojim sam otvarala prvu stranicu, mladalačkog brzanja s kojim sam ih čitala od korica do korica.
Poslovica veli da knjigu ne valja suditi po koricama. Vrijedi li to i za naslov knjige?
Da li biste se, pročitavši knjigu pod naslovom 'Kolijevka za macu', osjetili prevarenima zato što se autor (Kurt Vonnegut) u njoj ne bavi dizajnom namještaja za kućne ljubimce (mačke)? Pretpostavljam da autoru romana ne biste zamjerili naslov koji nije 'bukvalan'. Dapače, satiričan naslov dodatno bi začinio čitanje. No, kad se radi o novinskom naslovu, 'Žabe u vrhnju' nisu 'probavljiv naslov', ukoliko u tekstu nema pomena ni o vrhnju ni o žabama. „Funkcija je novinskog naslova da privuče pozornost čitatelja te da ga sažeto, zanimljivo i inteligentno upozori na glavnu misao članka koji slijedi.“* U novinskim naslovima sve češće primjećujem udicu senzacionalizma a sve rjeđe barem nastojanje inteligentnog, zanimljivog i sažetog upozorenja na sadržaj koji slijedi. No, možda su novinari u pravu, čini se da većina čitatelja i ne čita dalje od naslova.
__________________
*( Hudeček, Lana, 2006. Jezične značajke novinskih naslova, u: Jezik i mediji – jedan jezik: više svjetova (ur. Granić, Jagoda), Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb – Split, str. 297-303.)
...
P. S.
photo by rU
Iako sam prilični sladokusac, žablje krake (u vrhnju ili bez vrhnja) nikad ne bih probala. Draže su mi žabe na listu lopoča u mojem vrtnom jezercu nego na tanjuru.
A što se tiče 'kolijevke za macu', nemojte se davati u trošak. Mačke će radije izabrati neku kutiju, lonac za cvijeće, policu za knjige, tipkovnicu računala. Ili vaše krilo.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
