photo by rU
Ako ste očekivali recept za kulinarsku poslasticu od žabljih krakova, žao mi je - prevarili ste se.
Ako ste pak, prepoznavši naslov motivacijske priče (o dvije žabe od kojih se u lončiću mlijeka nije utopila ona koja se uporno batrgala i praćakala), očekivali tekst o vrijednostima 'batrganja' - također ste se prevarili. No, vjerojatno ni vama, kao ni meni, nije prvi put da se prevarite kad pretpostavku o sadržaju teksta temeljite na naslovu.
Vujaklijin rječnik naslov knjige u šaljivom tonu definira kao uzaludan pokušaj da se sa par riječi kaže ono što pisac nije uspio reći u cijeloj knjizi. No, šalu na stranu, naslov knjige nije nebitan. Filmska ekranizacija romana Bernharda Schlinka koju sam nedavno pogledala potaknula me da ponovno posegnem za romanom. Originalni naslov - Der Vorleser (Čitač) - prevoditelj je izmijenio u 'Žena kojoj sam čitao'. Ustanovila sam kako sam, gledajući film (koji je zadržao autorov naslov) i čitajući knjigu s (prevoditeljevim naslovom), svoju pozornost usmjeravala na različit način, na različite aktere, baš onako kako su ih različite verzije naslova različito isticale u prvi plan. S nostalgojom se prisjećam naslova dragih, davno pročitanih knjiga i obećanja koje su ti naslovi nudili i ispunjavali. Čarobni brijeg, Srce tame, Jabučni predjeli, Rat i mir, Doba života i doba smrti, Staklena menažerija, Zbogom oružje, Quo vadis, Kraljević i prosjak, Krik i bijes ... Sjećam se uzbuđenja s kojim sam otvarala prvu stranicu, mladalačkog brzanja s kojim sam ih čitala od korica do korica.
Poslovica veli da knjigu ne valja suditi po koricama. Vrijedi li to i za naslov knjige?
Da li biste se, pročitavši knjigu pod naslovom 'Kolijevka za macu', osjetili prevarenima zato što se autor (Kurt Vonnegut) u njoj ne bavi dizajnom namještaja za kućne ljubimce (mačke)? Pretpostavljam da autoru romana ne biste zamjerili naslov koji nije 'bukvalan'. Dapače, satiričan naslov dodatno bi začinio čitanje. No, kad se radi o novinskom naslovu, 'Žabe u vrhnju' nisu 'probavljiv naslov', ukoliko u tekstu nema pomena ni o vrhnju ni o žabama. „Funkcija je novinskog naslova da privuče pozornost čitatelja te da ga sažeto, zanimljivo i inteligentno upozori na glavnu misao članka koji slijedi.“* U novinskim naslovima sve češće primjećujem udicu senzacionalizma a sve rjeđe barem nastojanje inteligentnog, zanimljivog i sažetog upozorenja na sadržaj koji slijedi. No, možda su novinari u pravu, čini se da većina čitatelja i ne čita dalje od naslova.
__________________
*( Hudeček, Lana, 2006. Jezične značajke novinskih naslova, u: Jezik i mediji – jedan jezik: više svjetova (ur. Granić, Jagoda), Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb – Split, str. 297-303.)
...
P. S.
photo by rU
Iako sam prilični sladokusac, žablje krake (u vrhnju ili bez vrhnja) nikad ne bih probala. Draže su mi žabe na listu lopoča u mojem vrtnom jezercu nego na tanjuru.
A što se tiče 'kolijevke za macu', nemojte se davati u trošak. Mačke će radije izabrati neku kutiju, lonac za cvijeće, policu za knjige, tipkovnicu računala. Ili vaše krilo.
Post je objavljen 09.02.2017. u 14:53 sati.