Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
19.09.2013., četvrtak
Vrijeme ....
|
U mom je tijelu vrijeme i polako me slabi i tijelo biva suhlje, oči dublje, uši gluhlje. Ja slušam al ne čujem: vrijeme nema glasa i bezglasno me biva manje svakog časa. (A. B. Šimić)  photo by rU |
- 10:39 - Komentari (12) - Isprintaj - #
13.09.2013., petak
16. kat, kratka priča (14)
 photo by rU 16. kat, kratka priča (14) Svena je probudilo bubnjanje kišnih kapi po prozorskim staklima. On ustade, odgrnu zavjesu na prozoru spavaće sobe, otškrinu prozor i zaviri u septembarsku noć. Kiša, podruku s jakim vjetrom, ugasila je uličnu rasvjetu, pogled s prozora 16-og kata u dubinu ličio je na pogled u crni bezdan. Kišna je zavjesa zastrla pogled, šum kiše prigušio je sve druge zvukove. Sven upali malu noćnu svjetiljku kraj kreveta na sklapanje. Spavaća je soba još uvijek bila prazna. Osim sklopivog kreveta kojim je zamijenio madrac za napuhavanje na kojem je spavao čitavog ljeta, Sven nije nabavio ništa od namještaja. Većina odjeće još uvijek je bila u putnoj torbi, Sven je, radije nego da po kopa po torbi, svake večeri iznova prao i ujutro, još vlažnu, oblačio istu košulju. Noćna svjetiljka nije stajala na nahkastnu jer ga nije ni bilo, nego na podu. Uzak snop svjetlosti osvjetljavao je strop ostavljajući sobu u polumraku. Novi nalet vjetra i udar kiše otvoriše širom otškrinut prozor i Sven ga požuri zatvoriti kako kiša ne bi smočila pod. On sklopi razjapljena prozorska krila, tama i kiša ostadoše vani a na tamnim prozorskim staklima Sven ugleda sliku poluosvjetljene sobe iza svojih leđa. No, to više nije bila prazna soba, odraz je pokazivao sliku široke postelje uz koju je na noćnom ormariću gorjela svijeća. Na bijeloj plahti ležala su dva isprepletena tijela. Sven savlada poriv - okrenuti se i pogledati bolje. Znao je, iako nije znao otkuda mu to znanje, savršeno je dobro znao. Ako se okrene, prizor će nestati. On zari nokte u prozorsku dasku i zagleda se u odraz osjećajući kako mu srce kuca u podgrlcu. (nastavak slijedi) Za one koji ne prate priču: |
- 11:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #
12.09.2013., četvrtak
11 pitanja i odgovora
 Vitae me podsjetila na davna blog-vremena i nekadašnje 'meme'. Sjećate li se đačkih leksikona? E pa 'meme' su (bile) nešto slično tomu - odgovori na postavljena pitanja o sebi pa 'štafetnu palicu' predaj sljedećem 'sretniku'. Pitanja u blog-leksikonu slična su onima u nekadašnjim đačkim leksikonima - sva su 'velika', a na takva nije odgovoriti lako čak ni štreberu poput mene. 11 pitanja. 1. Otkud želja pisati blog? Bio je to impuls jednog trenutka. Tko bi pomislio da će potrajati od 2006-e dosad. A u blogosferi to je čitava vječnost. 2. Omiljena knjiga... Pale sam na svijetu, kad mi je bilo 5 godina. Konradov Lord Jim, kad bijah srednjoškolka. Mannov Čarobni brijeg, u studentskim danima.Tolkienov Hobbit, davno prije filmske verzije. I mnoge druge ... A danas? Danas nastojim čitati i nove, a ne samo vraćati se već pročitanima. 3. Omiljeni film... Samo jedan? Nekad davno znala sam film koji me se dojmio pratiti od kina Slavija u Donjem gradu do retfalačkog kina Narodni, pogledati kino predstavu od 4 - do 6, pa potom sve sljedeće, do one posljednje toga dana. Danas su sva osječka kina zatvorena. Multipleks u velikom tržnom centru tehnički je savršen, no nekako hladan i bezličan. Ostaju filmovi na VHS trakama koji više nisu gledljivi, filmovi 'na posudbi' preko maxTV-a, CD-i s kioska po cijeni manjoj od kino ulaznice. No, film u kinu i film na CD-u su dvije različite stvari. Čini vam se da izbjegavam odgovor? U pravu ste. 4. Najljepši trenutak u životu. Kad ste bili toliko sretni da Vam je sve bilo lijepo? Trenutci rađanja, klijanja, nicanja, listanja, cvjetanja. Metafora je 'vrtlarska', no ne odnosi se (samo) na vrt. 5. Najteži trenutak u životu. Kad ste bili toliko nesretni da vam sve izgledalo beznadno? Kad sam sahranjivala. Moje drage mrtve. I kad su neki živi umrli za mene. 6. Što ste spremni uraditi bez ikakvog interesa? Što je to što vas čini sretnim? Volim poklanjati. No, u tome nema nesebičnosti, onaj koji poklanja uvijek je na većem dobitku od onoga koji poklon prima. 7. Opišite sebe u tri riječi. Koje su osobine vašeg karaktera dominantne? One koje baš ne volim - preosjetljivost, tvrdoglavost, škorpionska sklonost krajnostima. 8. Da li postoji osoba na čijem biste mjestu voljeli biti makar neko vrijeme? Ne. Iako ponekad poželim biti vjetar, rječni vir, kapljica kiše, zrnce zvjezdanog praha ... 9. Imate li uzor, nekog na kog se ugledate? Ako imate - zašto ste baš tu osobu izabrali? Svaki dobar, iskren, pošten, jednostavan čovjek koji uspjeva živjeti u skladu sa samim sobom. 10. Jeste li zadovoljni poslom koji radite (ili ste radili)? Ako jeste - zašto; ako niste - koji biste drugi izabrali? Kad bolje razmislim, možda bih u nekom drugom životu rado bila vrtlarica. No, to je slično poslu koji (još uvijek) radim - posiješ nešto, zalijevaš, plijeviš, okopavaš. A hoće li nići, ne ovisi samo o tebi. 11. Gdje biste voljeli živjeti? Zašto? Na mjestu koje uzvraća ljubav, pomislim ponekad. A neka su mi se mjesta učinila takvima - rukavci Dnjepra, ušće Drave u Dunav, livada na rubu šume ... No, znam da grad u kojem sam rođena i koji pamti moje dječje korake ne bih mijenjala, barem ne trajno, ni za koji drugi. P.S. Draga Vitae, eto. Sjedoh na stolicu koju si mi ponudila, odgovorih na postavljena pitanja. Jedino što neću uraditi je - štafetu poslati dalje. Sve je manje onih koji svraćaju na moju blog-klupicu. I ja sve rjeđe idem u blog-posjete. Umjesto da 11 pitanja postavim nekome drugom, postavit ću samo jedno, sebi samoj: Zašto sam (ja) još uvijek na blogu? A kao i svako pitanje, i ovo je vrednije od odgovora.  photo by rU |
- 07:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #
04.09.2013., srijeda
opet Septembar ...
 photo by rU ... zrelo grožđe, prvi žuti listovi, jesenji ispitni rokovi ... Čitam Zelene čarape Irene Vrkljan svijet je sve bljeđe zelen vrijeme je za jesenje boje. |
- 08:51 - Komentari (11) - Isprintaj - #
01.09.2013., nedjelja
16. kat, kratka priča (13)
 photo by rU Ja vinopija nisam, al' ako te volja opijem da se, ded' prva probav' čašu iznesi, onda ću ja. Ako ga usnam' dotakneš svojim, ostati trijezan lako bit neće, niti se ljupkog vinotoče klonit. (Anakreont) 16. kat, kratka priča (13) Nije je bilo od zadnjih vrućina. Te vrele noći kad se pojavila posljednji put, zrak je titrao od vrućine. Sven koji se inače uopće nije znojio svuče proznojenu košulju i baci je na pod. Toga se dana tuširao bezbroj puta. No, čim bi iskoračio ispod tuša tijelo bi mu se opet orosilo kapima znoja. Od jutra do večeri popio je nekoliko boca vode, jesti nije mogao zbog vrućine pa je osjećao kako prazan želudac grize sebe sama. Natočio je burbon u čašu, posegnuo za kockicama leda pa odustao. Čemu razvodnjavati dobro piće? Polako je ispijao mlake gutljaje, klizili su niz grlo glatko. Zgrčeni se želudac opustio, Sven se prestao znojiti. Znao da je olakšanje samo privremeno. Uskoro će se stijenke želudca ponovo početi grčiti, kapljice znoja ponovo će poteći. U sjećanju mu izroni zaboravljeni prizor. Kapljica crvenog vina na crvenim usnicama. Kapljicama orošena nausnica, pramen mokre kose na čelu, spuštene trepavice, rumeni pečati na blijedim obrazima, vratu i grudima. Boba grožđa koja je u poljupcu prešla iz njezinih usta u njegova bila je tako slatka. A on je pomislio - Ne moraš poljupce zaslađivati. Od grožđa si slađa, opojnija od vina ... ... Sunce je zašlo, noć se spustila na uzavreli grad, sparina kao da se zgušnjavala, gušila i pritiskala. Minutu prije ponoći Sven krenu prema kupaonici. Namjeravao je pod hladnim tušem opet pronaći barem privremeno olakšanje. Ušavši u predsoblje čuo je šuštanje vode. U predsoblju mrak, tanak tračak svjetlosti provirivao je kroz odškrinuta vrata kupaonice. Sven priđe i zaviri unutra. Stajala je naga pod mlazom tuša. Ruke je podigla do kose, lice okrenula prema ruži tuša kao žedan cvijet prema kišnom oblaku. Kapljice vode rasprskavale su joj se po licu, tekle po ramenima, nadlakticama i vratu. Svenov je pogled putovao za kapljicama. Čelom, obrazima, usnama, vratom do vršaka uzdignutih dojki gdje su se kapljice na vrhu bradavica rasprskavale poput vodopada i sljevale niz trbuh do ružičastog brežuljka. Ličim na jednog od onih starih voajera koju iz prikrajka promatraju Suzanu na kupanju - pomislio je. I poželio je biti ta voda koje se slijeva niz njezino tijelo. Poželio je u nju se uliti, preplaviti je poput povodnja, utopiti se u njoj kao u rječnoj bujici, ostati zauvijek u njezinu viru ... (nastavak slijedi) Dodatak, za one koji ne prate priču: Suzana i starci |
- 14:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
