Marketing
16. kat, kratka priča (13)
photo by rU
Ja vinopija nisam,
al' ako te volja opijem da se,
ded' prva probav' čašu iznesi,
onda ću ja.
Ako ga usnam' dotakneš svojim,
ostati trijezan lako
bit neće, niti se ljupkog
vinotoče klonit.
(Anakreont)
16. kat, kratka priča (13)
Nije je bilo od zadnjih vrućina.
Te vrele noći kad se pojavila posljednji put, zrak je titrao od vrućine. Sven koji se inače uopće nije znojio svuče proznojenu košulju i baci je na pod. Toga se dana tuširao bezbroj puta. No, čim bi iskoračio ispod tuša tijelo bi mu se opet orosilo kapima znoja. Od jutra do večeri popio je nekoliko boca vode, jesti nije mogao zbog vrućine pa je osjećao kako prazan želudac grize sebe sama. Natočio je burbon u čašu, posegnuo za kockicama leda pa odustao.
Čemu razvodnjavati dobro piće?
Polako je ispijao mlake gutljaje, klizili su niz grlo glatko. Zgrčeni se želudac opustio, Sven se prestao znojiti. Znao da je olakšanje samo privremeno. Uskoro će se stijenke želudca ponovo početi grčiti, kapljice znoja ponovo će poteći. U sjećanju mu izroni zaboravljeni prizor.
Kapljica crvenog vina na crvenim usnicama.
Kapljicama orošena nausnica, pramen mokre kose na čelu, spuštene trepavice, rumeni pečati na blijedim obrazima, vratu i grudima. Boba grožđa koja je u poljupcu prešla iz njezinih usta u njegova bila je tako slatka.
A on je pomislio - Ne moraš poljupce zaslađivati.
Od grožđa si slađa, opojnija od vina ...
...
Sunce je zašlo, noć se spustila na uzavreli grad, sparina kao da se zgušnjavala, gušila i pritiskala. Minutu prije ponoći Sven krenu prema kupaonici. Namjeravao je pod hladnim tušem opet pronaći barem privremeno olakšanje. Ušavši u predsoblje čuo je šuštanje vode. U predsoblju mrak, tanak tračak svjetlosti provirivao je kroz odškrinuta vrata kupaonice. Sven priđe i zaviri unutra.
Stajala je naga pod mlazom tuša. Ruke je podigla do kose, lice okrenula prema ruži tuša kao žedan cvijet prema kišnom oblaku. Kapljice vode rasprskavale su joj se po licu, tekle po ramenima, nadlakticama i vratu. Svenov je pogled putovao za kapljicama. Čelom, obrazima, usnama, vratom do vršaka uzdignutih dojki gdje su se kapljice na vrhu bradavica rasprskavale poput vodopada i sljevale niz trbuh do ružičastog brežuljka.
Ličim na jednog od onih starih voajera koju iz prikrajka promatraju Suzanu na kupanju - pomislio je.
I poželio je biti ta voda koje se slijeva niz njezino tijelo.
Poželio je u nju se uliti, preplaviti je poput povodnja, utopiti se u njoj kao u rječnoj bujici, ostati zauvijek u njezinu viru ...
(nastavak slijedi)
Dodatak, za one koji ne prate priču: Suzana i starci
Post je objavljen 01.09.2013. u 14:51 sati.