Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Vitae me podsjetila na davna blog-vremena i nekadašnje 'meme'.
Sjećate li se đačkih leksikona? E pa 'meme' su (bile) nešto slično tomu - odgovori na postavljena pitanja o sebi pa 'štafetnu palicu' predaj sljedećem 'sretniku'. Pitanja u blog-leksikonu slična su onima u nekadašnjim đačkim leksikonima - sva su 'velika', a na takva nije odgovoriti lako čak ni štreberu poput mene.
11 pitanja.
1. Otkud želja pisati blog?
Bio je to impuls jednog trenutka. Tko bi pomislio da će potrajati od 2006-e dosad. A u blogosferi to je čitava vječnost.
2. Omiljena knjiga...
Pale sam na svijetu, kad mi je bilo 5 godina. Konradov Lord Jim, kad bijah srednjoškolka. Mannov Čarobni brijeg, u studentskim danima.Tolkienov Hobbit, davno prije filmske verzije. I mnoge druge ...
A danas? Danas nastojim čitati i nove, a ne samo vraćati se već pročitanima.
3. Omiljeni film...
Samo jedan? Nekad davno znala sam film koji me se dojmio pratiti od kina Slavija u Donjem gradu do retfalačkog kina Narodni, pogledati kino predstavu od 4 - do 6, pa potom sve sljedeće, do one posljednje toga dana. Danas su sva osječka kina zatvorena. Multipleks u velikom tržnom centru tehnički je savršen, no nekako hladan i bezličan. Ostaju filmovi na VHS trakama koji više nisu gledljivi, filmovi 'na posudbi' preko maxTV-a, CD-i s kioska po cijeni manjoj od kino ulaznice. No, film u kinu i film na CD-u su dvije različite stvari.
Čini vam se da izbjegavam odgovor? U pravu ste.
4. Najljepši trenutak u životu. Kad ste bili toliko sretni da Vam je sve bilo lijepo?
Trenutci rađanja, klijanja, nicanja, listanja, cvjetanja. Metafora je 'vrtlarska', no ne odnosi se (samo) na vrt.
5. Najteži trenutak u životu. Kad ste bili toliko nesretni da vam sve izgledalo beznadno?
Kad sam sahranjivala. Moje drage mrtve. I kad su neki živi umrli za mene.
6. Što ste spremni uraditi bez ikakvog interesa? Što je to što vas čini sretnim?
Volim poklanjati. No, u tome nema nesebičnosti, onaj koji poklanja uvijek je na većem dobitku od onoga koji poklon prima.
7. Opišite sebe u tri riječi. Koje su osobine vašeg karaktera dominantne?
One koje baš ne volim - preosjetljivost, tvrdoglavost, škorpionska sklonost krajnostima.
8. Da li postoji osoba na čijem biste mjestu voljeli biti makar neko vrijeme?
Ne. Iako ponekad poželim biti vjetar, rječni vir, kapljica kiše, zrnce zvjezdanog praha ...
9. Imate li uzor, nekog na kog se ugledate? Ako imate - zašto ste baš tu osobu izabrali?
Svaki dobar, iskren, pošten, jednostavan čovjek koji uspjeva živjeti u skladu sa samim sobom.
10. Jeste li zadovoljni poslom koji radite (ili ste radili)? Ako jeste - zašto; ako niste - koji biste drugi izabrali?
Kad bolje razmislim, možda bih u nekom drugom životu rado bila vrtlarica. No, to je slično poslu koji (još uvijek) radim - posiješ nešto, zalijevaš, plijeviš, okopavaš. A hoće li nići, ne ovisi samo o tebi.
11. Gdje biste voljeli živjeti? Zašto?
Na mjestu koje uzvraća ljubav, pomislim ponekad. A neka su mi se mjesta učinila takvima - rukavci Dnjepra, ušće Drave u Dunav, livada na rubu šume ...
No, znam da grad u kojem sam rođena i koji pamti moje dječje korake ne bih mijenjala, barem ne trajno, ni za koji drugi.
P.S. Draga Vitae, eto. Sjedoh na stolicu koju si mi ponudila, odgovorih na postavljena pitanja.
Jedino što neću uraditi je - štafetu poslati dalje. Sve je manje onih koji svraćaju na moju blog-klupicu. I ja sve rjeđe idem u blog-posjete.
Umjesto da 11 pitanja postavim nekome drugom, postavit ću samo jedno, sebi samoj: Zašto sam (ja) još uvijek na blogu?
A kao i svako pitanje, i ovo je vrednije od odgovora.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
