Marketing
16. kat, kratka priča (14)
photo by rU
16. kat, kratka priča (14)
Svena je probudilo bubnjanje kišnih kapi po prozorskim staklima. On ustade, odgrnu zavjesu na prozoru spavaće sobe, otškrinu prozor i zaviri u septembarsku noć.
Kiša, podruku s jakim vjetrom, ugasila je uličnu rasvjetu, pogled s prozora 16-og kata u dubinu ličio je na pogled u crni bezdan. Kišna je zavjesa zastrla pogled, šum kiše prigušio je sve druge zvukove.
Sven upali malu noćnu svjetiljku kraj kreveta na sklapanje.
Spavaća je soba još uvijek bila prazna. Osim sklopivog kreveta kojim je zamijenio madrac za napuhavanje na kojem je spavao čitavog ljeta, Sven nije nabavio ništa od namještaja. Većina odjeće još uvijek je bila u putnoj torbi, Sven je, radije nego da po kopa po torbi, svake večeri iznova prao i ujutro, još vlažnu, oblačio istu košulju. Noćna svjetiljka nije stajala na nahkastnu jer ga nije ni bilo, nego na podu. Uzak snop svjetlosti osvjetljavao je strop ostavljajući sobu u polumraku.
Novi nalet vjetra i udar kiše otvoriše širom otškrinut prozor i Sven ga požuri zatvoriti kako kiša ne bi smočila pod. On sklopi razjapljena prozorska krila, tama i kiša ostadoše vani a na tamnim prozorskim staklima Sven ugleda sliku poluosvjetljene sobe iza svojih leđa. No, to više nije bila prazna soba, odraz je pokazivao sliku široke postelje uz koju je na noćnom ormariću gorjela svijeća. Na bijeloj plahti ležala su dva isprepletena tijela. Sven savlada poriv - okrenuti se i pogledati bolje. Znao je, iako nije znao otkuda mu to znanje, savršeno je dobro znao. Ako se okrene, prizor će nestati.
On zari nokte u prozorsku dasku i zagleda se u odraz osjećajući kako mu srce kuca u podgrlcu.
(nastavak slijedi)
Za one koji ne prate priču:
Post je objavljen 13.09.2013. u 11:11 sati.