Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Sven je kod javnog bilježnika potpisao dva ugovora. Jedan o kupovini, drugi o prodaji. Kuću je prodao izuzetno povoljno, stan kupio još povoljnije.
Novi vlasnici kuće velikodušno su mu rekli: Ne morate žuriti sa selidbom.
Ostanite u kući do jeseni ako želite, mi ćemo s adaptacijom početi tek krajem septembra kad se vratimo s puta.
Bio je tek početak srpnja a sredovječni bračni par koji je kupio Svenovu kuću spremao se sljedeća tri mjeseca provesti u Americi, u gostima kod sina. Bivšeg vlasnika kupljenog stana Sven nije sreo. Kupoprodajni ugovor potpisao je u agenciji za prodaju nekretnina.
Stan je odmah useljiv ... rekao je zastupnik.
No, Sven je odlučio ne žuriti sa selidbom. Vrijeme koje su mu 'poklonili' novi vlasnici njegove, sad već nekadašnje kuće, iskoristit će da kuću isprazni a to neće biti nimalo lak posao.
U toj je kući živio decenijama a bio je od onih ljudi koji teško bacaju stvari. Kuća je bila krcata uspomenama. U ormarima dobro 'uščuvana' odijela koja nije odjenuo godinama. Police su se povijale pod knjigama i časopisima. Iako je s godinama čitao sve manje i uglavnom se vraćao već pročitanim djelima i autorima, Sven je nastavio kupovati knjige koje su se sad, nepročitane,počele gomilati na podu. Iako je tehnologija napredovala, Sven je još uvijek čuvao VHS kasete s filmovima na kojima je vizualni zapis postao nerazaznatljiv. Iako je zadnjih desetak godina koristio digitalni fotoaparat, još uvijek je čuvao albume prepune 'papirnatih' fotografija. Ladice njegova pisaćeg stola su se, krcate pismima i dokumentima, jedva otvarale.
Morat ću odlučiti što zadržati, čega se konačno riješiti ... pomislio je ispijajući jutarnju kavu u vrtu.
Toga je jutra odjenuo staru 'trenirku'. Čim ispije kavu zasukat će rukave. U ostavi su već spremne čekale kartonske kutije i plastične vreće. Sve će stvari 'sortirati' u 3 hrpe:
1) pokloniti;
2) baciti;
3) zadržati.
Netko praktičniji od Svena veći dio tih stvari stavio bi na hrpu 'prodati', no ne i Sven. Sve su te stvari, neke dulje neke kraće, bile dio njegova života. Činilo mu se tužnim vlastiti život staviti na rasprodaju.
Odmahnuo je glavom, ispio zadnji gutljaj kave iz već skoro prazne šalice i ustao iz ležaljke.
...
Bio je početak augusta. Gradske su ulice opustjele. Kolone automobila kretale su iz grada prema morskoj obali i planinskim obroncima. Svi su tražili spas od ljetne vrućine.
Ljeta postaju sve okrutnija ... pomislio je Sven promatrajući klonule biljke u vrtu koji je toga jutra zalio posljednji put.
Sumrak se spuštao na grad kad je Sven izišao iz kuće i ušao u taksi. Sve što je sa sobom ponio iz kuće stalo je u tri omanje putne torbe.
U jednoj dokumenti, fotoaparat, prijenosno računalo i torbica s toaletnim priborom.
U drugoj nešto odjeće, dva para cipela i kućne papuče.
U trećoj ručnici, čista plahta, mali anatomski jastuk i madrac za napuhavanje.
Ključeve kuće ostavio je kod susjeda koji će zalijevati vrt dok se novi vlasnici ne vrate. Uradit će to rado, zahvalan za televizor koji mu je Sven poklonio. Dan ranije mali je unajmljeni kamionet Svenovu biblioteku odvezao u gradsku knjižnicu pa se vratio da odjeću odveze u Caritas a deke, jorgane i jastuke u sklonište za napuštene pse. Namještaj i posuđe raznijeli su susjedi, ono što nitko nije poželio smrvila su velika kliješta kamiona za otpad.
Prije no što je taksi stigao Sven je još jednom otišao u vrt. U vrtnom kaminu bila je hrpa pepela. Sven pepeo pročačka žaračem. Žara više nije bilo.
Fotografije, pisma, bilješke ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
