Marketing
16. kat, kratka priča (5)
mali plamen, photo by rU
16. kat, kratka priča (5)
Sven je kod javnog bilježnika potpisao dva ugovora. Jedan o kupovini, drugi o prodaji. Kuću je prodao izuzetno povoljno, stan kupio još povoljnije.
Novi vlasnici kuće velikodušno su mu rekli: Ne morate žuriti sa selidbom.
Ostanite u kući do jeseni ako želite, mi ćemo s adaptacijom početi tek krajem septembra kad se vratimo s puta.
Bio je tek početak srpnja a sredovječni bračni par koji je kupio Svenovu kuću spremao se sljedeća tri mjeseca provesti u Americi, u gostima kod sina. Bivšeg vlasnika kupljenog stana Sven nije sreo. Kupoprodajni ugovor potpisao je u agenciji za prodaju nekretnina.
Stan je odmah useljiv ... rekao je zastupnik.
No, Sven je odlučio ne žuriti sa selidbom. Vrijeme koje su mu 'poklonili' novi vlasnici njegove, sad već nekadašnje kuće, iskoristit će da kuću isprazni a to neće biti nimalo lak posao.
U toj je kući živio decenijama a bio je od onih ljudi koji teško bacaju stvari. Kuća je bila krcata uspomenama. U ormarima dobro 'uščuvana' odijela koja nije odjenuo godinama. Police su se povijale pod knjigama i časopisima. Iako je s godinama čitao sve manje i uglavnom se vraćao već pročitanim djelima i autorima, Sven je nastavio kupovati knjige koje su se sad, nepročitane,počele gomilati na podu. Iako je tehnologija napredovala, Sven je još uvijek čuvao VHS kasete s filmovima na kojima je vizualni zapis postao nerazaznatljiv. Iako je zadnjih desetak godina koristio digitalni fotoaparat, još uvijek je čuvao albume prepune 'papirnatih' fotografija. Ladice njegova pisaćeg stola su se, krcate pismima i dokumentima, jedva otvarale.
Morat ću odlučiti što zadržati, čega se konačno riješiti ... pomislio je ispijajući jutarnju kavu u vrtu.
Toga je jutra odjenuo staru 'trenirku'. Čim ispije kavu zasukat će rukave. U ostavi su već spremne čekale kartonske kutije i plastične vreće. Sve će stvari 'sortirati' u 3 hrpe:
1) pokloniti;
2) baciti;
3) zadržati.
Netko praktičniji od Svena veći dio tih stvari stavio bi na hrpu 'prodati', no ne i Sven. Sve su te stvari, neke dulje neke kraće, bile dio njegova života. Činilo mu se tužnim vlastiti život staviti na rasprodaju.
Odmahnuo je glavom, ispio zadnji gutljaj kave iz već skoro prazne šalice i ustao iz ležaljke.
...
Bio je početak augusta. Gradske su ulice opustjele. Kolone automobila kretale su iz grada prema morskoj obali i planinskim obroncima. Svi su tražili spas od ljetne vrućine.
Ljeta postaju sve okrutnija ... pomislio je Sven promatrajući klonule biljke u vrtu koji je toga jutra zalio posljednji put.
Sumrak se spuštao na grad kad je Sven izišao iz kuće i ušao u taksi. Sve što je sa sobom ponio iz kuće stalo je u tri omanje putne torbe.
U jednoj dokumenti, fotoaparat, prijenosno računalo i torbica s toaletnim priborom.
U drugoj nešto odjeće, dva para cipela i kućne papuče.
U trećoj ručnici, čista plahta, mali anatomski jastuk i madrac za napuhavanje.
Ključeve kuće ostavio je kod susjeda koji će zalijevati vrt dok se novi vlasnici ne vrate. Uradit će to rado, zahvalan za televizor koji mu je Sven poklonio. Dan ranije mali je unajmljeni kamionet Svenovu biblioteku odvezao u gradsku knjižnicu pa se vratio da odjeću odveze u Caritas a deke, jorgane i jastuke u sklonište za napuštene pse. Namještaj i posuđe raznijeli su susjedi, ono što nitko nije poželio smrvila su velika kliješta kamiona za otpad.
Prije no što je taksi stigao Sven je još jednom otišao u vrt. U vrtnom kaminu bila je hrpa pepela. Sven pepeo pročačka žaračem. Žara više nije bilo.
Fotografije, pisma, bilješke ...
Sve se pretvorilo u sitan prah.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 06.08.2013. u 10:41 sati.