Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

31.07.2013., srijeda

16. kat, kratka priča (1)

 photo 480px-Virginia_161svg_zps9f55b12c.png


16. kat, kratka priča (1)

Lift je krenuo uz nagli trzaj i on osjeti kako mu se želudac zalijepio za ošit. U liftovima, tunelima i podzemnim garažama uvijek se bezuspješno odupirao osjećaju klaustrofobije.

Grč u želudcu je cijena koju se isplati platiti – pomisli. Alternativa je bila pješačenje do 16-og kata mračnim i prljavim stubištem. Stubišta je mrzio i u vrijeme dok se još mogao bez problema uspeti do višljih katova ne gubeći dah i grabeći koracima od po dvije stube.

Sad bih ostao bez daha već do prvog odmorišta ...

Nakon početnog trzaja lift se nastavi polako i ujednačeno podizati. Kad je brojka na displeju stigla do 11, lift stade i vrata se počeše otvarati.

Ništa neobično – pomisli. Netko od stanara nebodera pridružit će mu se u kabini lifta na putu prema višljim katovima.

Bilo bi mu draže odvesti se do gore sam, ne sresti nikoga na hodniku. No, u zgradi s toliko katova i toliko stanova velika je vjerojatnost da ćeš nekoga sresti u bilokoje doba dana ili noći.

Sva sreća da u ovakvim zgradama susjedska čavrljanja nisu uobičajena. Tu se ni oni koji žive vrata do vrata ne poznaju i ne pozdravljaju.

Nakon života provedenog u ulici u kojoj svak o svakome sve zna to mu je savršeno odgovaralo. No, pred otvorenim vratima lifta nije bilo nikoga. Pogled u hodnik otkrivao je niz jedanakih, sivo obojenih vrata s brojevima stanova. Malo ga je začudilo to što ni na jednim vratima nije bilo pločice s imenom stanara. Pričekao je časak pa ponovo pritisnuo tipku za 16-kat. Vrata se zatvoriše i lift se nastavi uspinjati.

On posegnu u džep i izvadi ključ. Običan, već pomalo izlizan ključ. Na okruglom privjesku broj stana – 161.

Razgledajte stan pa mi onda ključ vratite – rekao mu je domar.
Vlasnikov e-mail imate pa mu napišite jeste li se odlučili na kupovinu ...

Cijena navedena u oglasu bila je više nego povoljna za stan te kvadrature, na toj lokaciji.
Stan je sigurno već prodan ... pomislio je, no ipak se javio na e-mail i ne očekujući odgovor. No, odgovor je stigao odmah:

Javite se domaru, uzmite od njega ključ, razgledajte stan, pa mi napišite što ste odlučili.

Ključ škljocnu u bravi, vrata se tiho otvoriše. Sivo obojena vrata na dnu hodnika.
I na njima, kao i na drugim vratima u nizu samo tablica s brojem.

161.



(nastavak slijedi)






- 12:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.07.2013., ponedjeljak

u Njemu su velike oči ...

 photo the_eye_by_endruv-d5cpjz8_zps0b9adb52.jpg
crtež nepoznatog autora, odnekale s Neta

Strah je ona mala mračna komora gdje se razvijaju negativi. (Michael Pritchard)

Strah je primarna, elementarna i univerzalna emocija, poznata svim ljudima.
Čak je i neverbalna ekspresija straha u svih ljudi slična, unatoč kulturalnim razlikama. Svima su u strahu - velike oči. Doslovno i metaforički. U strahu čovjek oči razrogači, u strahu čovjek često izvor straha vidi predimenzionirano.

Strah zna od muhe načiniti slona. Preuveličavanje mu je valjda zabavno. A možda se Strah, kao i neki ljudi, može osjećati velikim samo ako druge umanji. I zato se Strah nadme, nagne nad svoju žrtvu, zaklanjajući joj svjetlost. Strah voli mrak, u mraku se čini još većim dok vam zaviruje u raširene zjenice. Tada je veći i u vlastitim, a ne samo u vašim očima. Ako mu se ne oduprete, smanjit će vas, učiniti manjim od makova zrna, pojesti vas uslast kao krišku makovnjače. No, ako pred Strahom ne poniknete pogledom, ako mu pogled uzvratite, vidjet ćete kako se On počinje smanjivati.

Izdržite li pogled oči u oči dovoljno dugo, svest ćete Strah na razumnu mjeru. I iz mračne komore izaći s pozitivom.
Fotografija možda neće biti dopadljiva, no na njoj će snimljene stvari imati realne dimenzije.




- 13:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.07.2013., petak

trbuh grada ...

No, prije no što stigne do trbuha - oko, nos, nepce ...



- 09:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.07.2013., četvrtak

slutnja ...

Kao krizantema u buketu ruža
u srcu ljeta
jeseni slutnja
...

 photo saslutnjomjeseni_zps3b3fb7eb.jpg





- 14:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.07.2013., utorak

carpe diem

javascript:%20void(0);







- 09:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

09.07.2013., utorak

mutum est pictura poema

Jantina Peperkamp, suvremena holandska slikarica:






- 11:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.07.2013., nedjelja

Oštri i Potmuli ...

 photo PainScaleTCloseup_zps27ce2027.jpg

Brzi, oštri i Spori, potmuli.
Moglo bi se očekivati da se, kad oštrica prvog otupi, naviknete živjeti s drugim.
Moglo bi, kad bi se radilo o dvojici različitih, o gospodinu Akutnom i gospodinu Kroničnom.
No, radi se samo o promjeni prezimena. Ime taj gospodin ne mijenja. Prije će promijeniti spol nego ime. U muškom će obličju pohoditi tijelo, u ženskom se obličju ugnijezditi u duši. U jednini će uvijek biti žensko, u množini će, unatoč različitim obličjima, uvijek biti muškog roda.

I zato, kad vas bude pohodio, uvijek će vam se činiti neprepoznatljivim iako ste ga već i ranije susretali.
U nastojanju da ga prepoznate, možda ćete doći u iskušenje obratiti se stručnjacima. No, ne nadajte se previše. Filozof će vam mudro reći kako je teško odrediti radi li se o tjelesnom osjetu ili čuvstvenom doživljaju. A zatim će, filozofski mudro, sreću imenovati kao odsutnost 'dotičnog'.
Liječnik će biti praktičniji, prizemniji. Upozorit će vas da je Brzi, oštri korisno upozorenje kako bi se nešto poduzelo da dotični ne preraste u Sporog, potmulog.
Leksikograf će ponuditi pravila imenovanja - kada, u kojem kontekstu upotrijebiti muški a kada ženski rod.
Psiholog će konstruirati skalu intenziteta kako bi izmjerio individualni doživljaj, a onda skeptično reći da je skala slabo upotrebljiva jer individualni doživljaj ovisi o dobi, spolu, emocionalnoj zrelosti, društvenom statusu i (bez)brojnim drugim varijablama.
Pjesnike nemojte ni pitati. Jer ta im je tema tako omiljena da od njih nećete uspjeti doći do riječi.

Najpametnije je obratiti se farmaceutu. On ima sve odgovore.
Na polici s analgeticima.

P. S. Još uvijek ne znate o komu se radi?







- 10:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba