16. kat, kratka priča (1)
Lift je krenuo uz nagli trzaj i on osjeti kako mu se želudac zalijepio za ošit. U liftovima, tunelima i podzemnim garažama uvijek se bezuspješno odupirao osjećaju klaustrofobije.
Grč u želudcu je cijena koju se isplati platiti – pomisli. Alternativa je bila pješačenje do 16-og kata mračnim i prljavim stubištem. Stubišta je mrzio i u vrijeme dok se još mogao bez problema uspeti do višljih katova ne gubeći dah i grabeći koracima od po dvije stube.
Sad bih ostao bez daha već do prvog odmorišta ...
Nakon početnog trzaja lift se nastavi polako i ujednačeno podizati. Kad je brojka na displeju stigla do 11, lift stade i vrata se počeše otvarati.
Ništa neobično – pomisli. Netko od stanara nebodera pridružit će mu se u kabini lifta na putu prema višljim katovima.
Bilo bi mu draže odvesti se do gore sam, ne sresti nikoga na hodniku. No, u zgradi s toliko katova i toliko stanova velika je vjerojatnost da ćeš nekoga sresti u bilokoje doba dana ili noći.
Sva sreća da u ovakvim zgradama susjedska čavrljanja nisu uobičajena. Tu se ni oni koji žive vrata do vrata ne poznaju i ne pozdravljaju.
Nakon života provedenog u ulici u kojoj svak o svakome sve zna to mu je savršeno odgovaralo. No, pred otvorenim vratima lifta nije bilo nikoga. Pogled u hodnik otkrivao je niz jedanakih, sivo obojenih vrata s brojevima stanova. Malo ga je začudilo to što ni na jednim vratima nije bilo pločice s imenom stanara. Pričekao je časak pa ponovo pritisnuo tipku za 16-kat. Vrata se zatvoriše i lift se nastavi uspinjati.
On posegnu u džep i izvadi ključ. Običan, već pomalo izlizan ključ. Na okruglom privjesku broj stana – 161.
Razgledajte stan pa mi onda ključ vratite – rekao mu je domar.
Vlasnikov e-mail imate pa mu napišite jeste li se odlučili na kupovinu ...
Cijena navedena u oglasu bila je više nego povoljna za stan te kvadrature, na toj lokaciji.
Stan je sigurno već prodan ... pomislio je, no ipak se javio na e-mail i ne očekujući odgovor. No, odgovor je stigao odmah:
Javite se domaru, uzmite od njega ključ, razgledajte stan, pa mi napišite što ste odlučili.
Ključ škljocnu u bravi, vrata se tiho otvoriše. Sivo obojena vrata na dnu hodnika.
I na njima, kao i na drugim vratima u nizu samo tablica s brojem.
161.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 31.07.2013. u 12:51 sati.